Neka Bog pomogne Katji Kušec!

11.07.2002.

S novinarom, urednikom i voditeljem Goranom Miliæem, koji iza sebe ima nekoliko stotina emisija i tridesetak godina staža na televiziji, susreli smo se na partyju kojim je sa svojim suradnicima i liderima hrvatskih politièkih stranaka proslavio posljednju emisiju Brisanog prostora pred ljetnu shemu. Ukazala nam se prilika da ga nakratko “ukrademo” Dorici Nikoliæ, Zdravku Tomcu, Damiru Kajinu, Miloradu Pupovcu, Anti Kovaèeviæu, Branki Šeparoviæ i Peri Zlataru s kojima je tijekom veèeri, meðu ostalim, raspravljao i o moguænosti osnivanja jedne velike koalicije SDP-a i Sanaderova krila HDZ-a, te ga zamolimo da nam odgovori na nekoliko pitanja.
   – Hoæe li i koja emisija uskoro naslijediti “Brisani prostor”?
   U jesenskoj bi shemi navodno trebala iæi emisija neodreðenog naziva Politièki magazin za koju još ne znam tko æe je ureðivati i voditi. U svakom sluèaju bilo bi korektno reæi što se namjerava jer èak i meni s ovolikim televizijskim iskustvom treba nekoliko tjedana za posložiti neke nove ideje u emisiji, napraviti koncept itd.
   – Kako biste ocijenili emisiju èiji svršetak upravo proslavljate, a za koju i nije službeno objavljeno da se ukida ili nastavlja?
   Emisija nije bila loša, ali mogla je biti, i može biti, dvaput bolja. U prvome redu valjalo bi imati dobrih pet stalnih novinara koji bi na prvome mjestu radili Brisani prostor, a tek pod “B” ostale informativne emisije. Do sada je, što se toga tièe, stanje bilo nejasno — kada bi se netko vezao uz Brisani prostor, imao bi pritisaka sa strane da pojaèano radi za Dnevnik i Vijesti. Zbog takvog pristupa nikada nismo mogli osigurati kontinuitet s nekim iskusnijim reporterima. Poznato je da se neke analitièke, istraživaèke teme moraju pripremati po dva-tri tjedna ... Kad je neki novinar za njih zadužen i za njih odgovara prvenstveno Brisanom prostoru, on æe te teme i napraviti. Meðutim, meni se znalo dogaðati da èovjek uzme temu za koju se dogovorimo da mora biti gotova za tri tjedna, a onda mi nakon isteka roka doðe reæi kako tu nema “mesa” i ne napravi ništa. A sve zato što je imao posla u Dnevniku. To vam je kao da u nogometu – u kojem imate reprezentacije i klubove - onaj iz kluba kaže da æe igrati u reprezentaciji ako stigne od angažmana u klubu! Tu ne može biti neke sreæe. Ja ne tražim da dvadeset posto ljudi “igra” za Brisani prostor, a da Dnevniku ostane onih osamdeset – tražim da u Dnevniku bude devedeset i pet posto novinara, a u Brisanom prostoru pet kojima æe ta emisija biti na prvome mjestu.
   – Uz “Brisani prostor” vezali su se i neki skandali, primjerice s kolegom Šaferom ...
   Zaista ne znam zašto je taj nazoviskandal oko Šafera pobudio tolike strasti – to što je desetak sekundi prošetao ispred panoa VIP-a èiji je direktorica bila njegova žena ... Tjedan dana prije toga bio je sa suprugom petnaest minuta gost u emisiji! Pa što onda?! Smiješno bi bilo usporeðivati takvo što s gostovanjima u emisijama direktora privatnih tvrtki u èetiri oka u studiju i trajanju od jednog sata. Meðutim, to je bila predizborna kampanja za glavnoga urednika i bila je to zgodna patka da se napadne emisija i Goran Miliæ koji, kao, ne gleda priloge, pa kako æe onda ureðivati cijeli program ... Najbitnije u svemu je to da ja u cijeloj prièi nisam imao nikakav osobni interes.
   – Trenutaèno ste zaokupljeni radom na novoj emisiji “Halo, Zagreb”
   To je ljetna emisija nastala kao kombinacija informativne i ležerne forme za koju me urednik Informativnog programa Nikola Kristiæ zamolio da pomognem oko njezina ustroja i realiziranja. Predložio sam nekolicinu novinara, Kristiæ je dodao još neke, tako da su sada meðu urednicima Mario Raguž, Sanja Kocijanèiæ-Petrièeviæ i Mirjana Hrga koja je, osim urednice, i voditeljica emisije. Po meni je bolje da ovu emisiju vode u studiju oni koji je ureðuju jer im je poznat sadržaj priloga i teme izravnih ukljuèenja. Na kraju nije ostalo previše od mojih zamisli, izmeðu ostaloga i zato što mislim da, nakon pet godina rada tijekom cijeloga ljeta, imam konaèno pravo na jedan godišnji odmor. Taj odmor ne bih žrtvovao kao “mentor” jedne emisije koja poèinje u 13 sati u toplim ljetnim mjesecima. Ipak, drago mi je što su prihvatili moj prijedlog da kamere u TV centrima konaèno stave na ulicu i na krov, kako bismo umjesto mrtve slike studija gledali uživo Split, Varaždin, Rijeku, Osijek ... Vidim da je emisija Dobro jutro, Hrvatska brzo prihvatila taj pristup.
   – Na televiziji ste veæ tridesetak godina, pa mi se èini prikladnim pitati Vas - kakvih emisija danas najviše nedostaje HTV-u?
   Ljudi oko mene govore, a i ja se slažem s time, da nam najviše fali humoristiènih emisija. Ali, tu postoji jedan ozbiljan problem, a to je da su Hrvati regionalno duhoviti — ono što je duhovito Zagorcu, nije duhovito Dalmatincu. U humoru ipak vode Spliæani, ali HTV u posljednih desetak godina nije baš imao afiniteta prema splitskom humoru. Doduše, i sam je splitski humor odustao od nekih svojih korijena, pa je probao s jednom urbanom prièom u Novom dobu koja nije odražavala splitske moguænosti. Ono što bi trebalo napraviti jest prihvatiti logiku da urbani humor još nemamo te okupiti scenariste koji bi taj urbani humor pretvorili u serije. Trebalo bi ostaviti ovaj, uvjetno reèeno, ruralni humor tradicionalnog tipa poput onog u seriji Naši i vaši – on æe ionako uvijek imati velik dio publike. No, to nije posao za pojedinca, nego za tim ljudi.
   – Dosta se šuškalo i oko Vaših ambicija za mjesto glavnog urednika HTV-a ...
   Ovisi o tome što æe se dogaðati. Ako program HTV-a bude dobar, nemam nikakvih želja za glavnourednikovanjem, nego za radom na ekranu.
Ako se koncept novog uredništva raspadne, a rezultate treba pratiti preko ljeta i u predloženoj jesenskoj shemi, onda je druga prièa. Neka Bog pomogne Dražiæu, Matkoviæu i Katji Kušec!
   – Je li Vas i koliko u posljednje dvije godine koštala izjava da biste radije bili poslušnik Tuðmana nego Kuljiša, Pukaniæa i Paviæa?
   Sigurno nisam rekao takvo što za novine, pogotovo ne bih tu stavljao Kuljiša, ali sam mogao u privatnom razgovoru spomenuti ove ili druge ljude u kontekstu vladavine financijskih monopola nad Hrvatskom.
Htio sam reæi da je politika pod Tuðmanom, a još manje pod Raèanom, sve manje opasna za pojedinca, dok raste teror financijskih moænika, sprege stranog kapitala s domaæim sve nevidljivijim “igraèima” koji vam lako mogu doæi glave.

Razgovarala
Vladimira PALEÈEK

Povratak