Beljina kastinska Hrvatska

26.07.2002.

Saborski zastupnik Ante Beljo 14. je srpnja na ovome mjestu komentirao »više èlanaka« koje smo objavili o aferi novca iz dijaspore. Èetiri naglaska toga teksta zahtijevaju komentar.
    Prvo, g. Beljo, koji dosta zna o iseljeništvu, piše kako je moguæe da »postoje još otvoreni i neki drugi raèuni po svijetu«, pa dodaje kako bi »bilo poželjno da svi oni s pravom potpisa èim prije zaostale novce prebace u Hrvatsku...« Hm, vidi, vidi! Bi li naš polemièar tako pisao da se u novinama nije digla frka? I èekaj – ako je sve èisto, kako komentarom sugerira, zašto tvrdi da bi novac trebalo prebaciti u Hrvatsku?
    Drugo, g. Beljo komentira, ali ne navodi ni koji tekst, ni koju tvrdnju iz kojega teksta, ni ime autora, ništa. Niže fraze, drapa po srcima, deklamira u maniru zanesena pjesnika-partijca. Zato je nezahvalno odgovarati g. Belji: tekst mu miriše na podvalu.
    Treæe, tko je privržen argumentu, »metodu« zaobilaženja èinjenica zove samo jednim imenom: manipulacijom. G. Beljo, dakle, manipulira. Štoviše, cijeli svoj tekst protkao je neistinama. Tvrdi, primjerice, da »žestoku kampanju« o novcu iz dijaspore vode »oni koji su predali oružje Teritorijalne obrane tadašnjoj JNA«. Pa tko ga je predao? Današnji državni odvjetnik? Ovi novinari? Ili g. Beljo misli na Raèana? No, tko duže pamti, sjetit æe se kravala s HDZ-ovim istražnim povjerenstvom o predaji oružja TO. Pametnomu dosta.
   

Tri skupine, tri tora

Niže još g. Beljo da »žestoku kampanju« vode »oni iz svijeta koji su Hrvatskoj nametnuli embargo«, »oni koji nikada nisu bili za samostalnu, slobodnu, demokratsku i neovisnu državu«, »oni koji nisu ništa uèinili da se suprotstave agresiji nego su se sklanjali na sigurno«, »oni iz svijeta koji su Hrvatskoj davali maksimalno sedam dana do posvemašnje katastrofe»... Polemizirati s tim, znaèilo bi nasjesti na prokušanu zamku: prihvatiti potvoru da su neistine argumenti. Tu pogrešku èesto ponavljaju politièari. Mi neæemo.
    Èetvrta osobina Beljine reakcije najzanimljivija je, jer je programatska. Beljo, naime, u hrvatskome društvu jasno razlikuje tri skupine: »one koji su požrtvovno i od srca pomagali Hrvatskoj i hrvatskom narodu«, »one koji nisu napravili ništa te su iz prikrajka mirno gledali kako domovina krvari«, te »one koji su bili na suprotnoj strani«. Nisu to tek statistièke skupine; Beljo je tu izložio svoj vrijednosni ustroj hrvatskoga društva – uz naznaku, dakako, da su on i njegova stranka ti koji imaju odrediti tko je od nas u kojemu toru.
    I jasno: oni koje g. Beljo zatefteri u druga dva razreda – ti imaju èkomiti. I bolje im je da se dive žrtvi koju su podnijeli najbolji hrvatski hadezovci – pa još godinama kane naplaæivati tu, u biti, žrtvu nenaplativu. Neæe li drugorazrednici tako – e, upozorava Beljo, to bi im se »moglo lako obiti o glavu«.
    Sve je to do srži protudemokratsko. Vizija je to kastinskoga društva. Odreðuje onaj koji je prisvojio moæ, ne odreðuje graðanin u proceduri. Nije, dakle, bila borba za Hrvatsku èistih raèuna, preglednih i uèinkovitih institucija koje èuvaju jednakost pred zakonom, nego borba za državu u kojoj æe uvijek isti odreðivati tko jest, a tko nije, tko smije a tko ne smije. Tako je Ante Beljo i nehotice svojim jeftinim sentimentalizmom ispisao program kastinske Hrvatske. I uistinu – malo je manjkalo pa da se ona posve i ostvari.
   

Nešto je pošlo naopako

Ali što æeš? Nešto je, eto, pošlo naopako. I sami »brahmani« takve Hrvatske sada se èepunjaju, samo što g. Beljo to ne voli spominjati. Stoga podsjeæamo: jest, g. Beljo, ima onih koji sad »raspoznaju rog od svijeæe«. To je primjerice – vidimo iz nedavnih intervjua – Vlado Šeks; s druge strane, je li, Iviæ Pašaliæ. Nekako vam škripi zaslužnicima; bogme su se dohvatili; rasprostrli rublje, pa sad gadno zaudara. Ali Vi, g. Beljo, i dalje u iste gusle udarate. Nikako da prozrete da su i Vas preveslali. Osim ako – tad pardon! – i o Vašemu rublju ovdje nije rijeè. Ako je tako, g. Beljo, nema Vam druge nego da progledate: »hrvatski narod«, kojim su se tako èesto ispirala usta, pretvara se eto u ono što ni sanjali niste: u ljude koji misle glavom, i žele poštenu, nekastinsku Hrvatsku zadovoljnih ljudi. Zato vas i jesu pomeli na izborima. I zato, sporo ali sigurno, stvaraju Hrvatsku èistih raèuna, a ne Hrvatsku velikih rijeèi i malih brahmana, reagira Boris Paveliæ, novinar Novog lista.

Povratak