Osulo se nebo zvizdama, a HTV...

20.06.2002.

Urednici i direktori Hrvatske televizije uredno su odraðivali svoje uloge, politièke, karijeristièke ili profesionalne, svejedno. No, dok su oni tek s komandnog mosta signalizirali zastavicama u kojem se pravcu kreæe ogroman prisavski tanker, u potpalublju su stotine i tisuæe šljakera odraðivale svoj posao. Rijetki od njih dobili su priliku uzeti zraka na palubi, možda èak mahnuti u pravcu obale gdje je skamenjena publika nemoæno promatrala što se to, pobogu, dogaða s njihovom televizijom. Njih se u ovoj jadnoj i sumornoj situaciji naziva – zvijezdama.
Ukratko, nakon pregleda direktora i glavnih urednika HTV-a, evo i pregleda novinarskih imena koja su obilježila proteklih deset godina. Ako se netko osjeæa izostavljenim, neka zavrne rukave i prione na posao. Puno se još ugljena treba utrpati u peæi otromboljenog prisavskog kolosa.
RATNI REPORTERI
Na lovorikama Domovinskog rata, koji se ubrzo pretvorio u medijski obraèun, izrasla je èitava generacija mladih novinara, od kojih su mnogi ponijeli slavnu titulu medijskih bojovnika. Neki su napravili sjajne karijere. Marija Nemèiæ otišla je najviše i veæ 1992. godine zasjela na mjesto vršiteljice dužnosti glavne urednice, da bi veæ iduæe postala punokrvnom i najmlaðom glavnom urednicom državne televizije u Europi. Antun Vrdoljak neizmjerno ju je volio. Denis Latin s prvih linija bojišnice, zapravo kancelarija ratnih stožera, otisnuo se u sam vrh hrvatskog novinarstva. Unatoè javnom èitanju potjernice za graðanima srpske nacionalnosti. Silvana Menðušiæ takoðer je stvorila dobre temelje za izgradnju munjevite karijere. Unatoè izvještavanju o fiktivnom bombardiranju Šibenika od strane hrvatskih snaga.
Drugi su, pak, bili nešto manje snalažljivi i nisu ostvarili karijere kakve su objektivno zasluživali. Vesna Karuza motala se po zabavnom, a Maja Sever po rubovima informativnog programa. Joško Martinoviæ takoðer je trebao postiæi više, ali èini se da je na Hrvatskoj televiziji kakvu poznajemo talent uvijek bio obrnuto proporcionalan uspjehu. Tako je bilo i u sluèaju "motrištaraca".
MOTRIŠTARCI
Ne sjeæamo se kad je jedna tako kompaktna i ujednaèeno netalentirana skupina mladih ljudi u tako kratkom vremenu ostvarila tako munjevit uspon na hijerarhijskoj ljestvici ustanove velièine Hrvatske televizije. Zato valja ovjekovjeèiti njihova imena: Mirjana Hrga, Dijana Èuljak, Ana Jeliniæ, Ivana Ivanèiæ, Helena Krmpotiæ, Zoran Šprajc i Jozo Barišiæ koji je ostao zapamæen kao èovjek kojega muèi pravopisna razlika izmeðu Iraka i Irana. Nekoliko godina drmali su Prisavljem, u doba kad je njihove usluge obilato koristio Miljenko Manjkas, s Andrejom Rorom kao sekundantom i Obradom Kosovcem kao intendantom najveæega medijskog cirkusa novije hrvatske povijesti. Bilo je tu svega: èuvenog razgovora Dijane Èuljak i Zrinke Vrabec kad su Motrišta zasluženo preimenovana u Mokrišta; huškaèkog priloga Helene Krmpotiæ o "srpskim narodnjacima u centru Zagreba"; animir-šetnje Mirjane Hrge i Ive Gaèiæ po Sheratonu u potrazi za golišavim nogometašima Jugoslavije, uz uspješno prodiranje u sobu jednog od njih. Šlag na tortu uslijedio je na sveèanom primanju za novinare u Uredu predsjednika kad je petero složnih "motrištaraca" pred oèima Mirka Galiæa i zapanjenih kolega složno išlo na klanjanje kod zbunjenog Stjepana Mesiæa. Nema sumnje, era "motrištaraca" ostat æe upamæena kao jedna od najsramnijih epizoda hrvatskog novinarstva.
VODITELJI DNEVNIKA
U prosjeènoj hrvatskoj obitelji voditelji Dnevnika na ljestvici vrijednosti dolaze odmah iza Boga, sveæenika, Predsjednika i omiljenog nogometnog kluba. A èega sve tu nije bilo... Branimir Dopuða ostat æe zapamæen kao anti-televizijska faca s legendarnim pozdravom hrvatskim braniteljima, "ma gdje god bili". Ljiljana Bunjevac-Filipoviæ uklesala je svoje ime u tvrdu stinu televizijskog novinarstva kao osoba koja je, poput pokojnog Vladimira Anzuloviæa, slabo poznavanje materije uporno nadoknaðivala lapsusima. Dubravko Merliæ osmjelio se napokon uvesti kategoriju "autora-voditelja", od èega je ostala tek svjetlucava scenografija u stilu kockarnica u Las Vegasu. (Merliæ je bio Tom Jones.) Na kraju, stvar je toliko otišla k vragu da je kao spasiteljica morala uletjeti Nensi Brlek. Ipak, èini se da je Danko Družijaniæ, uza sve mane i nedostatke, otišao najdalje u približavanju uloge voditelja informativnih emisija nedostižnim primjerima na Zapadu.
DENIS LATIN
Èovjek koji je cijelu jednu emisiju nazvao vlastitim imenom ima ozbiljnih problema sa shvaæanjem vlastite uloge u svijetu. Svejedno, Denis Latin utjelovio je mješavinu Jerryja Springera, Geralda, Oprah Winfrey i Minje Subote. I time postao, bez ikakve konkurencije, najveæa zvijezda Hrvatske televizije, kip pozlaæene oplate, hodajuæi spomenik, neupitna svetinja, idol i dogma. E sad, koliko je to teško ostvariti na ovakvom HTV-u druga je prièa, kao što bi za širu analizu vrlo zahvalna bila prièa o novinarskoj etici i profesionalnosti Denisa Latina. No, u svetinje se ne dira, nego im se slijepo vjeruje, pa tako i Latin ima vjernu armiju obožavatelja. I ogorèenih protivnika. Nema sredine. Ima tek dobrog televizijskog novinarstva, a Denis Latin trudi se probiti te granice. U nekoliko navrata skoro mu je to uspjelo.
TIHOMIR LADIŠIÆ
Da je malo samodopadniji, oholiji, taštiji i bezobrazniji, Tihomir Ladišiæ bio bi Denis Latin. Ovako, tek je simpatièni novinar u vjeèitoj sjeni jaèih liènosti: Merliæa, Hloverke, Latina. Jasno, ono èime bi se Ladišiæ bavio na Hrvatskoj televiziji davno je izumrlo – ako je ikada postojalo: dobro novinarstvo. Nešto poput onog izvještavanja iz Pakistana prije pola godine. Dobro, možda ovo sve zvuèi previše patetièno, ali iz Ladišiæa izviru talenti koji se na HTV-u šupljom mrežom za leptire hvataju veæ puno desetljeæe. I uvijek Tihomir zaglavi u krivoj shemi: prvo se uvali kao glasnogovornik koalicije SDP-HSLS i tako se žigoše za èitav život, a onda vodi Dnevnik i panel-diskusije. Nije to za njega, ali za ono drugo na HTV-u nikad nije bilo sluha ili novca. Ili oboje. Možda opet bude nekog rata.
ELIZABETA GOJAN
Slièna litanija vrijedi i za ovu kontroverznu graciju Prisavlja. Beskrajno pametna i talentirana osoba s totalno promašenom karijerom. Uvijek nešto krivo, malo, nedovoljno, ofrlje, uvijek na granici da uèini nešto savršeno (kao ono iznebuha voðenje posebne emisije o napadu na New York), a onda slijedi incidentno ponašanje u Latinici. I ode karizma k vragu.
BRANIMIR BILIÆ
Sjeæate se Jima Diala iz serije Murphy Brown? E, Branimir Biliæ njegov je izgubljeni brat. Toliko slièan, a opet tako razlièit. Toliko iritantan i šarmantan u isto vrijeme. Tako samouvjeren, a toliko nedoreèen. Zanimljiv u svojoj dosadi. Uzbudljiv u svojoj suhoparnosti. Savršeno je vodio politièke panel-diskusije, a onda zaglavio u hermetiènim Mislima 21. stoljeæa, za koja se nadamo da æe što prije prijeæi u konkretna djela. Najveæi uspjeh: otkriæe profesorice Mirjane Krizmaniæ i svaða s Hloverkom.
HLOVERKA NOVAK-SRZIÆ
O njoj su napisane stotine eseja i traktata, uz bezbroj pokušaja seciranja Lady Macbeth Hrvatske televizije, ali psihorobot još uvijek je previše mutan. Ovom prilikom samo jedno: bez obzira na sve – politièku obojenost, pristranost, makijavelizam, osornost, bezosjeæajnost – Hloverka Novak-Srziæ još uvijek s najveæom lakoæom može voditi okrugli stol o, na primjer, makroekonomskim utjecajima na kretanje indeksa na tokijskoj burzi: bez ijednog šalabahtera. I da bude gledljiv.
DUBRAVKO MERLIÆ
Da nije postao rob svoje taštine, Dubravko Merliæ bio bi najbolji voditelj Hrvatske televizije. Prirodni šarm, ležernost i komunikativnost koju je pokazivao vodeæi Slikom na sliku poèetkom devedesetih otišli su k vragu promjenom vlasti krajem devedesetih. Merliæ je godinama gradio imidž i gubio vrijeme, ubiruæi novac i ne radeæi ništa. Promovirao se u iskrenog promotora neovisnog novinarstva, gradeæi zapravo osobne i poslovne kontakte. Glumio je žrtvu hadezeova režima utjelovljenog u Obradu Kosovcu, zanemarujuæi pritom osnove struke. Kad mu je nova vlast nakon izbora gurnula skupu igraèku u ruke, nije znao što bi s njom, zapleo se u dvorske intrige, šurujuæi èak i s "motrištarcima" protiv Mirka Galiæa. Koji ga je na kraju najurio s Prisavlja. Neki bi rekli, izvukao je deblji kraj, ali kad se sjetimo ugodne sinekure u Plivi, sjetimo se da batina ima dva kraja. Ili tako nekako.
DAMIR MATKOVIÆ
Taj hodajuæi udžbenik moderne televizije nikako da pronaðe svoje mjesto i napokon u praksi provede sve one svoje teorijske postavke. Nakon treæesijeèanjskih izbora, umjesto da se primi posla i izgradnje nove televizije, blefirao je kao Galiæev pomoænik za televiziju gubeæi vrijeme i ubiruæi pristojnu plaæicu. Kad ni to nije uspio zadržati, vratio se u novinarstvo radeæi opet "kikiriki priloge" u vanjsko-politièkoj rubrici. Jednom je èak zaboravio ponijeti kasete na zadatak.
IGOR MIRKOVIÆ
Igor Mirkoviæ usavršena je novinarska verzija Denisa Latina. S naglaskom na "novinarska". Mirkoviæ, slièno Ladišiæu, teži izvrsnosti koju Hrvatska televizija nikad neæe moæi podnijeti. No, za razliku od Ladišiæa, ova nerealizirana vedeta televizijskog novinarstva nema vremena za dodvoravanje autoritetima. Kad nije mogao na HTV-u, prešao je na TV Mrežu. Kad su ga tamo iznevjerili, vratio se na HTV. Kad ni tamo nije uspio, povukao se u privatnu produkciju. Život je pun kompromisa, a Mirkoviæu je kompromisa pun kufer.
MISLAV BAGO & IVA GAÈIÆ
Nisu novinarski tandem, ali se nekako uvijek spominju u istoj reèenici. Još od onog dana kad su se kao dvoje mladih nadobudnih novinara lovili po Zagrebaèkom velesajmu, odraðujuæi raskol HSLS-a. Bago je i tada veæ bio navijena kopija Wolfa Blitzera, a Iva izglancana kopija Grete Garbo. S istom onom zajedljivom uzvišenošæu. I dok je Bago uspješno pobjegao daleko od užarene hadezeove vatre na Prisavlju, Ivu je ipak oprljio plamièak dok se iz znatiželje pokušala progurati u prve redove. Teško je izbrisati njezin lik kako po lascivnim hodnicima Sheratona, u paru s Hrgom, naganja srbijanske nogometaše. Što joj je to trebalo, bolje da je opet ganjala Bagu po Velesajmu. Ili prilikom uzimanja izjave pitala Mirka Norca gdje se to skriva dok ga hrvatska policija traži.
JOŠKO MARTINOVIÆ & DARIJA MARIJANOVIÆ
Joško s puno više talenta nije uspio ostvariti ono što je Latin uspio s mnogo manje. Istina, u paru s vrijednom Darijom napravio je Živu istinu, jednu od rijetkih, ako ne i jedinu, emisiju HTV-a koja ima veze sa stvarnim životom. Èista Reality TV. Ušao je u anale i kad se tu iscrpio, povukao se na prièuvni položaj i hladi...hm-hm...u onom hermetiènom Globalnom sijelu. Tužno je vidjeti ljude kako više nemaju ambicije i iscrpljuju se na bedastoæama. Od Joška valja oèekivati više onih priloga iz Praga, kao prošle nedjelje u središnjem Dnevniku.
JOŠKO LOKAS & ROBERT KNJAZ
Ne rade zajedno, ali predstavljaju dvije najveæe kvalitete HTV-a. Ne vedete ili zvijezde, oba ta mjesta odavno je rezervirao Denis Latin. Knjaz je pojava neviðena na Hrvatskoj televiziji, ne u posljednjih deset, nego pedeset godina. To je èovjek kojemu treba dati bjanko-èek, ekipu, elitni termin i maksimalnu slobodu da radi najbolju emisiju na svijetu. Naklon do poda. Slièno vrijedi i za Lokasa, s time da je njegova manira s vremenom ipak izlizana. Svejedno, izmislio je najmoderniji kviz u Hrvatskoj, uèinio od njega instituciju, a prodavši licencu Amerikancima, sebe promovirao u najuspješnijeg prodavaèa patenata. No, sad se oèekuje nešto novo, originalno i još bolje. Ili je Lokasa uspjeh ipak pokvario?
IVO LONÈAR
Kakvo mišljenje imati o novinaru kojega je strukovna organizacija proglasila novinarom godine, samo zato što se kao urednik poljoprivredne emisije posvadio s resornim ministrom Dominikoviæem? Nikakvo, osim što je svoju slavu Lonèar brzo materijalizirao u politici, uèinivši od sebe žrtvu Iviæa Pašaliæa, s dva televizijska kredita na leðima. Simpatije brzo mogu izblijedjeti, pogotovo ako ih se preèesto lašti u javnosti.
GORAN MILIÆ
Bio je najmlaði voditelj Dnevnika u Jugoslaviji, miljenik režima, velika nada, da bi mu onda karijera krenula nepredvidivim tokovima. Prvo Yutel, pa pokajništvo i novopronaðena ljubav s Tuðmanom koja je rezultirala dolaskom na Hrvatsku televiziju, pa bljutavi Brisani prostor s tek ponekim zrncem genijalnosti. I jedno veliko ništa. Istina, Miliæa je puno veæi užitak slušati kako na studentskoj tribini dva sata prièa o televiziji. Treba mu dati jednu takvu emisiju, samo da prièa o struci, o kameri, o televizijskim porukama, da analizira priloge, da radi sve – samo da ne radi ništa.
DRAŽEN SIRIŠÈEVIÆ & BRANKA KAMENSKI
Ovo dvoje ljudi uspjelo je na Hrvatskoj televiziji prožetoj tamburicama, gangama, turbo folkom i primitivizmom, promovirati nešto skoro zaboravljeno: operu i kulturu. I veæ to bilo bi dovoljno da im u nekom muzeju kulture podignu spomenik. Pola ure kulture urednice Kamenski postala je kultna emisija èak i ljudima koji su knjigu zadnji put proèitali za lektiru, a kino izbjegavaju jer ih u mraku nitko ne može vidjeti. Na žalost, opet bi se knjiga svela na jedno slovo da nema Dražena Sirišèeviæa. Dobro, ne trebaju mu samodopadni teatralni ispadi (leptir-mašne i sladunjavo dodvoravanje gledateljstvu), ali za èovjeka koji kult opere održava na životu, pa èak puneæi joj pluæa novim zanosom, to je minorna primjedba.
SPORTSKA REDAKCIJA
Nema više mjesta za rubriku kojoj su neki televizijski kritièari posvetili èitav život. Treba reæi samo jedno: Drago Æosiæ odlazi s HTV-a. I to je dovoljno da zaspimo s osmijehom na usnama.

Tomislav KLAUŠKI    

 

Povratak