"Tko zbog duševne boli tuži - taj duše nema!"

03.04.2002.

Piše Davorka BLAŽEVIÆ Slobodna Dalmacija Kad je rijeè o Slobodnoj Dalmaciji, tužbi je 148, a ukupno se potražuje više od 43 milijuna kuna. Uglavnom datiraju od 1993. do polovice prošle godine (iz Kutlina razdoblja). Slobodnu tuže mnoge poznate, javne osobe od Frane Mitroviæa, Veljka Bulajiæa, Dobroslava Parage, Zdravka Tomca, Slavena Letice, Zrinka Tutiæa, Radovana Ortynskog, Vesne Kanižaj, Ksenije Urlièiæ, Mani Gotovac, Ivice Škariæa do kolega novinara Heni Erceg i Viktora Ivanèiæa, Živka Grudena, Dijane Èuljak itd. Najzamašniju naknadu štete zatražio je Nikola Boldoviæ, èak 300 tisuæa DEM, te sudaèki pripravnici, 900 tisuæa kuna. "Novinari nisu bogovi niti mogu biti izvan i iznad zakona. Ponajmanje svoju površnost, baratanje netoènim podacima ili neargumentirane tekstove imaju pravo braniti zaštitom medijskih sloboda. Profesija se najbolje može zaštititi podizanjem razine medijske kulture i obrazovanja novinara, preferiranjem profesionalizma, a ne voluntarizma, istine, a ne senzacije", smatra glavni urednik Slobodne Dalmacije Dražen Gudiæ i dodaje, "no, ako novinar polazeæi od èinjenica donosi odreðene vrijednosne sudove koji nisu po mjeri neke javne osobe, ili je pak vrijeðaju, to doista ne može biti predmet sudskog sankcioniranja i obilatog naplaæivanja duševne boli. Duševna bol mora biti medicinski dokazana i sanirana, a satisfakcija ne smije biti u vidu novèane naknade." "HHO ima pravo kada pledira i za zaštitom pojedinaca od novinara, jer ponekad se u potrazi za senzacijom gubi elementarna mjera dobrog ukusa i gaze temeljna naèela novinarskog kodeksa, kaže Gudiæ, ali isto tako i mediji i novinari imaju pravo svoju èast, da ne kažem ’duševnu bol’, žestoko braniti od javnih uvreda i objeda." Feral Tribune Protiv Feral Tribunea, kako svjedoèi direktor splitskog tjednika Zoran Erceg, podignuto je dosad 70-ak tužbi (pretežito od politièara i ljudi režima, bliskih HDZ-u), uglavnom do 2000.g., kojima ošteæeni potražuju izmeðu 2,5 i tri milijuna DEM. Zanimljivo je, kaže Erceg, da je nama od 1993.g. veæ odneseno oko 3,5 milijuna kuna po toj osnovi, raèunajuæi i svojedobni skandalozni porez na pornografiju koji smo platitli oko 70 tisuæa DEM. Feral uskoro oèekuje još jednu pravomoænu sudsku presudu, takoðer u sluèaju odvjetnika Željka Olujiæa, tešku oko 100 tisuæa kuna. Problem je, dodaje, kad su zatražene visoke odštete, što vam gotovo treæinu odnese skupi sudski protokol. Za Feralova direktora apsolutno je sporno pitanje definicije tzv. duševne boli koju drugi demokratski sustavi ne poznaju, a neprihvatljivim drži i ekskluzivnu hitnost kojom se procesuiraju jedino nakladnici. No, kada je doista rijeè o pogreški novinara, kada se objavi netoèan podatak ili informacija koja može proizvesti štetne posljedice za odreðenu osobu, ne treba bježati od odgovornosti. To nije sporno, izrijekom æe Erceg, napominjuæi da je Feral imao nekoliko takvih presuda (primjerice sluèaj dva brata Bobetko), koje nije dovodio u pitanje i kaznu je uredno platio. Reakcije dijela javnosti i napose medija na blokadu Feralova raèuna i dovoðenje u pitanje njegova daljnjeg izlaženja, drži iznimno pozitivnim jer one govore da je stvorena svijest kako to nije problem samo satiriènog splitskog tjednika, nego medija an general. Novi list "Oni koji izdavaèe tuže zbog duševne boli, zapravo nemaju duše. Toliko bešæutnih ljudi traži naknadu za duševnu bol, a samo oni koji imaju duše imali bi i pravo na to", tvrdi Zdenko Mance, direktor i glavni urednik rijeèkog Novog lista. Nije nam mogao reæi toèan podatak o broju tužbi protiv njegovih novina, no tvrdi da ih je na desetke, a radi se o potraživanju milijuna DEM. Rekordna tužba po visini zatražene odštete za duševnu bol je ona Croatia Linea i Darka Vukiæa, teška pet milijuna dolara, koju je tužitelj izgubio. "Postoje ljudi koji izdavaèe tuže jer im je to lak naèin da doðu do novca", ocjenjuje Mance, upozoravajuæi na niz paradoksalnih situacija gdje sud istog èovjeka pošalje u zatvor, a od nakladnika traži da mu plati naknadu za duševnu bol jer je objavio da je ta osoba lopov. "Izgubili smo primjerice spor s Miroslavom Kutlom u sluèaju Gradskog podruma i platili za njegovu ’duševnu patnju’, ali je on istodobno izgubio postupak na sudu vezan uz dogaðanja u tom poduzeæu. Slièno je bilo i u sporu s bivšim ministrom Lužavcem èija nas je ’duševna patnja’ koštala 57.000 kuna, a potom je Vrhovni sud presudio i izdao nalog da osoba o kojoj smo pisali mora napustiti stan jer ga je dobila protuzakonito." U Hrvatskoj, smatra Mance, to podruèje nije dovoljno kvalitetno ni normativno regulirano, iako veæ imamo toliko prakse da je i regulativa mogla biti bolja i primjerenija. "Sudske presude, meðutim, ma što mi mislili o njima, treba izvršiti, a i mi izdavaèi i novinari moramo preispitati svoje ponašanje. Uvijek sam govorio, zakljuèuje Mance, da æe nas to telefonsko novinarstvo doæi glave. Dok se držite èinjenica, nema šanse da vas ma tko tuži!" Europapress holding Direktor EPH-a Uroš Šoškiæ nema što novog dodati o "financijskom linèu" izdavaèa duševnim bolima javnih osoba. O tome je, veli, veæ toliko izmeditirano, a oèigledno je da se veæina odluèuje na tužbe protiv nakladnika jer je to "profitabilno zanimanje". Inaèe, najveæi broj tužbi protiv EPH-a iz vremena je HDZ-ove vladavine, ukupno ih je 200-tinjak (stotinjak protiv Globusa, a toliko i protiv Jutarnjeg lista, dok je broj tužbi protiv ostalih EPH-ovih izdanja, kojih je ukupno 20, zanemariv), a vrijednost koja se potražuje premašuje nekoliko desetaka milijuna kuna. Veèernji list Najtiražniji hrvatski dnevnik, Veèernji list, prosjeèno godišnje ima 14 tužbi, s prosjeènim odštetnim zahtjevom od oko 350 tisuæa kuna. Kako kaže glavna urednica Veèernjaka Ružica Cigler, u pravilu se radi o odštetama za duševnu bol, no èesto se sporovi mogu riješiti ili objavom drugog mišljenja ili nagodbom, pa sve ipak ne završe na sudskoj isplati štete. "Uglavnom se tužitelji smatraju oklevetanima ili uvrijeðenima, a to znade iæi tako daleko da nas pojedinci tuže samo zato što su spomenuti uz neke osobe koje im se ne sviðaju, ne odgovara im kontekst, iako su sve èinjenice neosporive. Ljudi pogrešno tumaèe Zakon o javnom priopæavanju, shvaæaju da na ovaj naèin mogu lako doæi do novca, a u tom ih, na žalost, potièu i odvjetnici", izjavit æe Ciglerova. Po njezinu mišljenju i HND bi u tome mogao èiniti više, ali je problem, tvrdi, i u samom cehu koji nije organiziran da bi se branio strukovno, kao što to, primjera radi, vrlo uspješno i solidarno rade lijeènici ili suci. "Mi ne samo da se nismo adekvatno organizirali za borbu protiv ’treæih’ nego se èak i meðusobno konfrontiramo." O razlozima zbog kojih sudovi nakladnike procesuiraju po hitnom postupku može se samo nagaðati, kaže, ali "možda je rijeè o tome da nas se suci boje pa nas svrstavaju u vrh svojih prioriteta". Svakako, tragièno je, konstatirat æe glavna urednica Veèernjaka, da silovatelji slobodno šetaju, a netko zbog fiktivne duševne boli u džep stavi 100 tisuæa DEM. Nacional Što graðanskih, a što kriviènih parnica protiv Nacionala ukupno je oko 90. Glavnina, tvrdi predsjednik Uprave Ivo Pukaniæ, datira još iz vremena Denisa Kuljiša. "Sve ozbiljne tužbe koje smo izgubili, kao što su one Nevenke Tuðman, Ivice Kostoviæa ili don Ante Bakoviæa, Kuljiševo su djelo, njegovi repovi. Ove godine imamo samo tužbu Mila Ðukanoviæa i Stanka Subotiæa, a to je Županijski sud, odnosno Državno odvjetništvo odbilo. Iz 2000. godine imamo nešto tužbi zbog objavljivanja MUP-ove knjige 206 hrvatskih kriminalaca, i to je sve. Uglavnom, uèestalo smo tuženi u vrijeme HDZ-a, a prije nekih godinu i pol dana izraèunali smo da je ukupna vrijednost odštetnih zahtjeva bila oko pet milijuna kuna." Pukaniæ istièe da novinari Nacionala i te kako vode raèuna o argumentiranosti svojih tekstova, pa je zbog toga i tužbi manje nego kod drugih. Nedavno su dobili dvije oslobaðajuæe presude, od kojih je jedna u sluèaju Frane Mitroviæa. "Ne bojimo se suda jer znamo da smo rijetko griješili, i to smo, kako rekoh, izgubili." Na duševnoj boli, reæi æe Pukaniæ, novac prije svega ubiru odvjetnici, a njome se vrši i pritisak na medije i pokušava reducirati kritièko mišljenje. "Pitam se kako je to recimo Nevenka Tuðman izgubila zbog našeg teksta 200 tisuæa kuna kako je presuðeno, da bi nakon toga kupila novi mercedes, još jedan duæan itd. Ja to ne mogu objasniti nikako drugaèije nego kao izravan pritisak na medije i želju za materijalnom koristi." Da je tomu tako, Pukaniæ ilustrira i primjerom tužbe Andrije Hebranga kojega je prijavila jedna pacijentica u vrijeme kada je bio ministar zdravstva, a o èemu je Nacional pisao. U pokušaju nagodbe Pukaniæ je izrazio spremnost da se javno isprièa ministru, ali je ovaj to odbio, dobacujuæi kako njemu ne treba isprika, nego novac kojim æe kupiti stan kæeri. Tu je došlo do svaðe, a nagodba je propala. Don Ante Bakoviæ, kojega je zastupao odvjetnik Željko Olujiæ, ostao je bez naknade za pretrpljenu duševnu bol jer je njegov odvjetnik izdavaèa otjerao u steèaj, zbog èega odštetni zahtjev nije uspjela naplatiti ni Nevenka Tuðman. "Mi smo Olujiæa upozoravali da to ne èini jer neæemo moæi isplatiti obveze prema vjerovnicima, ali on je uradio po svome, pa su njegovi klijenti ostali bez oèekivanog novca koji bi im izlijeèio teško ranjene duše, i to je jedino dobro u svemu", zadovoljno æe Pukaniæ. (Kraj)

Povratak