Mogu li obièni smrtnici razumjeti uzvišeni novinarski posao?

08.06.2002.

Stanoviti gospodin Tomislav Šprajc iz Opatije tvrdi da ne mogu, barem ne bez njegove pomoæi. Obièan èitatelj ne može razumjeti složeni novinarski posao, prepun teško dokuèivih tajni, a kamoli se upustiti da kritièki sudi o njemu, uvjerava nas Šprajc koji nam se predstavlja kao »slobodni novinar iz Opatije«.
    Ove originalne teze objavio je Novi list u rubrici REAGIRANJA (srijeda, 29. svibnja 2002.) u sklopu teksta u kojem gore imenovani autor na veoma èudan naèin pokušava potkopati moj kritièki osvrt na kolumnistièki uradak Nevena Šantiæa – novinara koji je pred neki dan proglasio ksenofobiju primarnim problemom hrvatskog društva.
    Što je tako èudno u Šprajcovom reagiranju? Èudno je to što slobodni novinar iz Opatije, po vlastitom priznanju, o samoj temi polemike niti što znade, niti ima što za reæi!
    Pa, što se onda javlja ?!
    E, javlja se zato da nam kaže kako je on vrstan »profesionalac« i brižljivi èuvar zanatskih tajni. On je primijetio da ljudi ne razumiju novinarski posao. Joj, njemu je to smiješno....On æe nama, neukom puku, velikodušno objasniti neke stvari... No neæe baš sve jer, eto, mora èuvati posveæene tajne zanata... On zna što novinar smije... On zna što novinar ne smije ... On se išèuðava; kako se to jedan laik odvažio prigovoriti jednom novinaru !?...itd.
    Usrana litanija
    Cijela ta usrana litanija zbog samo jedne od mojih usputnih zamjerki Šantiæu da nedostatnim dokazom podupire svoje tvrdnje; ako cijeli jedan narod sumnjièi za ksenofobiju onda je, u najmanju ruku, neozbiljno da kao krunski dokaz navodi »pisanje jednih novina«!
    Prav ili kriv Šantiæ se, zasad, nije oglasio na kritiku. Zašto i bi kad ga brani takav novinarski lav ! Tomislav Šprajc, vrhunski struènjak koji je svojski zapeo da spasi novinarsku èast pa se zakvaèio za sintagmu »jedne novine«; zakvaèio, pa ne pušta! Odluèan da mi udijeli lekciju iz »razumijevanja novinarskog posla« on se èudi kako se ja usuðujem tražiti pojašnjenje izvora informacije! Znam li ja da bi novinar zbog »odavanja tajne« mogao èak dobiti otkaz! (Rijeè je bila o javno publiciranom istraživanju – o kakvoj tajni èovjek bunca?)
    Odavno papir nije morao podnijeti veæi pseudointelektualni proljev! Odavno nisam èuo umilnije dodvornièko blejanje! Što je intelektualnog bokca iz Opatije potaknulo da se ovako grdno sramoti petljajuæi se u raspravu kojoj oèito nije dorastao? Izgleda da se radi o pokušaju dodvorenja »velikoj medijskoj kuæi« èiju packu pokušava polizati ne bi li se možda umilio nekom tko odluèuje o kakvom honoraru. Nažalost, polemika nije lak posao pa se slobodnjak iz Opatije sav zapetljao u trice ne shvaæajuæi brižan ni o èemu se vodi rijeè a kamo li da bi znao razluèiti bitno od manje bitnog.
    Èini se da vrijedno uredništvo Novog lista »zvjezdanim« tekstovima poput ovog, propituje gornju granicu demokratiènosti svojih novina, dokazujuæi javnosti da nema tako velike gluposti, (ni tako velikih glupaka), koje oni ne bi mogli objaviti ako misle da im to iz nekog razloga odgovara. Ostaje meðutim pitanje mogu li ovakva mediokritetska budalekanja uopæe ikome odgovarati? Ne želim vjerovati da Novi list ne može bolje braniti stavove svojih kolumnista.
   

Izostavljanje Marina Mioèiæa Stošiæa

Na kraju još dvije rijeèi u prilog gospodinu Marinu Mioèiæu Stošiæu koji je, u paketu s mojom malenkosti, takoðer imao èast da se naðe na udaru malograðanskog pametovanja pristiglog iz Opatije (premda nema nikakve veze s prethodnom temom).
    Koliko je meni poznato rijeèki slikar, književnik i polivalentni humanistièki intelektualac Marin Mioèiæ Stošiæ godinama je najaktivniji i najprepoznatljiviji sudionik, doslovno spiritus movens, javnih rasprava koje prate Festival malih scena. Pokretani upravo Stošiæevom dinamiènom nazoènošæu ti su »okrugli stolovi« znali, gdjekad, biti i zanimljiviji od samih predstava o kojima se raspravljalo. U tome kontekstu pohvalno su o Stošiæu pisali i prekaljeni kazališni kritièari, kakav je bio pokojni zagrebaèki teatrolog Dalibor Foretiæ ili pak rijeèki glazbenik i svestrani kulturni znalac Dorian Hatta. Ne može se, dakle, profesionalno pisati o toj temi a da se Stošiæa ne spomene, sviðao se on nekome ili ne. Izostavljanje Stošiæa iz izvješæa o tim dogaðanjima uzrokovano je vjerojatno iz jednog od dva razloga: loša namjera ili loše novinarstvo. Može doduše biti i jedno i drugo no to je veæ, za našeg medijskog mahera iz Opatije definitivno viša matematika, reagira Marija Štrokaè iz Rijeke.
    P. S. Isprièavam se osjetljivijem dijelu èitateljstva zbog britkog jezika u ovom prilogu, ali to jest jedini pravi jezik polemike, još uvijek nedovoljno oštar da se provjetri ustajali zrak i rastjera žabokreèina što se godinama uporno nakuplja u jedinom rijeèkom pisanom javnom mediju.

Povratak