Dnevnik

03.06.2002.

Zadnji put je uvažena kolegica Sunèica bila tako postojana kad je preljubljenog, premilog i bezgrešnog HDZ ministra prosvjete u svojoj emisiji oslovljavala "magistre Dorešiæ", danima i danima nakon otkriæa da je njegova nježna magistarska titula lažna. Ach, ach (èitaj: ah, ah) što možemo kad su novine u Hrvata uvijek bile medij brži od znamenite Hrvatske televizije. Poruka èitateljima: onim "ach, ach" hoæe se ovom bijednom Starèeviæevu pisanju dati neki dignitet, znamo da nismo uspjeli, dižemo ruke, oprostite ako smo vas zbunili, ujedno se isprièavamo što poruku koja je išla u suprotnom smjeru, od èitatelja ka uredništvu (idite u kuratz) iz razumljivih razloga nismo mogli objaviti.
Dvostruko urednièko inzistiranje na istom komentaru stamene kolegice Findak znaèi da dragi medijski djelatnici imaju lošu savjest i da je cijena tog dragocjenog osjeæaja plaæena u Osijeku. Poslije tog crnog petka bilo bi super da na kraju iduæe školske godine vidimo ili krotke maturante ili divlju policiju. Dosadašnje medijsko serviranje turobnog maturantskog folklora kao neèeg poželjnog mora prestati, ne zvao se ja Sunèica Findak.

Povratak