Rada i zakona

05.04.2002.

Piše: Frenki LAUŠIÆ Èudni su putevi socijalnog partnerstva. Sindikalne središnjice došle su na sjednicu Gospodarskoga socijalnog vijeæa Vladi i poslodavcima poruèiti kako ni u kojem sluèaju ne pristaju na izmjene Zakona o radu koje predviðaju smanjivanje otkaznih rokova i otpremnina, Vlada i poslodavci su ustvrdili kako neæe odustati od svojih prijedloga, ali su svejedno utemeljili struènu skupinu koja bi u iduæih 15 dana trebala usuglasiti izmjene Zakona o radu. Ako postavite logièno pitanje tipa, pa dobro, tko je tu lud, onda æe vam se to pitanje poput bumberanga vratiti u glavu, jer æe vas braæa socijalni partneri optužiti da ste protiv socijalnog dijaloga, a samim tim, sasvim logièno, i protiv hrvatskog naroda, države i dragog Boga. Kažimo odmah da su sindikalci prihvaæanjem utemeljenja radne skupine pod uvjetima da se polazi od nule, odnosno da svaka strana ima pravo predložiti izmjene Zakona o radu, odustali od teze s kojom su došli na GSV. Ta je teza, gromoglasno najavljena sa sastanka u Tuheljskim toplicama, glasila da sindikati pristaju na pregovore o izmjenama Zakona o radu samo u sluèaju da Vlada odustane od smanjivanja otkaznih rokova i otpremnina. Meðutim, èelnici èetiriju sindikalnih središnjica, osim Krešimira Severa, predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata koji je ostao suzdržan, odustali su od tog tvrdog stava i odluèili dati Vladi i poslodavcima još 15 dana primirja koje æe teško konaèno i pomiriti opreène stavove socijalnih partnera o ovom problemu. Bit spora oko otkaznih rokova i otpremnina temelji se na stavu Vlade i poslodavaca da visoke otpremnine i otkazni rokovi u znatnoj mjeri utjeèu na konkurentnost hrvatskoga gospodarstva u uvjetima globalizacije, dok u sindikalnim središnjicama tvrde, i to dokazuju relevantnim studijama, da otpremnine i otkazni rokovi tek u manjoj mjeri utjeèu na konkuretnost domaæeg gospodarstva. Osim toga, sindikalisti istièu kako bi Vlada trebala najprije pokrenuti zamašnjak razvoja gospodarstva i zapošljavanja, pa da æe tek onda pristati na dodatno smanjivanje radnièkih prava. Uz to, napominju u sindikatima, neka Vlada po uzoru na zapadne zemlje najprije poveæa naknade na burzi za nezaposlene, pa neka onda krene u kresanje otpremnina i otkaznih rokova. Ivica Raèan, Slavko Liniæ i Goran Graniæ, meðutim, na sve te argumente sindikalaca nehajno odmahuju rukom i optužuju ih da koèe društvene reforme i brži razvoj gospodarstva, te poruèuju da su spremni i bez njih nastaviti sa svojim programom. I dok socijaldemokrati i socijalliberali bez krzmanja jašu na valu rigidnoga ekonomskog neoliberalizma, jedine politièke stranke koje su dale podršku sindikatima i generalnom štrajku kao jedinom efikasnom pritisku na vlast jesu Socijalistièka radnièka partija na èelu sa Stipom Šuvarom i Akcija socijaldemokrata Hrvatske. Dakle, dvije stranke koje na nacionalnoj politièkoj pozornici svoju popularnost mjere promilima. Upravo je zbog toga odgovornost hrvatskih sindikata prema radno ovisnom stanovništvu i umirovljenicima izrazito velika, jer na parlamentarnoj politièkoj sceni više ne postoji stranka socijaldemokratskog, kao ni socijalnoliberalnog usmjerenja. Ostali su samo liberali. A liberalno društvo spektakla ide naprijed. Nogometne ekipe Vlade, Hrvatskog sabora, poslodavaca i sindikata održat æe 7. travnja, dakle u periodu 15-dnevnog primirja, malonogometni turnir. Pa tko pobjedi, neka piše Zakon o radu

Povratak