hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Arhiva "Iz medija"

Istina nije uvijek lijepa, ali je korisna

14.01.2009.

Čitatelj se požalio da mediji ne održavaju pravu sliku stanja, da donose samo crne vijesti, štoviše, šire paniku, kaže, uvjeravaju nas da smo u većoj krizi nego što jesmo, jer je samo u jednom danu pročitao naslove: “Hrvatska u recesiji”, “Plinska kriza: Prijeti redukcija grijanja”, “Fijasko nedjelje: Fižulić dijeli 150 otkaza”, “Analitičari složni: Katastrofalni ulaz u 2009.”, “Katastrofalni vanjskotrgovinski deficit”.
To me podsjetilo na poznatu izjavu još poznatijeg američkog ekonomskog analitičara Johna Kennetha Galbraitha, koji je u Velikom slomu 1929. prigovorio da su novinari mogli više učiniti kako bi ljudi znali što ih očekuje i prije nego što je Wall Street krahirao. “Najveći izvor trezvenosti bio je The New York Times”, priznao je Galbraith, “...ali čitatelj nije mogao niti posumnjati da se očekuje dan obračuna”.
A što bi danas bila uloga novinara koji se bave gospodarstvom ili financijama? Jedni bi rekli da je njihov primarni zadatak prenošenje informacija, a drugi su za šire granice socijalne odgovornosti u služenju javnom interesu, a to podrazumijeva stalno propitivanje odgovornosti gospodarskih i financijskih institucija. Pitanje je i je li moguće da se financijski novinari bave informiranjem, istraživanjem, analiziranjem i komentiranjem, a da istodobno pridonose financijskoj stabilnosti, npr.
Novinari nisu posrednici države i njihova funkcija nije da štite interese financijskih institucija i gospodarstva. Njihov je posao informacije priopćiti javnosti, a ne zadržavati ih. Objavljujući sve relevantne informacije stavljaju vlast, financijske institucije i gospodarstvo pod svojevrsnu kontrolu.
Svako prešućivanje informacija čitateljima i cjelokupnoj javnosti moralo bi biti jako opravdano, moralo bi biti nužno i primjereno. Teško je i zamisliti funkcioniranje restriktivnog izvještavanja u praksi. Koju vrstu informacija prikrivati? Koga bismo mogli definirati kao novinara koji će se držati restriktivnog izvještavanja? Bi li takve restrikcije obvezivale samo novinare važnih medija ili i blogere? Kako će vlast spriječiti građane da čitaju informacije na web stranicama koje su izvan sudbene jurisdikcije?
Argument da je građanima bolje ako manje znaju budi sumnju, jer s druge strane prijeti opasnost da će restriktivno izvještaje omogućavati gospodarstvenicima, financijašima i vlasti da se s problemima ne sučele na vrijeme.
Ne smijemo zaboraviti da novinari imaju i etičku obvezu odgovorno izvještavati, osobito o gospodarskoj krizi.
Jesmo li širili paniku kad smo napisali naslov “Prijeti redukcija plina”, na primjer, ili neki čitatelji žele živjeti u iluziji?

Povratak

AKTUALNO