Strašno Dobra Politika

11.07.2002.

Dobro je znati da na Prisavlju još uvijek djeluje uvjetovani refleks: èim netko iz vladajuæe politièke strukture podigne telefon, televizijski urednici odmah nekoga suspendiraju. Milanka Opaèiæ okrenula je telefonski broj deska Hrvatske televizije, zatražila snimku saborske sjednice i urednik Informativnog programa Oliver Dražiæ veæ je poèeo sliniti. Istog trenutka smijenio je saborskog izvjestitelja Jozu Kapoviæa. Za svaki sluèaj.
Polemika se odmah razvila. Neki saborski zastupnici javno su stali u obranu novinara, saborski Odbor za medije raspravljao je o tome sluèaju, Kapoviæ je pobrao simpatije javnosti koja je poslovièno osjetljiva na politièke pritiske. A nitko zapravo pouzdano ne zna u èemu je Kapoviæeva krivnja. Zar u tome što je na kraju prijenosa saborske sjednice publici protumaèio zbog èega vlast žuri s ratifikacijom sporazuma o Krškom i da æe Raèan podnijeti ostavku? Pa to mu je posao. Nisu ga gore postavili da najavljuje poèetak i odjavljuje kraj sjednice. Mora nekog vraga i prokomentirati.
No pustimo sad to. Smije li ili ne smije komentirati stvar je njegova urednika. Puno je važnije smije li ili ne smije njegov urednik reagirati smjenom èim neki politièari, pritom još i vladajuæi, zatraže snimku sjednice.
Razmotrimo zahtjev Milanke Opaèiæ izdvojeno. Svaka politièka stranka, nevladina udruga ili pojedinac imaju pravo od javne Hrvatske televizije zatražiti snimku saborske sjednice. Pa tako i SDP. I sama èinjenica da je Opaèiæ nazvala Dražiæa i zatražila snimku s obrazloženjem da je Kapoviæ navodno nešto rekao protiv SDP-a i Ivice Raèana, ne bi se televizijskog urednika trebala toliko dojmiti. U normalnoj državi.
Razmotrimo sad Kapoviæevu smjenu izdvojenu iz konteksta. Dugogodišnji novinar i vrijedni saborski izvjestitelj tijekom svoje karijere na Markovu trgu vjerojatno je bubnuo i puno težih kvalifikacija, komentara, opaski. Pa mu se ništa nije dogodilo. Vjerojatno bi i s ovim komentarom "prošao lišo". Da na Prisavlju nije toliko usavršen taj famozni Pavlovljev refleks.
Što Dražiæa briga što Milanka Opaèiæ traži snimku saborske sjednice? Pogotovo kad ni sam nije gledao prijenos i pojma nema što je tamo Kapoviæ besjedio. Ali, misli si Dražiæ u sebi, bolje za svaki sluèaj maknuti tog Kapoviæa iz prijenosa, dok se prašina ne slegne.
Spojite li ta dva izolirana dogaðaja u jedan niz, dobit æete savršenu sliku Hrvatske televizije danas, kao javne novinarske ustanove. Ipak, primjetan je napredak u odnosu na proteklih deset godina. Da Prisavljem i dalje vladaju Obrad Kosovac, Miljenko Manjkas, a pogotovo Antun Vrdoljak, jedna Milanka Opaèiæ uopæe nije trebala tražiti snimku sjednice. Ne bi èak trebala ni podiæi telefonsku slušalicu. Prisavski komesari šèepali bi Kapoviæa (ili nekog drugog drznika) sekundu-dvije nakon što je izgovorio blasfemiju i bacili ga u tamnicu. Dobro, ne baš tamnicu, ali suspenzija mu ne bi ginula. Razni èlanovi visokih stranaèkih tijela HDZ-a strateški su bili rasporeðeni hodnicima Prisavlja i nije bilo šanse da netko zucne nešto izvan zacrtanog okvira. I znalo se tko izvještava iz Sabora i Vlade, znalo se tko radi u Motrištima, a tko u Dobrom jutru.
Sad se sve poremetilo. Toliko da jedna Milanka Opaèiæ u ime, valjda, Ivice Raèana mora uložiti toliki trud da nazove Prisavlje i podsjeti urednike da njihov novinar nešto prièa protiv SDP-a. Kvragu, pa nije valjda morala izreæi i ono notorno: "Mièi ga iz Sabora"? Ako je još i taj trud morala uložiti, onda nešto nije u redu s Hrvatskom televizijom na kakvu smo navikli.
Dražiæ je svoju dužnost ispunio, ali na svojoj funkciji urednika Informativnog programa nakon ovog incidenta zadržao se vrlo kratko. Par dana kasnije degradiran je na niže mjesto urednika Dnevnih informativnih emisija, dok je njegovo mjesto zauzela Katja Kušec. I taj dogaðaj, gledan izolirano, èini se nepotrebnim. Dražiæ je svoju funkciju zauzeo tek nedavno, radio je vrlo predano, napokon je dobio priliku demonstrirati sve ono o èemu je godinama drvio na okruglim stolovima i u neformalnim krugovima, mogao je u praksu provesti svu onu teoriju o kojoj je drobio studentima novinarstva na Fakultetu politièkih znanosti. Ali izgleda da nije ispunio oèekivanja.
U kontekstu ovih zbivanja Dražiæeva degradacija može se protumaèiti s dva aspekta. Prvo, glavna urednica Jasna Ulaga-Valiæ i njezini suradnici naljutili su se na Dražiæa što je suspendirao Jozu Kapoviæa jer je on javno rekao ono što su sve dnevne novine objavile sutradan. Drugo, glavna urednica HTV-a naljutila se što Dražiæ nije na vrijeme suspendirao Kapoviæa, odnosno èekao je da ga nazove Milanka Opaèiæ.
I još nešto. Kroz Hrvatsku televiziju u proteklih deset godina prodefiliralo je pregršt novinara koji su govorili previše, pretjerano, neumjesno, krivo, prostaèki, pristrano, neprofesionalno, pa im se ništa nije dogodilo. Jozo Kapoviæ zatekao se s krivim komentarom na krivome mjestu u krivo vrijeme i Dražiæ ga je spremno doèekao. Neki tvrde da ga je sada veæ bivši urednik Informativnog programa veæ mjesecima imao "na piku" i samo je èekao pravi povod da mu se osveti. Drugi, pak, govore da je Kapoviæ u spornom prijenosu govorio i mnogo neumjesnije nego što je javnost navikla od Hrvatske televizije, pa ga je sustigla sasvim zaslužena kazna.
No što je ono najgore što se Kapoviæu može dogoditi? Da javnost, pa još i politièka, stane u njegovu zaštitu. Bez obzira na pravi opseg Kapoviæeve krivice, opet æe jedan novinar postati tek povod za meðusobne obraèune i privatne osvete, preko njegovih æe se leða prelamati razni interesi na relaciji Prisavlje — Markov trg. A teorija o uvjetovanom refleksu i dalje dobivati na snazi.

Piše Tomislav KLAUŠKI    

Povratak