Miroslav Kutle: Nemam imovine

07.06.2002.

Nema sumnje da je najslaði podatak u prièi oko kriminala u pretvorbi i privatizaciji Slobodne Dalmacije onaj koji je Miroslav Kutle predoèio istražnom sucu Stanku Grbavcu na saslušanju u utorak. "Ne posjeduje vlastitu imovinu", rezolutan je bio Kutle na proceduralno pitanje suca, kao i na kampanju koju je Vlada RH pokrenula protiv tajkuna koji nisu prijavili imovinu koju su (ne)legalno stekli od 1991. do danas. E, u tom smislu Kutle je nevinašce božje. Ali ako nije stekao imovinu od novca koji mu je trebao kapati od dvjestotinjak poduzeæa koliko ih je imao registriranih, Kutle je konaèno stekao pravo da ga stigne ruka pravde. Za razliku od proteklih deset godina bešèašæa hrvatskog pravosuða, sve govori u prilog tome da æe Miroslav Kutle, a s njim i Iviæ Pašaliæ, baš u sluèaju Slobodne Dalmacije pronaæi svoj mir u okviru pravomoænih sudskih presuda. Ali, prije nego pred èitatelje podastremo povijest "majke svih pretvorbenih i privatizacijskih pljaèki", dajmo rijeè obrane samom Kutli.

Poništena pretvorba
"Ja se ne osjeæam krivim niti s jednog aspekta, niti ekonomskog niti pravnog, jer sam Globus Holding zastupao kao direktor u skladu sa zakonskim i poslovnim naèelima. Nitko na mene nije vršio pritisak da kupim ovaj paket dionica. Ja sam ove dionice kupio po poslovnoj logici i u skladu s mojim poslovnim i moralnim naèelima, a nitko na mene nije vršio pritisak da to moram kupiti. Što se tièe prava prvokupa, mogu iskazati da sam se ja tu pojavio kao kupac, pa kupac ni po kom pravu, odnosno pozitivnom propisu ne mora razmišljati o pravu prvokupa drugih, a po mojoj logici o tom bi trebao voditi raèuna prodavatelj", ustvrdio je Kutle na saslušanju u zapisnik koji je blaženim putevima gospodnjim došao i do naše redakcije.
Podsjetimo, Kutle i Pašaliæ na saslušanju su bili na osnovi kriviène prijave koju je Državnom odvjetništvu podnijela Udruga polagatelja prava na dionice "Slobodne". Prijava je temeljena na pismu Frane Mitroviæa, direktora Splitske banke te kobne 1993., u kojemu je predsjednika Tuðmana upozorio da su ga Pašaliæ i Krpina nagovarali da 37 posto dionica "Slobodne" proda Kutli. Mitroviæ je tada to i napravio unatoè tome što je prema zakonu te dionice trebao prvo ponuditi na prvokup malim dionièarima. Prijava se temelji i na stenogramu razgovora na Pantovèaku iz 1995. u kojem je Ivan Jarnjak, tadašnji ministar unutarnjih poslova, Tuðmanu rekao kako MUP uredno blokira istragu oko privatizacije splitskog dnevnog lista.
Iviæ Pašaliæ je pak u svom iskazu demantirao sve navode optužbe, a ni jedan ni drugi nisu željeli, kako je navedeno u zapisniku, odgovarati na veæinu pitanja državnog odvjetnika koji je bio na saslušanju. Pašaliæ je, pak, u novinama ustvrdio kako je "ovo samo jedna u nizu politièkih optužnica bez ikakvog utemeljenja". Pokušajmo stoga javnosti još jednom predstaviti te temelje "kojih nema".
Godina je 1993., Slobodna Dalmacija je uz rijeèki Novi list jedini znaèajniji tiskani medij koji nije pod HDZ-ovom kontrolom i to je, donosi se odluka na Pantovèaku, trebalo riješiti. Za poèetak se poništava pretvorba "Slobodne" provedena po Markoviæevu modelu, a potom je doneseno kontroverzno pretvorbeno rješenje prema kojemu od 10,1 milijun DEM nominalne vrijednosti poduzeæa mali dionièari imaju pravo na 26 posto donica (5000 DEM po zaposleniku), Mirovinski fond i Fond za privatizaciju dobivaju 27 posto, a Splitska, Privredna i Dubrovaèka banka 42 posto dionica. E, to kako su banke došle do dionica najvjerojatnije je jedinstven sluèaj u hrvatskoj pretvorbi. Slobodna Dalmacija je, naime, krajem osamdesetih investirala velik novac u tehnološki pogon tako da je od brojnih poduzeæa prikupila obveznice tzv. zajma za razvoj nerazvijenih republika i Kosova.

Strategija preuzimanja
Veæina je poduzeæa dragovoljno i bespovratno ustupila te obveznice "Slobodnoj", uz uvjet da se taj novac investira u razvoj tvrtke. Navedene banke su te obveznice preuzele (eskontirale) i "Slobodnoj" isplatile novac. Poèetkom 1993. politièki vrh HDZ-a dosjetio se da taj navodni dug "Slobodne" bankama od oko 4,3 milijuna DEM pretvori u dionice banaka. Bankovni agenti su se rastrèali po Hrvatskoj sklapajuæi ugovore o cesiji s poduzeæima koja su "Slobodnoj" ustupila dionice, i to su navodno uspjeli legalno provesti za desetke posto tog iznosa. Ipak, bankama je u vlasništvo priznat cjelokupan iznos, a od 42 posto dionica što im je pripalo, 37 posto dionica dobila je Splitska banka. Tih 37 posto dionica trebalo je iæi na burzu uz prethodno davanje na prvokup zaposlenicima tvrtke, ali nije napravljeno ni jedno ni drugo. Miroslav Kutle je veæ bio "kupio" devet posto dionica od Mirovinskog fonda, a isto su napravili i dvojac Vekiæ-Kapetanoviæ.

Skandalozna kronika
No, dok su Vekiæ i Kapetanoviæ zbilja u gotovini uplatili svoj dio, za sada je tajna koliko je ta uplata bila zbiljska, a koliko je zapravo bila samo jednodnevna pozajmica Kutli od nepoznatog nekog da formalno preuzme te dionice. Kutle je u meðuvremenu kupio i odreðeni broj dionica od malih dionièara koji su ih prodali po 1,5 tisuæa do dvije tisuæe DEM. I sve što je preostalo bilo je dogovoriti da se Kutli u izravnoj pogodbi proda i tih preostalih 37 posto dionica Splitske banke kako bi mogao postati veæinski vlasnik.
Kako je to Mitroviæ u svom pismu i napisao, Uprava Splitske banke je to napravila na nagovor vrha HDZ-a. Drugi skandal vezan za tih 37 posto dionica odnosi se na to da su one prodane po nominalnoj cijeni od 3,7 milijuna DEM, iako su dionice Mirovinskog fonda bile prodane po cijeni tri puta veæoj od nominalne cijene. Treæi skandal odnosi se na naèin plaæanja tih 37 posto dionica, jer nije poznato odakle i s kojeg raèuna je na raèun SB-Tradea, poduzeæa za promet kapitalom i vrijednosnim papirima Splitske banke, sjelo potrebnih 3,7 milijuna kuna, ni koliko se na tom raèunu zbilja zadržalo. Legenda kaže da je veæ sutradan isti novac "ispario". Èetvrti skandal govori o nelegalnoj Skupštini dionièara održanoj radi legaliziranja tih marifetluka, jer Kutle tada nije ponudio ni jedan dokument kojim potvrðuje veæinsko vlasništvo nad "Slobodnom". Peti skandal dogaða se nešto poslije kada Kutle postaje i vlasnikom Merkantilne tiskare provjerenim malverzacijama - revalorizacijom duga Tiskare prema Slobodnoj u iznosu od 300 tisuæa DEM na 1,2 milijuna DEM, izmišljanjem gubitka u poslovanju Tiskare od 3,8 milijuna. Potom se Tiskara još malo fiktivno dokapitalizira i Kutle je dobio u vlasništvo i Tiskaru.
Naravno, protiv svih ovih kriminalnih poteza prijave Državnom odvjetništvu uputili su novinari, Udruga polagatelja prava na dionice, Vekiæ i Kapetanoviæ, ali sve je bilo uzalud. Farsièni i cirkusantski pravosudni tretman tih prijava najbolje se ogleda u presudi Upravnog suda od 16. studenoga 1994. Naime, 20. sijeènja 1993. 72 zaposlenika Slobodne pred Upravnim sudom podigla su tužbu protiv odluke Agencije za restrukturiranje kojoj je tada na èelu bio Zlatko Mateša, a kojom se bankama u vlasništvo daje 42 posto dionica "Slobodne". E, Upravni sud pod predsjedanjem Ivana Mrkonjiæa reèenog je datuma donio sasvim suludu odluku da se mali dionièari nemaju pravo žaliti. Meðutim, Ustavni sud poèetkom 1996. ipak vraæa stvar u normalu odlukom da mali dionièari imaju pravo na žalbu. Upravni sud ipak i dalje odbija procesuirati tu tužbu, a Ivan Mrkonjiæ na zastupnièko pitanje Ante Tukiæa u Hrvatskom saboru odgovara kako "Slobodna" nije prioritet, veæ da prioritet ima 3500 tisuæa predmeta iz podruèja prava branitelja Domovinskog rata i njihovih obitelji.

Politièka blokada
Ovaj odgovor Ivana Mrkonjiæa jedna je od blasfemiènijih zloupotrebi branitelja Domovinskog rata i njihovih obitelji u obrani pretvorbenog i privatizacijskog kriminala. Unatoè tome što je nakon toga Fond za privatizaciju poništio pretvorbu 18 posto dionica u vlasništvu banaka, unatoè tome što je Upravni sud krajem 1999. presudio u korist 72 zaposlenika koji su osporili svih 42 posto pretvorenih dionica, pravna država sve do sada nije se potrudila sankcionirati kriminal u "Slobodnoj". Blokada je po politièkoj liniji bilo na svim razinama: od policije, preko Državnog odvjetništva do sudstva. Za tu blokadu krivi su po zapovjednoj odgovornosti Meteša, Peniæ, Jarnjak i brojni drugi istaknuti dužnosnici bivše vlasti, kao i politièari. Blokadu koja je rezultirala i sa 130 milijuna DEM gubitaka i duga što ih je tako privatizirana "Slobodna" stvorila od 1993. Koliko je sadašnja istraga koja se provodi autentièna želja za provoðenjem pravde, a koliko otaljavanje posla dok se ne smiri situacija i dok ne proðu predizborna vremena, tek æemo vidjeti. Skepsa nas je, naime, održala.
Piše Frenki LAUŠIÆ

Povratak