Spasio sam Latina od kaznenog progona

29.04.2002.

Razgovarao Boris PAVELIÆ Pisac i novinar Freimut Duve od 1998. godine predstavnik je Organizacije za europsku sigurnosti i suradnju (OESS) za slobodu medija. Bio je èlan njemaèkoga parlamenta i predstavnik potkomiteta za kulturu Bundestaga za BiH. Èlan je Parlamentarne skupštine OESS-a, gdje je predsjedao Odborom za demokraciju, ljudska prava i humanitarna pitanja. Dobitnik je nagrade za politièko mišljenje Hannah Arendt. U Hrvatskoj je poznata njegova politièko memoarska proza »O ratu u duši« te zbornik »U obranu naše buduænosti«, u kojemu je prikupio tekstove mladih iz zemalja bivše Jugoslavije. Obje knjige objavio je zagrebaèki Durieux. Kako ocjenjujete trenutnu medijsku situaciju u Hrvatskoj? – Poboljšala se od izbora Stjepana Mesiæa za predsjednika i formiranja istinski demokratske vlade. Naravno, još je mnogo problema, što je realnost u veæini država koje izgraðuju civilno društvo. Hrvatska nije izuzetak. Važno je da u Hrvatskoj postoji otvoren javni dijalog u medijima o mnogim osjetljivim pitanjima, ukljuèujuæi ratne zloèine i suradnju s Haaškim sudom. To nisu laka pitanja, osobito nakon rušilaèkoga rata i zato sam takvim raspravama vrlo ohrabren. Novinarstvo ima dvije strane U odnosu na razdoblje HDZ-a, stanje svakako jest bolje. Kako biste ga, meðutim, usporedili sa situacijom na Zapadu? U èemu su glavne razlike meðu hrvatskim i europskim medijima? – Poèet æu od drugoga pitanja. Mediji su razlièiti u svakoj zemlji, što ovisi o povijesnim i kulturalnim osobitostima svake od njih. Die Zeit razlikuje se od Timesa ili Le Mondea. Važna su, meðutim, naèela kojima se mediji vode u svojemu radu, jedno bi od njih moglo biti citat logoa New York Timesa: »Sve vijesti vrijedne tiskanja« (»All the news that's fit to print«). O svakome dogaðaju važnom za malu zajednicu, regiju, struènu ili etnièku skupinu, naciju ili državu treba izvijestiti pošteno, slobodno i odgovorno, bez utjecaja politike ili vlade. Nije važno o kojim je novinama ili televiziji rijeè: Novome listu ili Daily Telegraphu. Želim naglasiti da novinarstvo ima dvije strane: slobodu i odgovornost i mnogi se mediji drže tih temeljih naèela izvještavanja. Uvijek takoðer naglašavam i drugu važnu toèku: novinar ili novinarka ne smije iæi u zatvor ili biti osuðen na uvjetnu kaznu zato što je radio svoj posao. To se ne odnosi samo na zemlje istoèno od Beèa nego i na Zapad. Sve tužbe za klevetu treba riješiti u graðanskim parnicama. U Hrvatskoj, primjerice, nedavno je vašemu poznatom televizijskom novinaru Denisu Latinu prijetila optužba pod odredbom kaznenoga zakona zbog koje se može dobiti šest mjeseci zatvora. Intervenirao sam, potièuæi vlasti da se suzdrže od optužbe protiv g. Latina i bilo mi je drago vidjeti da je državni tužitelj pristao postupiti upravo tako. Jedna od zamisli kojom se trenutno bavim jest pokušati okupiti struènjake iz nekoliko zemalja da analiziraju zakonodavstvo o kleveti u zemljama èlanicama OESS-a. U mnogim zemljama zapada postoje kazne za klevetu i uvredu, ali se rijetko, ako ikad, primjenjuju. Meðutim, neke èlanice OESS-a pozivaju se na takve odredbe u svojim zakonodavstvima, pa imamo rezultat da novinari služe zatvorske kazne ili su pod pritiskom uvjetnih kazni. Nedavno ste u Beèu izvijestili o medijskoj situaciji u Hrvatskoj. Istaknuli ste da treba promijeniti zakon kako bi se ojaèala nezavisnost HRT-a. Na kakve ste promjene konkretno mislili? – Stavovi moga ureda javni su i dostupni na Internet stranici www.osce.org/fom. Dopustite stoga samo nekoliko naglasaka: reforma hrvatske državne televizije i radija još je na poèetku. Zakon prihvaæen u veljaèi 2001. godine jest korak naprijed, ali je propustio uèiniti kljuèno: odvojiti HRT od utjecaja Vlade i trenutnog sastava parlamenta. Naša analiza preporuèa da se prihvati nekoliko kljuènih amandmana kako bi se HRT-u priskrbila zakonska osnova za uspješniju transformaciju u neovisan javni servis. Ta analiza preporuèa usvajanje posebnoga zakona o televiziji i radiju, koji bi ustanovio neovisno regulatorno tijelo odgovorno za nadzor svih postaja, ukljuèujuæi i HRT. Moj je ured naèinio nekoliko pregleda medijskoga zakonodavstva u zemljama èlanicama OESS-a, pa i u Hrvatskoj. Opæenito, medijski problemi u Hrvatskoj više nisu politièki, nego sve više vezani uz vlasnièka pitanja. Kako se boriti protiv neželjena utjecaja vlasnika? – Uloga vlasnika u ureðivaèkoj politici vrlo je teško pitanje. U nekim je zemljama veæa, u nekima manja, što èesto ovisi o tradiciji. Želim naglasiti dvije toèke: moralnu odgovornost vlasnika i za novinare i za javnost, ali i to da svaki, pa i medijski business, treba biti otvoren javnome nadzoru. Ako su ti uvjeti ispunjeni, probleme neæe biti teško riješiti. Hrvatski mediji imaju obvezu Vladi prijaviti toène podatke o vlasnièkoj strukturi. Meðutim, Vlada je priznala da ne može provjeriti prijavljuju li mediji istinu ili ne. Kako to postiæi? – Tu je rijeè o vladavini prava. Ako zakon propisuje da vlasnici trebaju prijaviti vlasništvo, onda to treba korektno ispuniti. Ako vlasnik prevari vlasti, treba ga izvesti pred sud i tada sudac treba odluèiti tko je u pravu. Prisiljavati medije da vlasništvo prijave na ikakav drugi naèin nije u skladu s vladavinom prava. I treba dodati: u mnogim tranzicijskim zemljama, ukljuèujuæi Hrvatsku, suci trebaju javnu potporu svojoj neovisnosti. Bez neovisnoga sudstva slobodno novinarstvo slabi.

Povratak