Nepodnošljiva lakoæa isprièavanja

24.05.2002.

Zbog èega ste istupili iz Vijeæa HRT-a?
Postoje neposredni povodi i dublji razlozi. Neposredan povod mojoj ostavci bio je direktan prijenos koji je HTV obavio s komemoracije na Bleiburškom polju 12. svibnja ove godine. Nedopustivo je da HTV direktno prenosi taj dogaðaj, a da je tri tjedna ranije s jasenovaèke komemoracije prikazana tek kraæa reportaža. Ova dva traumatièna dogaðaja hrvatske povijesti trebalo je tretirati ravnopravno — oba direktno prenositi ili s oba dati tek reportaže. Glavna urednica Ulaga-Valiæ na Radiju 101 nedavno je izjavila kako je komemoracija s Bleiburga prenošena u Religijskom programu, temeljem ugovora HTV-a i Kaptola. Ako je tako, onda je jasenovaèka komemoracija trebala biti emitirana u Programu po Božjoj pravdi, ali takav program još nije osnovan na HRT-u.

Bio sam "naivac"

Meðutim, nije to bio jedini sluèaj. Ušli ste i u raspravu s Miroslavom Mikuljanom, urednikom Dokumentarnog programa.
Na istoj sjednici Vijeæa upozorio sam na prešuæivanje ustaških zloèina u dokumentarnoj emisiji o zapadnoslavonskom selu Španovici, jer o tome nešto znam. Naime, urednik sam knjige baš o tim španovaèkim i zapadnoslavonskim dogaðajima. Prigovorio sam i u toj emisiji izreèenoj tvrdnji da je Jasenovac postojao i nakon svibnja 1945. kao komunistièki logor, jer je tamo bila samo jedna zatoèenièka radna jedinica koja je rašèišæavala ostatke logorskih ruševina. Ubijanja nije bilo. Umjesto da sa mnom pristojno komunicira, urednik Dokumentarnog programa Miroslav Mikuljan me napao kao tobožnjeg zagovornika komunizma. Posve je neprihvatljivo da jedan urednik tako razgovara s èlanom Vijeæa. Mikuljanov istup doživio sam i kao osobnu uvredu, pogotovo stoga što je Mikuljan bio dugogodišnji èlan KP-SK, a svojedobno je radio u komunistièkom zatvoru na Golom otoku (na susjednom otoku Grguru u ženskom logoru robovala je moja pokojna majka). Dok je Mikuljan u urednièkoj ekipi, nema moguænosti da se pojavim na sjednici Vijeæa, iako me Ulaga pismom zamolila da povuèem ostavku.
Jasna Ulaga-Valiæ davala je i druga obeæanja koja se nisu ispunila?
Na sjednici Vijeæa HRT-a 7. veljaèe podržali smo odluku glavne urednice da ne emitira "Latinicu" posveæenu deustašizaciji, suglasili se da ukloni iz tonske snimke spornu reèenicu, ali i da "u dogledno vrijeme" i emitira emisiju. Više od tri mjeseca je prošlo i petnaestak "Latinica" je emitirano, ali ona sporna nije, što je izigravanje odluke Vijeæa.
A da ni Radio nije imun na TV boleštine, pokazuje i vijest povodom 82. roðendana pape Ivana Pavla II., emitirana na jutarnjim vijestima u subotu 18. svibnja. Može to biti i roðendanska èestitka, ali ne tako napisana kao da se radi o propovijedi u crkvi, u posve religijskom duhu, posve neprimjereno javnom radiju.
Postoje li dublji razlozi Vašeg nezadovoljstva Hrvatskom radiotelevizijom?
HRT je Hrvatska u malom. Sve bolesti hrvatskog društva postoje i na HRT-u: neracionalnost sustava, slaba organizacija, ozbiljne sumnje da postoje sluèajevi mita i korupcije. Pojedinci i skupine se antagoniziraju, a razlozi su ideološki, financijski, prestižni, meðuljudski. Pojedinaèan trud i kvaliteta teško se mogu iskazati, jer je sustav petrificiran. Nema niti unutar HRT-a niti u društvu odluènosti i snage da se stanje radikalno mijenja.
Iako je imenovano Vijeæe HRT-a bez politièara, a ono izabralo navodno neovisnu osobu Jasnu Ulagu-Valiæ za glavnu urednicu, simptomatièno je da se neke greške ili "greške" stalno ponavljaju i da vladaju iste vrijednosti.
U doba urednikovanja Marije Nemèiæ shvatio sam da teški urednièki gafovi — u listopadu prošle godine je arlaukanje i pozivanje na nasilje i ubijanje na zagrebaèkom Trgu bana Jelaèiæa proglašeno "dostojanstvenim" — nisu nikakvi ekscesi, veæ zakonita dogaðanja u jednom loše i nakaradno postavljenom sustavu rukovoðenja i ureðivanja. Nakon izbora nove urednièke ekipe neke su stvari krenule nabolje, ali je mnogo slabosti ostalo. Sve sam više uvjeren da nova ekipa nema snage radikalno mijenjati stare obrasce ponašanja.
Niste li ipak bili prevelik optimist, niste li oèekivali previše?
Kada sam postao èlan Vijeæa, oèito sam bio prevelik optimist (zlobnici bi rekli naivac), jer sam smatrao da mogu pridonijeti opæem boljitku. Kako to nije moguæe, nema više razloga za moj ostanak u Vijeæu. Ne želim biti figura ili pokriæe nekome za njegove promašaje, nerad, politièke manipulacije i prljave igre.

Klanjanje i Crnoj legiji

Treba li uopæe èuditi takav odnos HTV-a prema hrvatskoj povijesti kad ni aktualna vlast ne zna ispravno postaviti kriterije?
Veæ mi je blesavo ponavljati, ali tako jest: HRT je manje-više zrcalo Hrvatske. Nije samo HTV neuravnoteženo izvještavao o Jasenovcu i Bleiburgu, veæ su se neuravnoteženo ponašale i najviše državne vlasti. U Bleiburg je išla Vladina delegacija, u Jasenovac samo premijer Raèan. Sabor je organizirao besplatan prijevoz na Bleiburg, ali još im nije palo na pamet to isto napraviti za Jasenovac. Ta je neuravnoteženost dovedena do paradoksa u èinjenici da premijer Raèan razgovara na Bleiburgu s èlanovima Poèasnoga bleiburškog voda, istovremeno se isprièava za zloèine koji su poèinjeni kada je imao dvije godine, a oni njemu ni rijeèi o tome kako i zašto se on sam, zaslugom režima kojem su vjerno služili i koji do danas slave, rodio u koncentracijskom logoru. Takva atmosfera u hrvatskom društvu, takvo kompromisersko ponašanje države natjeralo bi me da izaðem iz bilo kakve državne službe da sam u njoj, pa kako se tako ponaša i HRT, onda odlazim iz Vijeæa HRT-a.
Jeste li iznenaðeni èinjenicom da je Sabor bio pokrovitelj sveèanosti na Bleiburgu, a ne i u Jasenovcu?
Iznenaðen sam, naravno, ali još sam više žalostan, jer se radi o garnituri koja voli isticati da gradi državu i društvo na antifašistièkim tradicijama. Veæ su na vlasti gotovo dvije i pol godine, a u odnosu prema povijesti, prema dogaðajima koji tako vape za barem osnovnom ravnotežom, nisu napravili nikakav pomak od bivše, Tuðmanove vlasti.
Kako uopæe komentirate Raèanovu ispriku na Bleiburgu? U èije se ime on isprièao i mislite li da æe ta isprika biti prihvaæena? Je li Zdravko Tomac hrabro postupio kad je otišao na Bleiburg?
Raèan se klanja svim žrtvama Bleiburga. To znaèi i pripadnicima Crne legije i Poglavnikova tjelesnog zdruga od kojih su veæina bili višestruki hladnokrvni ubojice uglavnom žena i djece. Valja znati da su mnogi od njih izginuli u teškim borbama s partizanskim snagama, jer su znali da, ako budu zarobljeni, ne mogu oèekivati da budu pošteðeni. Osim toga, veæini njih ne mogu se odreæi ratna vještina i osobna hrabrost. Dakle, oni èak i nisu bili žrtve ratnog zloèina. Klanja li se Raèan i njima? Javnost mora shvatiti da su ubojice obitelji Zec prema ovima pravi amateri.
Bi li se netko trebao napokon isprièati u Jasenovcu i tko bi to, po Vašem sudu, uopæe trebao biti?
Naèelno govoreæi, trebali bi se isprièati oni koji se pozivaju na tradicije NDH, ali velik dio njih na javnim skupovima poziva na nasilje i ubojstva. Zapravo, ne treba se isprièati nitko, jer je hrvatski narod dobrim dijelom, a od jeseni 1943. i veæinom, bio na strani antifašizma. Dovoljno je da ta notorna istina, uz dodatak da je NDH bila zloèinaèka tvorevina, prodre do ušiju uèenika i široke javnosti.

Nema pomirenja

Kakav odnos prema Jasenovcu i Bleiburgu treba imati nakon ovih deset godina forsiranog pomirenja i iskrivljavanja povijesti?
Dužno poštovanje svih nevinih žrtava naša je obveza. U temeljima je naše civilizacije da se gaji i obnavlja sjeæanje na ono što se dogodilo, pogotovo kada se radi o zloèinima, a dužnost ljudi kojima je to profesija, izmeðu ostalih i meni, jest da objašnjavamo kako i zašto se to dogodilo. Kada sve nevine žrtve budu jednako poštovane, stvorit æe se i uvjeti za istinsko pomirenje. Istovremeno, valja znati konkretne okolnosti pod kojima se to dogodilo: javnost mora znati da jasenovaèki i bleiburški zloèin nisu isto. Jedno je zloèin genocida, drugo je zloèin osvete.
Osim toga, u Jasenovcu su svi koji su stradali bili nevini, na Bleiburgu i na križnom putu stradali su mnogi koje bi svaki sud osudio na najteže moguæe kazne. Bleiburški zloèin time nije manji niti time želim umanjiti odgovornost neposrednih poèinitelja i njihovih naredbodavaca, ali èinjenice valja znati. Mislim da æe uskoro javnost o svim tim tragedijama imati mnogo bolje i toènije informacije.
Je li propalo ono famozno "pomirenje svih Hrvata"?
Prošlih nam se godina "pomirenje svih Hrvata" nametalo kao spasonosno rješenje svih problema. No to je sve skupa bilo krivo postavljeno i naravno da je propalo, odnosno samo izazivalo nove podjele. Izmeðu krvnika i žrtava nema pomirenja. Žrtve, odnosno njihovi najbliži, jedino mogu oprostiti krvnicima. Da bi se to lakše ili uopæe dogodilo, potrebno je da svaka sredina, svaka nacija ili društvena grupa nedvosmisleno osudi zloèine koji su poèinjeni tobože u njezino ime. Ako se netko ne može suoèiti s vlastitom prošlošæu, ne može oèekivati ni bolju buduænost.

Povratak