"Bol duše" lijeèi - novac

02.04.2002.

Piše Davorka BLAŽEVIÆ Hrvatsko sudstvo, kojemu nova ministrica Ingrid Antièeviæ-Marinoviæ najavljuje bolje i ekspeditivnije dane hiperoptimistièkom (ili tek demagoškom) tvrdnjom kako æe zaostalih milijun i pol predmeta biti riješeno u iduæe tri godine, zapravo je u "gabuli" zbog invazije "duševnobolnih" graðana na "palaèe pravde" u potrazi za zaštitom od klevetnièkih nakladnika. Naime, tužbe protiv novinskih izdavaèa imaju prioritet i rješavaju se po hitnom postupku. Sve druge mogu èekati, ako treba i zastaru... Iako nema preciznog podatka o broju tužbi protiv izdavaèa (na naš dopis Ministarstvo nije odgovorilo), spominje se brojka od èak 1200. Predsjednik HND-a Dragutin Luèiæ reæi æe, doduše, kako raspolaže starom bilancom koja govori o 400 sporova, "plus-minus ne znam koliko". "Dok su se protiv novinara vodili politièki procesi, dodat æe, mi iz HND-a nazivali bismo sudove i od nekih dobili informaciju, a od nekih ne, i tako dolazili do podataka o tužbama." Nema politike, ali ima tužbi "Danas, mislim", govori Luèiæ, "da više i nema baš politièkih procesa te se uglavnom radi o lokalnim sporovima s financijskim moænicima, u kojima i politika ima svoje prste, ali nisu baš izravno politièki motivirani." Najveæim dijelom tužbe protiv izdavaèa su relikt desetljeæa Tuðmanove vladavine s kojim se uglavnom ista pravosudna struktura nosi na isti naèin. Novine u pravilu tuže politièari i javne osobe, bilo iz kulture, sporta, estrade, gospodarsko-menadžerskih i kvazitajkunskih krugova. Sudska praksa pokazuje da su u Hrvatskoj novinari najèešæe tuženi zbog kaznenih djela protiv èasti i ugleda, uvreda, kleveta, iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika te predbacivanja kaznenih djela. Šteta koju trpe obièno se kvalificira kao nepodnošljiva duševna patnja, koju skupo naplaæuju, iako se, zaèudo, od nje iznimno brzo oporavljaju, za razliku od novina koje bi redom bankrotirale kada bi im ovog trenutka dospjele na naplatu sve tužbe koje su protiv njih podignute. Sluèaj splitskog tjednika Feral Tribunea kojega je doslovce blokirala, i dovela bezmalo do gašenja, "bolna duša" odvjetnika Željka Olujiæa i Marice Meštroviæ, kojima pravomoænim sudskim presudama imaju platiti 200 tisuæa kuna, otvara niz dvojbi oko krucijalnog pitanja demokracije — slobode medija. Hrvatski Ustav kao temeljni pravni akt države, u èlanku 38. jamèi slobodu misli, slobodu mišljenja i izražavanja, izrijekom propisujuæi kako one obuhvaæaju slobodu tiska i drugih sredstava javnog priopæavanja. Zabranjuje se cenzura, a novinarima jamèi pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informacijama. Takvo ustavno opredjeljenje razraðeno je u nizu zakona od kojih je za novinarsku struku bez sumnje najvažniji Zakon o javnom priopæavanju. Notorno je da novinari oblikuju javno mnijenje definirajuæi demokratsko ozraèje, artikuliranjem kritièke misli stvaraju kritièku javnost bez koje nema promjena u društvu. Razoblièujuæi nezakonita postupanja pojedinaca ili institucija, prokazujuæi aktere kojekakvih zloporaba politièke moæi i vlasti, de facto brane ne samo svoja nego i tuða prava i dostojanstvo, pa u konaènici i ugled države. "Lièki medvjedi" Poznato je, a na temelju Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, uvriježio se stav da su granice kritike i drugih vrijednosnih sudova znatno šire kada su u pitanju javne negoli privatne osobe. Unatoè i usprkos svemu tome, oni koji uživaju pod svjetlima politièke pozornice puno su osjetljiviji na javnu kritiku negoli anonimni pojedinci. Teško bi se moglo zakljuèiti da je to zbog njihova istanèanoga moralnog vrijednosnog sustava koji bi kao narodni izabranici morali vlastitim primjerom braniti. Naprotiv, njihova je osjetljivost primarno refleks arogantnog stava da su veæ po logici svoje pozicije zaštiæeni "lièki medvjedi" koji æe vam veæ pokazati dokle seže njihova moæ dirnete li u to osinje gnijezdo. Bol kao posao Razumije se, nisu ni novinari u toj prièi nevini, a niti im može biti dopušteno da u ime slobode mišljenja plasiranjem neistina ili tendencioznom konstrukcijom poluinformacija javno diskreditiraju pojedince i institucije. Osnovni postulat novinarske profesije jest istinitost informacije i argumentiranost teksta. U praksi poèesto to nije tako, no dijelom i zbog nedostupnosti informacija i zatvorenosti službenih izvora. Bilo kako bilo, neosporno je pravo svakog kome je uèinjena šteta zbog javnog difamiranja na temelju pogrešnih podataka da traži svoju satisfakciju bilo javnom isprikom nakladnika ili sudskim putem. U Hrvatskoj je, meðutim, upravo eskalirala praksa enormnog naplaæivanja de facto nematerijalne štete — "duševne boli", koja je postala iznimno profitabilan posao za osjetljive tužitelje. Prema stajalištu odvjetnice Vesne Alaburiæ, koja zastupa nakladnike u gotovo 500 takvih predmeta, treba sprijeèiti da novèane, umjesto praviène naknade za stvarno pretrpljene duševne boli ili strah postanu kazne za nakladnike i sredstvo njihova financijskog uništavanja uz istodobno neosnovano bogaæenje ošteæenika. Alaburiæeva drži da, ako se utvrdi novinarska pogreška i odmah dragovoljno i primjereno ispravi, ta okolnost treba znatno utjecati ne samo na odluku o visini naknade nego i osnovanost isplate novèane satisfakcije. Naime, priznanjem pogreške i njegovim objelodanjivanjem, pokazuje se odsutnost zle namjere i tendencioznosti, a ako se to nekom nakladniku dogaða preèesto, to, razumije se, može biti pogubno za njegov ugled i opstanak na tržištu jer gubi vjerodostojnost kod èitatelja. Prema tome, s razlogom se dade zakljuèiti da su u hrvatskim prilikama tužbe protiv nakladnika represija nad kritièkom misli i pokušaj "discipliniranja" medija drakonskim novèanim kaznama koje vraæaju cenzuru i kao prevenciju i kao uvjet financijskog opstanka izdavaèa. Mesiæev potpis Predsjednik Stipe Mesiæ u povodu "sluèaja Feral" osobno je potpisao peticiju kojom se osuðuje astronomska naplata "duševnih boli", te, paèe, izjavio kako bi javne osobe u sudskim procesima trebale tražiti odštetu od samo jedne kune, jer svi oni koji išèu više zapravo su protivnici slobode medija. Konkretni sluèajevi o kojima govore mnogi domaæi nakladnici koji su se našli u "škarama pravosuða" zbog "duševnih boli" mahom politièara, potvrðuju da je Mesiæ dobrim dijelom u pravu. Vrhunac hrvatskoga pravosudnog paradoksa je da su odštete za povrede fizièkog integriteta — gubitak noge, ruke, trajna invalidnost žrtve prometne nesreæe — znatno manje od povreda nerijetko dvojbenog moralnog integriteta javnih osoba, posebice politièkih moænika.

Povratak