Netko je negdje uèinio nešto

23.07.2002.

 Naputak je posljedica èlanka 171. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku prema kojem su podaci o identitetu osobe protiv koje je podnesena kaznena prijava – »službena tajna«.
    Dakle ni inicijali, ni godina roðenja, ni zanimanje nekog lopova, prevaranta ili nesavjesnog vozaèa kojeg je policija prijavila na osnovi prikupljenih dokaza – neæe više biti poznati javnosti. Znat æe se samo da je neki Hrvat, Austrijanac, Èeh ili državljanin BiH, odnosno, netko, nešto napravio. Pa bio to i ministar ili bilo tko drugi. Ostaje taj »netko«, kao zaštiæena vrsta, bez obzira na težinu uèinjenog nedjela. Doduše, Bajiæ veli da se, ako je to bitno za informiranje javnosti, mogu dati i širi podaci, ali ne oni na osnovi kojih bi se moglo zakljuèiti tko je tko. U sluèaju kršenja ove zakonske odredbe iz Državnog odvjetništva najavljuju i kaznene prijave protiv policije.
    No, zaboravlja Bajiæ da mediji imaju vlastite izvore, da »selo prièa«, da se ništa danas više ne može sakriti. Zaboravlja i da istinoljubivi novinari uvijek tragaju za prièom, da istražuju i ispituju, da imaju širom otvorene uši i oèi. Koga zapravo ta nova zakonska odredba štiti? Pa zar danas još ikome treba objašnjavati da je svatko nevin dok se ne dokaže da je kriv? Zar tužitelji sumnjaju u rezultate policijskog rada? Ili možda vlastitog?
Ana RAIÆ-KNEŽEVIÆ

Povratak