Novinari HTV-a ne znaju stvarati prièe

28.06.2002.

Od novinara HTV-a hvali svoje bivše studente i polaznike svojih radionica Mislava Bagu, Tihomira Ladišiæa, Dariju Marjanoviæ, Stipu Alfiera ..., ali opæenito smatra da HTV-ovi novinari još moraju nauèiti stvarati prièe. Upravo je to veæ treæi tjedan gostovanja na HTV-u njegov posao.
    - Ovo je moj treæi boravak u Hrvatskoj. Dva puta bio sam na kraæim radionicama u Opatiji i Dubrovniku za radiopostaje. Sad cijelo vrijeme trošim na Hrvatsku televiziju. Prvih tjedan dana proveo sam u TV centrima - osjeèkom, splitskom i rijeèkom, ali tamo sam uz rad s novinarima, mnogo više individualno radio i sa snimateljima i redateljima. Mogu reæi da sam tako spojio ugodno s korisnim jer sam vidio i mnogo od Hrvatske. Prošli sam tjedan u Zagrebu držao radionice za dvadesetak ljudi o svim aspektima TV vijesti - pisanju, izvještavanju, snimanju, proizvodnji i produkciji. Ovaj posljednji tjedan radim s prezenterima Dnevnika.
    Proteklih je godina dosta novinara HTV-a bilo u Americi na usavršavanju: neki su bili vaši studenti, neki polaznici radionica. Tko je bio najbolji?
    - Teško je odgovoriti jer oni su imali razlièite interese. Primjerice, 1998. godine u Washingtonu je bila skupina hrvatskih novinara, ali samo tjedan dana radio sam s njima pa nisam imao dobar uvid u njihov rad. Sjeæam se iz te skupine reportera Mislava Bage. Sad mislim da radi vrlo, vrlo dobro. Mnogo sam bolje mogao pratiti rad onih koji su bili na akademskoj godini u Tennesseeju, ali njih mi je teško usporediti jer su imali razlièite interese. Jedan je bio snimatelj, jedna je djevojka bila dokumentaristica, Darija Marjanoviæ radila je reportaže, a zanimala se za produkciju i proizvodnju programa kakav sad radi ovdje. Od reportera vijesti pamtim Stipu Alfiera... Svi su imali razlièite afinitete, ali uopæeno govoreæi, svi su bili dobri. Eto, recimo, Tihomir Ladišiæ bio je u miješanoj meðunarodnoj skupini koja se nije zadržavala na jednom sveuèilištu, nego je posjetila njih nekoliko. Kod mene je bio kratko i kad sam veæ mislio da se više nikad neæemo sresti, sreo sam ga u frankfurtskoj zraènoj luci. Putovao sam u Prag, gdje sam takoðer trebao održati radionicu, a Ladišiæ se vraæao u Hrvatsku. Nikad ne znaš kad æeš i gdje koga sresti.
    Što je po vama najvažnije što hrvatski televizijski novinari moraju nauèiti?
    - Najvažnije je - pronaæi što je prièa, što je najzanimljivije gledateljima. Meni se èini, ali to je moja opservacija, da puno svojih prièa HTV-ovi novinari rade zato što misle da moraju i da je to nekome važno. Zato su HTV-ove vijesti pune službenih vijesti. Neke su možda važne, ali u TV centrima rekli su mi da svaku moraju pokriti. Stoga vijesti izgledaju ovako: sastanak, sastanak, sastanak, presica, presica, presica, a prièe koja bi se odražavala na obiène ljude - nigdje. Stvar koju ih pokušavam nauèiti jest stvoriti prièu relevantnu svakom gledatelju. Danas to i nije neki problem jer HTV nema konkurenciju, ali jednog dana bit æe mnogo drugih TV kuæa i gledatelji æe imati moguænost izbora izmeðu dosadnih vijesti i zanimljivih prièa koje ih se tièu.
    Osim u Hrvatskoj, radionice održavate po mnogim tranzicijskim državama od baltièkih preko Rusije, srednjoeuropskih poput Èeške, a bili ste i u Srbiji, Bugarskoj, Rumunjskoj, Makedoniji, Crnoj Gori, Bosni, Uzbekistanu... Odakle zanimanje za te države i možete li ih usporediti s Hrvatskom?
    - U mnogim su tranzicijskim državama utemeljene privatne RTV kuæe. Upravi pomažem organizirati funkcioniranje, a istodobno pouèavam i novinare. Jedna od bitnih stvari demokracije neovisno je novinarstvo. Teško mi je na nekoj imaginarnoj ljestvici postaviti Hrvatsku na neko odreðeno mjesto, ali mogu vam reæi da baltièke zemlje vrlo brzo uèe, a Èeška æe za nekoliko godina biti konkurent amerièkom novinarstvu.
Renata Lacko

Povratak