Koje informacije moraju biti dostupne, a koje smiju biti tajne?

24.05.2002.

ZAGREB, 23. svibnja – Dokle seže pravo javnosti da zna, odnosno koje sve informacije javnosti trebaju biti dostupne? To pitanje u Hrvatskoj još nije regulirano tako da javnost bude zadovoljna. Glavno je pitanje koje informacije moraju biti dostupne javnosti, a koje smiju biti tajne. No, graðani su obièno zainteresirani za manje tajnovite informacije do kojih èesto ne uspijevaju doæi. Osim toga, birokracija je sklona proglašavati tajnima informacije koje ni prema kojem kriteriju ne bi smjele biti skrivene od javnosti.
Odbor ministara Vijeæa Europe usvojio je ove godine Preporuku državama èlanicama o dostupnosti službenih dokumenata. U preporuci se navode dva važna razloga za dostupnost informacijama. Time se javnosti omoguæava uvid u stanje društva i stvaranje kritièkog mišljenja o društvu i vlasti, te se potièe uèinkovitost administracije i »pomaže oèuvanju njenog poštenja, izbjegavajuæi rizik korupcije«.
U Preporuci se navodi i 10 moguæih ogranièenja dostupnosti službenim dokumentima. To mogu biti, primjerice, nacionalna i javna sigurnost, obrana, prevencija, istrage i kazneno gonjenje kriminalnih aktivnost, ali i komercijalni ili drugi ekonomski interesi, privatni ili javni. Usklaðivanje hrvatskog zakonodavstva s Preporukom onemoguæit æe postavljanje onog glasovitog pitanja »Zašto Vam to treba?«. Naime, u èlanku 5.1 preporuke stoji da »onaj koji traži službeni dokument nije obvezan navesti razlog za pristup službenom dokumentu«.
Preporuka se, osim na velik broj meðunarodnih dokumenata, naslanja i na Naèela zakonodavne regulative o slobodi informiranja Articlea XIX, meðunarodne udruge koja se bori za slobodu informiranja. Article XIX navodi da ako »ljudi ne znaju što se dogaða u njihovom društvu, ako su sve akcije onih koji vladaju skrivene i tajne, tada ne postoji naèin adekvatnog sudjelovanja graðana u društvenim dogaðanjima«. Navodi i da tajnovitost, da bi preživjele, trebaju loše vlade, a tajnovitost pak »dopušta neefikasnost, rastrošnost i korupciju kao sredstva napredovanja«. I Article XIX navodi »listu interesa« koji èine legitimnu podlogu odbijanja iznošenja dokumenata. Ta bi lista trebala biti strogo ogranièena, a izuzeæa potanko opisana.
O svim se tim pitanjima raspravljalo potkraj prošloga tjedna na seminaru »Pravo javnosti da zna i ogranièenja slobodnom pristupu informacijama«, u organizaciji HHO-a i HND-a. Bez obzira na razlike izmeðu ljudi u vlasti i novinara te predstavnika civilnoga društva, svi su bili nezadovoljni trenutnim stanjem i iskazali želju i potrebu da se javnosti poboljša dostupnost informacijama.
Dva dana nakon seminara poèeo je štrajk u srednjim školama. Štrajk je završen, a novinari nisu mogli doæi ni do teksta sporazuma Ministarstva prosvjete i sporta i Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama niti do teksta Granskog kolektivnog ugovora za srednje školstvo.
No, na seminaru nisu bili ni ministar Vladimir Strugar niti sindikalist Andrija Puljeviæ...
Tihomir Ponoš

Povratak