Gdje ste sada, forumovci?!

27.06.2002.

Javna ustanova Hrvatska radiotelevizija æe se do 1. srpnja 2002. podijeliti na Javnu ustanovu Hrvatska televizija i Javnu ustanovu Hrvatski radio" — èlanak 47, stavak 3. Zakona o HRT-u.
"Frekvencije za prijenos i odašiljanje programa u treæoj televizijskoj mreži na državnoj razini, koje postoje do stupanja na snagu ovoga zakona, dodijelit æe se koncesionaru, u skladu s odredbama Zakona o telekomunikacijama, najkasnije u roku godine dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona" — èlanak 54, stavak 1. Zakona o HRT-u.
Kada je 8. veljaèe 2001. Hrvatski sabor donio novi Zakon o HRT-u, svi koji su borili za donošenje toga zakona, gotovo jednoglasno su se složili da je prihvaæeni zakon dobar, kao i da su odvajanje Radija i Televizije i privatizacija Treæeg programa temeljne odrednice novoga zakona. Meðutim, veæ su tri mjeseca prošla od zakonskog roka koji predviða privatizaciju Treæeg programa, a svi znamo da se to još nije dogodilo. No, ono što nas više od toga može zabrinjavati jest totalna nezainteresiranost onih koji su inzistirali na privatizaciji Treæeg programa. Tadašnji borci za demokraciju okupljeni oko Foruma 21 isticali su kako je jedan od osnovnih uvjeta za transformaciju HTV-a u javnu televiziju stvaranje ozbiljne konkurencija. A HTV je tu konkurenciju trebala dobiti u novom vlasniku Treæeg programa. Danas, pak, kada su se nekadašnji forumovci dobro uhljebili na urednièkim i glasnogovornièkim mjestima, više ih ne zanima privatizacija i potreba stvaranja konkurencije HTV-u.
Za tri dana isteæi æe i rok odreðen za razdvajanje Radija i Televizije, a niti to se neæe dogoditi. Dakle, ni jedna od dvije najznaèajnije zakonske odredbe neæe biti provedena u zakonskom roku, ako, uostalom, ikada i budu provedene. Sve se više èini kako pojedinci zbog vlastitih interesa odgaðaju provoðenje ovog djela jer æe nakon razdvajanja Radija i Televizije ostati bez sadašnjih funkcija, povlastica i moæi. No, kada oni koji su izravno odgovorni za provoðenje zakona danas govore o nepoštovanju rokova, onda pokušavaju relativizirati stvar i istièu kako nam, tobože, i nisu toliko važni rokovi, nego nam je važnije donijeti kvalitetno i dugoroèno rješenje. Spremno nabrajaju nekoliko razloga zbog kojih nije bilo realno oèekivati izvršavanje obaveza u predviðenom roku. Ali, teško nalaze odgovor na elementarna pitanja, kada ih se, primjerice, pita zašto se uopæe donosio zakon s paušalno odreðenim vremenskim rokovima ili zašto se uopæe donosio takav zakon ako nije toliko važno pridržavati se navedenih odredbi.
Kada je nova vlast, uvažavajuæi preporuke Vijeæa Europe, prije godinu i pol dana donijela Zakon o HRT-u, pomislili smo kako živimo u ozbiljnoj državi. No, danas kada te iste zakone treba provoditi, vidljivo je da ipak nismo tako ozbiljna država. Jer kakva je to vlast i država u kojoj nije toliko važno poštovati postojeæe zakone, nego je važnije od toga donijeti kvalitetne zakone koji æe vrijediti u buduænosti. Na koncu, vrijede li izjave nadležnih samo za Zakon o HRT-u ili njihova razmišljanja o nevažnosti zakonskih odredbi smijemo primijeniti i na ostale zakone? Bi li se, parafrazirajuæi ministra Vujiæa, moglo slièno tumaèiti i ostale zakone.
Prema nekim procjenama, samo je za analizu postojeæeg stanja na HRT-u i izradu projekta za buduæe samostalne cjeline HTV i HR, potrebno nekoliko mjeseci. Buduæi da je HRT tek raspisao meðunarodni javni natjeèaj za odabir konzultanta koji æe obaviti taj posao, izvjesno je da se ove godine neæe provesti razdvajanje. A sve je izvjesnije da do potpunog razdvajanja Radija i Televizije neæe ni doæi. Na nedavnom okruglom stolu održanom upravo u povodu nepoštovanja spomenutog zakona, Luka Mitroviæ izjavio je kako se zbog razlièitih interesa ne provodi zakon. Silvija Luks smatra kako je Zakon neprovodiv jer æe se u sluèaju osamostaljenja Hrvatski radio prestati s emitiranjem.
No, najviše razloga za gore navedenu tvrdnju dao je glavni urednik Hrvatskog radija Duško Radiæ, koji je naglasio kako æe se nakon razdvajanja broj zaposlenih na Radiju poveæati — pazi sad! — s 800 na 1200 ljudi. Da, 1200 zaposlenih!!! Jer, veli Radiæ, sada HTV i HR imaju puno zajednièkih službi, a kad se odvoje, toga više neæe biti, pa æe morati zapošljavati nove ljude. I ne bi nama poveæanje broja zaposlenih na HR predstavljao problem kada ih sami ne bi financirali. Ili æe možda Vlada i u ovom sluèaju pokazati osjetljivost i razumijevanje, slièno onome kakvu je pokazala prema pripadnicima policije.
Iako æe kolege s Radija vjerojatno shvatiti kao bogohulnu ideju, ipak treba postaviti pitanje trebaju li nama uopæe njihova tri programa. Dakako, Hrvatski radio ne smije biti "baèen" na tržište, ali ne treba biti ni uljuljkan na državne jasle. Hrvatski radio bi se morao i sam brinuti za sebe i "pokriti se koliko je dugaèak". Ako se ne mogu održavati na tri programa, možda mogu dva ili samo jedan. Uostalom, ako vojska i policija mogu smanjivati broj zaposlenih, zašto bi Hrvatski radio u tom smislu bio povlašten? A i njihovi æe slušatelji najbolje reæi što misle o tome.
Svojedobno je HDZ-ova vlast htjela oduzeti koncesiju zagrebaèkom Radiju 101 koji ima dvadesetak zaposlenih, pa je to izazvalo 100.000 ljudi da iziðu na Trg bana Jelaèiæa i tako iskažu svoje nazdovoljstvo. A koliko bi ljudi prosvjedovalo kada bi se, primjerice, ukinuo Drugi program Hrvatskog radija?

Piše Predrag PEPIÆ

Povratak