Nogometna TV najisplativiji je program u povijesti HTV-a

21.06.2002.

U klubu Maksimir, gdje smo se s Kovaèeviæem dogovorili za razgovor, njegovo radno vrijeme slikovito su opisali njegovi podoènjaci. No, unatoè umoru, koncentrirano je odgovarao na pitanja, uvjerivši nas da se stvari ipak ne razvijaju prema oèekivanjima, kao što se oèekivao pad gledanosti ambicioznog projekta "Nogometne TV" nakon ispadanja Hrvatske s SP-a.
    Ne vidim tragove suza. U kojoj ste mjeri tragièno prihvatili poraz naše reprezentacije?
    - Bio sam tužan jer mislim da je reprezentacija mogla lako proæi dalje. Najgore mi je bilo kad sam te veèeri došao doma, gdje me sin Rej doèekao s rijeèima: "Nemoj biti tužan. Kad narastem, ja æu zabiti gol." On je, naime, u vrtiæu skužio da roditelji nesretni dolaze po djecu. Zateklo me kako povezuje stvari.
    Kako komentirate bombastiène naslove dnevnih novina dan poslije ispadanja, odnosno brine li vas što vam sin u takvom okruženju i u takvom sustavu vrijednosti odrasta, gdje je nogomet, oèito, od najvažnije sporedne stvari prerastao u najvažniju stvar na svijetu?
    - Priznali mi to ili ne, nogomet je jedino što u ovom trenutku može zaokupiti svjetsku pozornost. Nekad je to bila razonoda, a sada je više od toga. Zemlja koja je dobra u sportu ide prema gore, lošija ide prema dolje.
    Na primjer? Što se to dogaða sa zemljom koja ima dobar sportski tim?
    - Svjež je primjer pobjeda Slovaèke na Svjetskom prvenstvu u hokeju. Iz tog nacionalnog naboja i pozitive, sudeæi prema mojim poslovnim kontaktima, Slovaci su više i bolje radili. Bili su veseliji i motiviraniji. Da je prije èetiri godine Hrvatska osvojila Svjetsko prvenstvo, mislim da bi se to na ljudima osjetilo najmanje godinu dana. Nogometna pobjeda ljudima daje pokretaèku snagu. Što bolji plasman velika je stvar.
    Znaèi, važnost koja se pridaje nogometu ne treba pokušati smanjiti.
    - Ne. To je jednostavno tako. Nogomet je moderan oblik rata. Nakon ratne pobjede sa žarom se kreæe u izgradnju, u napredak.
Ekipe za slavlje ostale besposlene
     Sliènosti nogometa i rata uoèljivi su i iz vaše odluke da se nakon pobjede nad Italijom prekine redoviti TV program, što se zadnji put dogodilo za vrijeme Domovinskog rata.
    - Nisam to povezivao. To je došlo instinktivno. Toga sam dana cijelo jutro bio u studiju. Na putu kuæi vidio sam veliko ulièno slavlje, okrenuo sam se natrag prema televiziji, sazvao sastanak i predložio prekid programa nemontiranim prilozima slavlja iz televizijskih centara Hrvatske. To što smo odmah reagirali, po reakcijama kolega i gledatelja pokazalo se kao odlièan potez. Prije utakmice s Ekvadorom takoðer sam držao spremne ekipe, ali za novo slavlje nije bilo razloga.
    Kakva je razlika u gledanosti i marketinškoj popunjenosti "Nogometne TV" prije i poslije ispadanja naše reprezentacije? Ima li ona još uvijek smisla?
    - "Nogometna TV" apsolutno je najisplativiji program Hrvatske televizije od njezina postojanja do danas. Na dan utakmice Hrvatska - Ekvador HTV je zaradio najviše novca u svojoj povijesti. Gledanost je konstantno izmeðu 32 i 35 posto, prevedeno - gledanost je enormna. Toèno je da se ona manje prati nakon što je naša reprezentacija ispala, ali tek za tri-èetiri posto. Do sada ni jedna emisija nije imala gledanost manju od 30 posto.
    Jeste li smislili dodatne sadržaje koji bi održali visoku gledanost?
    - Imam B-varijantnu. Uz standardne rubrike uvodimo nove poput najzanimljivijih golova, prekršaja, haiku-poezije, gosti æe biti sve atraktivniji, kao Oliver Dragojeviæ, Dražen Zeèiæ, Goran Karan... Na ono što æu i dalje paziti jest privlaèenje ženskog dijela publike. Želim promijeniti razmišljanje da nogomet gledaju tipovi u prljavim potkošuljama, zavaljeni u fotelju, uz podrigivanje i ispijanje piva. Stvari su se ipak promijenile.
    Sada takvi tipovi gledaju nogomet u društvu djevojaka?
    - Ha, ha. Od 1998. stvari se mijenjaju. Primjetno je da je na stadionima sve više žena, a na HTV-u imamo podatke da sve više žena gleda "Nogometnu TV".
    Jeste li razmišljali o ženama kao komentatoricama nogometnih utakmica?
    - Jesam, ali ne ozbiljno.
    Zašto ne?
    - Mislim da, ako bih i pronašao kvalitetnu voditeljicu, muški dio publike to ne bi prihvatio jer ipak još uvijek puno više muškaraca gleda nogomet. Jasno - umjetnièko klizanje, gimnastika, ženska košarka - druga su prièa.

Pet dana odmora
     Urednik ste tek 70 dana. Promjene su vidljive na ekranu, a zbog punog radnog vremena završili ste na Hitnoj. Kakva je situacija s vašim zdravljem, što vam se zapravo dogodilo?
    - U punom sam pogonu od 1. sijeènja 2002. godine. Tada sam se probudio u 5.30 i od tada ne prestajem puno raditi, a malo spavati. Tada sam bio angažiran oko dokumentarca "Dnevnik pobjednika", a poslije toga poèeo je moj urednièki posao. Jutarnja postavljanja trening-terena za Janicu zamijenili su svakodnevni sastanci i radni zadaci. Potrošio sam se do kraja, vuèem premorenost veæ dulje vrijeme. Jedne veèeri kad sam se vraæao s posla u prsima sam osjetio strašnu bol. Nisam mogao disati. Zaustavio sam automobil, pokušao doæi do daha i krenuo u bolnicu. Tamo su mi pregledali srce i šest puta vadili su mi krv. Zanimljivo je da sam pri svakom vaðenju krvi zaspao. Isto je bilo i kad su me prikljuèili na EKG. Lijeènici su mislili da sam pao u nesvijest. Lijeènik mi je ujutro rekao da do sada nije vidio pacijenta koji tako brzo može zaspati. Nalazi su bili u redu, jedino što mi je nareðen odmor. No nisam imao izbora - morao sam nastaviti rad oko nogometnog prvenstva.
    Ostaje li vam, otkad Hrvatske nema na SP-u, više vremena za odmor?
    - Intenzitet posla smanjio se neznatno.
    Kad æete se odmarati?
    - Planiram petodnevni odmor nakon SP-a, potom poèinje teniski turnir u Umagu, onda moram predati jesensku shemu programa, potom moramo pokupovati program koji nas zanima... Ne znam kad æu na pravi odmor, ali znam kako æe on izgledati - spavat æu danima.
    Možete li najaviti neke novitete i iznenaðenja u programu?
    - Mogu samo reæi da smo do grla u planovima, ali o tome je još rano govoriti.
Jurica Heidl

 

Povratak