Javnost ima pravo znati

10.01.2009.

Da je novi Zakona o kaznenom postupku bio na snazi 2005. godine, hrvatska javnost ne bi smjela saznati da je Haaški sud otvorio istragu protiv Josipa Jovića i nekoliko hrvatskih novinara zato jer su objavljivali transkripte o svjedočenjima zaštićenih svjedoka u istrazi i suđenju Tihomiru Blaškiću. Pa, onda, ne bismo smjeli znati niti o istragama o zločinima protiv Branimira Glavaša, saborskog zastupnika. Isto tako, tajna bi 2007. morala biti i to da saslušavaju osmero hrvatskih novinara zbog toga što su objavili sedam imena iz tajnog dodatka haaške optužnice za zločinački pothvat u akciji Oluja. Da ne idemo u prošlost previše daleko, da smo još prošle godine imali novi Zakon o kaznenom postupku i njegove odredbe o tajnosti istrage restriktivno tumačili, onda nitko, pa niti Jutarnji list, ništa ne bi smio objaviti o privođenjima i toku istrage u akciji Index i, dakako, ništa o istragama koje sud provodi nad osumnjičenima za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića.
   

Od tri mjeseca do tri godine zatvora

Nakon što je 1. siječnja stupio na snagu novi Zakon o kaznenom postupku, glasnogovornici županijskih sudova ne daju više novinarima informacije o istražnim postupcima. A to su bile osobe od kojih su novinari dosad, na službeni način, saznavali što se događa u istragama. Krešimir Devčić, glasnogovornik Županijskog suda u Zagrebu, tumači da su nadležni u sudovima zatražili od glasnogovornika da restriktivno tumače odredbe novog Zakona koji se odnose na tajnost istrage.
    – U članku 231. piše da su sve osobe koje saznaju sadržaj radnje tijekom istrage dužne čuvati činjenice kao tajnu, a logično je tumačiti da su to i novinari, kaže Devčić. Ali, Devčić priznaje da ima dvojbi u vezi toga i da nije posve sigurno da se zakonska odredba odnosi i na novinare. Devčić smatra da će možda biti potrebno da zakonodavac, a to je Hrvatski sabor, da autentično tumačenje tog zakona.
    – Pitanje je i to da li novinar smije, ako o istrazi dobije informacije od neke treće osobe, te informacije i objaviti. Ali, to da mi ne smijemo davati bilo kakve informacije o istrazi – to ipak jasno proizlazi iz članka 231., govori nam Devčić.
    Inače, kazne za provaljivanje »službene tajne« mogu biti od tri mjeseca do tri godine zatvora, a ako onaj tko tajnu provaljuje od toga ima i materijalne koristi – od tri do 10 godina zatvora.
    Hrvatsko novinarsko društvo dogovorilo je s ministrom pravosuđa dr. Ivanom Šimonovićem skori sastanak, najvjerojatnije početkom idućeg tjedna. Šimonović, isto tako kao i novinari sudski izvještači, smatra da je potrebno jednim zajedničkim okruglim stolom na kojem bi osim predstavnika vlasti sudjelovali i ugledni pravni stručnjaci, novinari i aktivisti za zaštitu ljudskih prava, raščistiti sporne članke iz Zakona o kaznenom postupku.
   

U Italiji taj zakon pao

Šimonović misli da mnoge stvari u vezi tog zakona nisu u javnosti na pravi način shvaćene. Smisao pojedinih odredbi je da treba onemogućiti da mediji oblate čovjeka koji je u istražnom postupku, bez obzira na to hoće li poslije istrage protiv njega biti dignuta optužnica ili neće. Isključiv je, dakle, cilj da se ne krše prava okrivljenika. No, s druge strane, kaže Šimonović, treba voditi računa i o interesu javnosti, o pravu javnosti da bude obaviještena o svemu bitnom što se događa. I isto tako, mora se omogućiti medijima da budu i dalje u mogućnosti da kontroliraju cjelokupan postupak, pa tako i istragu, smatra ministar.
    Međutim, nekoliko dana prije nego što je Zakon o kaznenom postupku stupio na snagu, državna tajnica Ministarstva pravosuđa Tatjana Vučetić na brifingu je novinarima restriktivno tumačila novi Zakon i zato nije ništa čudnosporni članak    
   
    Članak 231. glasi: »1) Postupanje tijekom istrage je tajno. Sve osobe koje saznaju sadržaj postupovne radnje tijekom istrage dužne su kao tajnu čuvati činjenice i podatke koje su tom prilikom saznale.
    2) Tijelo koje poduzima radnju upozorit će osobe iz stavka 1. ovog članka da je odavanje tajne kazneno djelo.«
    Iz stavka 2. ovog članka moglo bi se interpretirati da se odredba o tajni odnosi isključivo na sudionike istrage, a novinari to nisu. I ta odredba govori o »tajni«, a ne »službenoj tajni«, pa bi onda novinari koji ne bi čuvali tajnu odgovarali za lakše kazneno djelo »povrede tajnosti postupka«.
da se od glasnovornika sudova nikakve informacije ne mogu dobiti. U Ministarstvu je sve to predstavljeno kao usklađivanje zakona s europskim zakonskim normama, ali u zakonodavstvima zapadnoeuropskih zemalja nema tako rigoroznih odredbi prema kojima novinari ne bi smjeli izvještavati ni o kakvim detaljima istražnih postupaka.
    U Italiji su pokušali učiniti slično, ali je zakon pao pod pritiskom javnosti početkom prošle godine. Talijanski novinari, tako, objavljuju sve što javnosti može biti zanimljivo i iz istražnih postupaka. Ni francusko zakonodavstvo ne priječi izvještavanje o svakoj istrazi nego samo o onoj radnji koja predstavlja službenu ili neku drugu tajnu, no to i kod nas priječe dosadašnji zakoni iz kaznenog zakonodavstva. Po saznanjima stručnjaka, od velikih europskih zakonodavstava najrestriktivnije je, što se tiče tajnosti istrage, njemačko zakonodavstvo, ali novinari zato mogu saznati brojne detalje iz predistražnih radnji.
   

Istraga će biti manje nego dosad

Krunislav Olujić, sada odvjetnik, inače svojedobno, u devedesetima, i predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske, smatra da cijeli novi Zakon ne pogoduje okrivljenicima, a tome ne pogoduje niti odredba o novinarskoj šutnji o istrazi jer neće biti nadzora nad tim što se u istrazi događa. Novinari moraju imaju pravo pratiti i istragu, naravno na taj način da ne vrše pritisak na njezin tijek i da čuvaju istinske tajne, ako ih u istrazi ima, govori nam Olujić.
    Novinari su se uzbudili tek malo prije nego što je zakon stupio na snagu jer je konačni oblik Zakona o kaznenom postupku i pred saborske zastupnike stigao tek koji dan prije rasprave i usvajanja. Zastupnik SDP-a i profesor na Pravnom fakultetu dr. Ivo Josipović koji u intervjuu Globusu kritizira opći duh zakona, ponajviše brzo napuštanje institucije istražnog suca, smatra da još uvijek relativno novi ministar Šimonović potpuno ne stoji iza tog Zakona o kaznenom postupku jer, kaže, »nije čudno da ga ministar Šimonović, očito svjestan njegovih slabosti, nije htio braniti u Saboru, nego je to učinila državna tajnica«.
    U istom listu dr. Petar Veić, profesor na Katedri kaznenog prava i kriminalistike Pravnog fakulteta u Rijeci, interpretira da će se mijenjati jedino to što novinarsko izvještavanje ne smije biti objavljivanje zapisnika dokaznih radnji iz istrage, nego vlastito novinarsko istraživanje o onome što se dogodilo(!). A istraga će biti manje nego dosad jer je ona od 1. siječnja obvezna samo za najteža kaznena djela.
    Da prognoziramo – informacije će i dalje curiti, ali puno manje iz službenih izvora, a novinare se neće usuditi kažnjavati zbog toga što je sloboda medija u Hrvatskoj ipak još uvijek u fokusu utjecajnih promatrača.

Povratak