Radio u banani

19.01.2009.

Proteklog tjedna naš je list izvijestio o naizgled nevažnom sporu. Ali nije nevažan: pritisak zamjenika glavnog urednika Hrvatskoga radija Mislava Togonala na novinara Marija Harapina zbog intervja s Ivom Goldsteinom studija je slučaja protuprofesionalnih, čak socijalno zabrinjavajućih odnosa na Hrvatskome radiju. Dogodilo se ovako: u četvrtak, 15. siječnja, Harapin je u emisiji »U mreži prvog« o 17. obljetnici priznanja Hrvatske intervjuirao povjesničara Ivu Goldsteina. Nije se tu čulo ništa naročito novo: Goldstein je ocijenio da Hrvatska nije dovoljno demokratski i gospodarski napredovala. Nijedna njegova izjava nije dramatično iskakala od uobičajenih dobronamjernih ocjena o proteklih sedamnaest godina u Hrvatskoj.
    Ali je Goldstein zato – smetao slušateljima. »Zašto taj Goldstein nama kroji kapu, zar ne vidi što rade u Izraelu?«, vikala je u telefon slušateljica. »Čista je provokacija da u studio dovedete čovjeka koji 1992. nije bio sretan što je Hrvatska stvorena!«, glasio je »argument« sljedećega. »Vi i vaši gosti obična ste blebetala!«, obogatio je raspravu treći. Četvrti se prepustio teoretiziranju: »Prevlast ljevičarske cenzure u Hrvatskoj je stvorila industriju pljuvanja koja je stvorila atmosferu beznađa. U Hrvatskoj vlada potpuna cenzura hrvatske opcije«.
   
Mjehur od sapunice
Poslije emisije, Harapinu je urednik, očito nezadovoljan, najavio razgovor, uz slutnju sankcija. Optužbe nije precizirao – cenzura je otvorena samo u totalitarizmu – ali je bilo jasno da smatra kako je Harapin pogriješio. Naš je list, na Harapinovu sreću, za to brzo doznao. Nazvali smo Togonala, a on nam je, primjetno neraspoložen što nas čuje, odbio išta komentirati. »Ja samo zamjenjujem glavnog urednika. Zovite u ponedjeljak«, objasnio je. Ali sat kasnije, zvao nas je – Mislav Togonal, iznenada spreman na razgovor. Problem, objasnio je, nije u tome što je Harapin intervjuirao Goldsteina, nego to što je ustvrdio »da je Hrvatska kriva za spor sa Slovenijom«. Kada smo ustvrdili da Harapin nije to izjavio, odgovorio je kako se »iz nekih njegovih izjava moglo tako shvatiti«. Kada smo upitali zašto bi bio problem da Harapin čak i jest branio tu tezu, Togonal je priznao da novinar ima pravo na mišljenje – »ali ćemo ipak popiti kavu i sučeliti argumente«. Tako je i bilo – popili su kavu, i sve se rasplinulo kao mjehur od sapunice. No bi li i da nisu saznale novine?
   
Problem u objavljivanju istine
Samo, istina je ostala skrivena. Nije točno da je Togonal Harapinu prijetio zbog izjava o Sloveniji – tom tvrdnjom on samo naknadno kontrolira štetu. Jer još dan uoči emisije, prigovorio je Harapinu što kani intervjuirati Goldsteina. »Imat ćeš problema«, neodređeno ga je upozorio. Nije bilo jasno zašto, zapravo, Togonal drži da Goldsteinu nije mjesto u emisiji. Jer je Židov? Ne zato? Zašto, onda? Zato što tog Židova ne vole slušatelji koji se to ne libe javno i reći? A Harapin nije mogao postupiti profesionalnije: Goldstein je pročelnik Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, i upravo je objavio kapitalno znanstveno djelo »Hrvatska povijest od 1918. do 2008«. Ima li koga relevantnijeg da govori o nezavisnosti Hrvatske? Ne – ali Togonalu se on ipak ne dopada. Nije njemu problem što četiri slušatelja nisu ni pokušali prikriti antisemitsku netrpeljivost. Nije mu palo na pamet pohvaliti Harapina jer je prekidao takve ispade; nije pomislio da treba organizirati radijsku raspravu o antisemitizmu – njemu je problem novinar koji intervjuira relevantnog sugovornika. A to nije sve: kada se na radiju pročulo da naš list istražuje izgred, neki su se djelatnici našli konsterniranima: tko se usudio dojaviti Novom listu?! Nije problem u tome što eter Hrvatskoga radija prlja antisemitizam, nije Harapin pohvaljen jer je pokušao to onemogućiti – onima koji su plaćeni da objavljuju istinu, problem je bio u objavljivanju istine! Stoga, neka javnost zna kakvim »profesionalcima« plaćamo pretplatu da pripremaju vijesti na javnom radiju. Neka javnost zna da Mislav Togonal, voditelj utjecajnih emisija javnog radija i televizije, povlađuje antisemitima, a kritizira novinare jer intervjuiraju povjesničara židovske nacionalnosti. I tu ćemo stati: jer kada bismo pošli istraživati razloge, tko zna u kakve bismo još tamne pećine ovdašnjih togonala upali.

Povratak