Tko æe to gledati

04.04.2002.

Prema postojeæem Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji, frekvencija na kojoj se trenutaèno emitira Treæi program HTV-a trebala je još prije mjesec dana biti dodijeljena novom koncesionaru. Iako se u javnim raspravama veæ dugo govorilo kako se to ipak neæe dogoditi, zanimljivo je da u ovoj državi nitko ne snosi nikakve konzekvencije zbog toga što se ne pridržava Zakona. Treæi je program, posebice od 1995. godine, podreðen praæenju sportskih dogaðaja, a provoðenjem ovog zakona, logièno, bitno bi se smanjila sportska minutaža na televiziji. Privatizacijom Treæeg programa, naime, Hrvatska bi televizija sav svoj sadržaj s postojeæa tri programa trebala rasporediti na preostala dva. Iako se, dakle, u javnosti šuškalo, donedavno nije postojalo i službeno obrazloženje zbog èega nije raspisan natjeèaj za dodjelu treæe televizijske mreže HRT-a. Na zahtjev Vijeæa za radio i televiziju 18. ožujka konaèno se oèitovao Draško Marin, ravnatelj Hrvatskog zavoda za telekomunikacije. U njegovu dopisu stoji kako "strategija razvoja TV sektora ukljuèuje i izgradnju digitalne TV mreže, te se stoga u Zavodu za telekomunikacije provodi replaniranje treæe televizijske mreže, na naèin da dio postojeæih analognih frekvencijskih resursa bude prenamijenjen u digitalne. Prije moguænosti uporabe tih novih digitalnih kanala nužno je provesti postupak njihova meðunarodnog usklaðivanja, te æe se po okonèanju tog postupka moæi odrediti tehnièki parametri na osnovi kojih æe biti moguæe raspisivanje natjeèaja za privatizaciju treæe mreže HTV-a". Iako smo gotovo cijeli tjedan pokušavali stupiti u kontakt s gospodinom Marinom kako bi nam pojasnio ove novonastale okolnosti, do njega ipak nismo uspjeli doæi. Nejasno je, zapravo, zbog èega je tek prije dva tjedna obavijestio Vijeæe za radio i televiziju da privatizacija Treæeg programa neæe biti izvršena dok se ne provede digitalizacija TV mreže, iako je Zakon o HRT-u poznat veæ više od godinu dana. Dopredsjednica Vijeæa dr. Marina Muèalo kaže kako, prema njezinim saznanjima, digitalizacija uopæe ne ometa normalno funkcioniranje dodjele koncesija, buduæi da digitalni signal koristi istu infrastrukturu kao i analogni signal. "Osobito mi smeta što smo samo prije èetiri mjeseca imali natjeèaj za TV koncesiju na razini grada Zagreba. Naime, teško je razumjeti da se prije èetiri mjeseca takav natjeèaj mogao raspisati, a sada ne može", kaže dr. Muèalo. Digitalizacija TV mreže svakako æe biti provedena jednoga dana, no do danas taj proces teèe tek u Americi dok je, primjerice, britanski BBC procijenio kako æe kod njih kompletan proces digitalizacije stajati èak 850 milijuna funti. Naime, nakon digitalizacije TV mreže trebalo bi, osim televizijskih odašiljaèa, zamijeniti i kompletnu tehniku na televiziji (kamere i slièno), a u konaènici se taj program ne bi niti mogao gledati na sadašnjim analognim TV prijamnicima bez konvertera, kojima je cijena u prosjeku oko 200 eura. U Americi je trenutaèno u tijeku tzv. prijelazno razdoblje, u kojemu se emitira program putem analogne i digitalne TV mreže, a taj bi proces, prema nekim procjenama, trebao trajati oko dvanaest godina. Odnosno, onog trenutka kada 80 posto amerièkih kuæanstava bude imalo digitalne TV prijamnike, analogna æe TV mreža definitivno otiæi u povijest. Proces digitalizacije TV mreže, dakle, povezan je iskljuèivo s financijskim moguænostima država. Europa, a posebice Hrvatska, u tom smislu prilièno zaostaje za Amerikom. No, ako smo dobro shvatili dopis iz Zavoda za telekomunikacije, Hrvatskoj i nije tako veliki problem utrošiti nekoliko desetaka milijuna eura za digitalizaciju samo televizijskih odašiljaèa. Mi smo, pak, sigurni da u ovoj državi živi malo ljudi koji si mogu priuštiti izdatak od 200 eura za kupnju konvertera koji bi im omoguæio praæenje digitale TV slike. I onda se postavlja logièno pitanje - što æe nam digitalna televizija koju nitko ne može gledati? Hrvatska u procesu digitalizacije TV mreže definitivno mora pratiti Europu radi meðunarodnog usklaðivanja. Jer, TV signali se ne zaustavljaju na državnim granicama. Ako je nekim odredbama Meðunarodne telekomunikacijske unije odreðen krajnji datum do kojega se mora provesti meðunarodno usklaðivanje, onda bismo možda i shvatili dopis-obrazloženje pristiglo iz Zavoda za telekomunikacije. Na žalost, ravnatelj Zavoda dr. Marin o ovoj temi izbjegava razgovarati s novinarima, pa nam se ipak èini kako su pravi razlozi za odgaðanje privatizacije Treæeg programa sasvim drugaèije prirode. Piše Predrag PEPIÆ

Povratak