Berlusconijeva »bomba« protiv novinara

24.04.2002.

Na udaru su se našli Enzo Biagi, Michele Santoro i Daniele Luttazzi Najnovija bomba talijanske politike eksplodirala je prošlog èetvrtka u Sofiji. U službenom posjetu Bugarskoj, talijanski ministar vanjskih poslova ad interim (što æe reæi, po naški, v.d.) je na nevino pitanje bugarskog novinara hoæe li RAI, talijanska državna televizija i Mediaset, Berlusconijeva privatna TV mreža investirati u Bugarskoj, opalio raketu velikog dometa. Iako nije upitan o promjenama na talijanskoj televiziji, Berlusconi je precizirao: »Javna televizija je ovih dana doživjela promjenu odgovornih ljudi, i zato æe konaèno opet postati javna televizija, a ne više stranaèka.« Pošto je tako napao prijašnju upravu talijanske javne TV mreže, Berlusconi je, sebi svojstvenom retorièkom duhovitošæu, dodao: »Onako kako su javnu televiziju, plaæenu novcem svih nas, zloporabili Biagi... kako se zove onaj?.... Ah da, Santoro i.... Luttazzi, bilo je kriminalno!« Da ne bi bilo nedoumica, Berlusconi dodaje: »Precizna dužnost nove uprave je da ne dopusti da se tako nešto dogodi!« »Kvaka 22« Èovjek – to je stil, rekao je svojevremeno francuski pisac La Rouchefoucault. Nema što, Berlusconi je živa potvrda ove maksime. Pokušavajuæi biti duhovit na silu – kad ga nitko o tome nije ništa ni pitao – Berlusconi je zloporabio svoj diplomatski put u Bugarsku da otvori sezonu èistki na talijanskoj televiziji. Na stranu èinjenica što su najnovije personalne promjene dovele do nove stranaèke podjele javne televizije: prvi program je u rukama vladajuæe Berlusconijeve koalicije, oko drugog programa potukli su se Finijev Nacionalni savez i Bossijeva Sjeverna liga da bi na kraju Bossiju bilo udovoljeno, a oporbi je prepušten Treæi kanal, tek toliko da se ne kaže da je totalna kontrola zamijenila pluralizam. Iako je i tu oporba pripuštena na kapaljku, što znaèi da æe bivši urednici glavnih programa skloni lijevom centru sada ureðivati uglavnom obrazovne i znanstvene emisije, što je obrnut put koji je prošla naša, hrvatska glavna urednica javne televizije. Ali i u tome postoji »kvaka 22«: pošto je vladajuæa Berlusconijeva koalicija preuzela i javnu televiziju, odmah se založila za »ozbiljnije programe« i, naravno, za smanjenje minutaže za ekonomsku propagandu i marketing. Tako smanjena minutaža dovela je do toga da su se oglašivaèi preorijentirali – a to znaèi da je Berlusconijeva privatna televizija profitirala jer na privatnoj televiziji nema nikakvih restrikcija! Ovakav »manevar« dovest æe u Berlusconijeve blagajne poveæu sumu eura, a neki raèunaju da je financijski efekt veæ sada, na poèetku, premašio 250 milijuna eura. I to je veæ samo jedan, ali vrlo oèit primjer »sukoba interesa« izmeðu Berlusconija premijera i Berlusconija gazde. No vratimo se bombi ili »dalekometnoj raketi«, kako talijanske novine nazivaju Berlusconijevo, ne baš previše spontano, ekstemporiranje u Bugarskoj. Našli su se na udaru baš oni novinari koji su kritièki progovorili o Berlusconiju: doajen talijanskog novinarstva Enzo Biagi, kojega Berlusconi optužuje da mu je odnio bar 5 posto glasova tako što je uoèi izbora, prošle godine, doveo u svoju emisiju talijanskog oskarovca Roberta Benignija, toskanskog komièara britka jezika koji je stao zafrkavati Berlusconija; Michele Santoro je brilijantni voditelj emisije »Sciuscia'« na drugom programu, a Daniele Luttazzi, komièar, vodi kontroverzni Satyricon, u kojem ismijava svakog živog. Ubojiti Biagi Biagi je sa svoje 82 godine nazvan »djedom« talijanskog novinarstva. Svaki napad na njega je u Italiji napad na same temelje novinarstva, na osobu visokog moralnog profila koja ima samo jednu manu: ne voli moænike na vlasti i voli im pronalaziti mane. Takvi su i Santoro i Luttazzi, samo što je njihova satira oštrija i direktnija. Biagi je fini, sijedi gospodin, blago melankoliènog izgleda, koji se više propituje nego što izrièe sudove. Njegov »Il fatto« – »Èinjenica«, emisija je od svega pet do deset minuta. Svakog dana iza glavnih vijesti na prvom programu Biagi u toj emisiji propituje sugovornike kako komentiraju neki dogaðaj dana, pojavu ili osobu. Ponekad se to pretvori u intervju – kao što je to bio sluèaj s Benignijem. Ali to što on radi ne sviða se Berlusconiju, dapaèe to je za njega otrovnije od onoga što rade novinari jasnog i nedvosmislenog komentatorskog nagnuæa. Biagi je u tom smislu legenda: dojam koji on ostavlja ubojitiji je od svakog moguæeg decidiranog suda ili osude. Ali se ovoga puta Berlusconi ipak preraèunao: u obranu Biagija, Santora i Luttazzija podigla se cijela »misleæa Italija«, kako je to rekao Umberto Eco, još jedna od »svetih krava« talijanske kulture (Talijani kažu: mostro sacro, što bi znaèilo »sveto èudovište«. Za razliku od krave èudovište je narcisoidno, egoistièno biæe koje je svjesno svog autoriteta »opinion makera« – stvaratelja javnog mnijenja.) Eco je u svom pismu pozvao proizvoðaèe da bojkotiraju Berlusconijeve privatne TV postaje, a oglašivaèe da se suzdrže od oglašavanja, dok od gledatelja traži da se suzdrže od – televizije. Redatelj Nanni Moretti pisao je predsjedniku Ciampiju, tražeæi od njega da zaustavi »pogrom« na televiziji. Èak je i vjerni Berlusconijev novinar Silvio Ferrara morao konstatirati da je Berlusconi »arogantno zloporabio vlast«. Berlusconi je otvorio time još jednu frontu protiv sebe: dokle æe izdržati?

Povratak