Strah me je prazne redakcije

19.08.2002.

- Kad sam za prvo izdanje emisije koju je ureðivao Branko Naðvinski radio reportažu, nisam imao nikakvih tehnièkih problema. Iskreno, glupo mi je govoriti o problemima jer u ovih prvih nekoliko sati, koliko radim, još me nisu stisnuli. Malo me, priznajem, strah jer vidim da ne funkcionira redakcija, a to je ono što je bitno za emisiju. Doèekala me prazna soba kojoj na vratima piše "Meridijan 16", ali koja nije opremljena i u kojoj nema ljudi jer je veæina koja bi trebala biti kostur redakcije - oni koji rade dvije reportaže, a to su novinari unutrašnjopolitièke rubrike Stipe Alfier, Josip Šariæ, Iva Gaèiæ, Tina Šimurina i Maja Sever - još na godišnjem i malo se pribojavam s kim æu raditi. No, unatoè tomu, prvu sam emisiju uspio složiti, a kako æe biti dalje - vidjet æemo. Znam da ne mogu planirati unaprijed, a mislio sam da æu imati sedam-osam novinara s kojima æu se moæi dogovarati o temama i birati najbolje. Dok se ljudi ne vrate, emisija æe iæi tako kako ide.
    Jeste li gledali "Meridijane" koje je ureðivao Naðvinski? Hoæe li se izdanja koja vi radite razlikovati?
    - Prvi sam tjedan gledao i temeljna je zamjerka "Meridijanu" što je predugo trajao. Ako je emisija zamišljena kao polusatna forma, onda ne treba ni trajati dulje. Doduše, dogaðale su se izvanredne stvari poput požara u PUTO-u, a istodobno su veæ bile naruèene druge teme i drugi gosti pa se emisija produljivala opravdano. No, bilo je i situacija kad je nije trebalo duljiti. Nastojat æu se držati polusatnog formata jer je to optimalno trajanje. A sve æe ostalo biti onoliko drukèije koliko sam ja drukèiji od Branka Naðvinskog. On je izvrsno napravio svoje emisije i nije mi lako što dolazim nakon njega. Ipak on ima više iskustva od mene i radio je u ozbiljnijim emisijama.
    Hoæete li u nedostatku ljudi tražiti pomoæ supruge Melite koja takoðer radi na HTV-u?
    - Teško da mi ona može pomoæi u tome jer Melita nije novinarka nego spikerica. Ali, zato ona uvijek može pomoæi u prezentaciji i ispravljanju mojih zagrebaèkih naglasaka.
    Je li vam problem to što oboje radite u istoj kuæi?
    - Ne jer HTV je poput maloga grada pa ima dana kad se meðu nekoliko tisuæa zaposlenika, premda radimo u isto vrijeme, ni ne sretnemo na hodniku. S druge strane, prednost toga što radimo u istoj kuæi je ta da Melita razumije ovaj ritam. Vjerojatno bih ženi izvan ovog posla teško mogao objasniti zašto sam zbog jedne emisije na televiziji od osam ujutro gotovo do ponoæi. Usto, jedno smo drugom kritièari i nakon svake emisije, i moje i njezine, kažemo si što je bilo dobro, a što nije. Èak i onda kad na ekranu izgleda dobro, malih pogrešaka uvijek ima i uvijek se emisija može napraviti bolje.
    Koliko ste osjetljivi na kritiku?
    - Lagao bih kad bih rekao nisam nimalo osjetljiv. Malo jesam. Kad mi se napiše da nije dobro ono što ja smatram dobrim, najradije bih se našao s tom i objasnio joj zašto su neke stvari napravljene upravo tako kako jesu. S druge strane, znam da se kritika piše s pozicije gledatelja, a volio bih s profesionalne strane objasniti zašto je nešto ovako ili onako.
    Na Novoj TV bili ste visokopozicionirani i sad, iz prve ruke, možete usporediti komercijalnu i državnu televizijsku kuæu.
    - Ma nisam bio visokopozicioniran. Zvali su me da tamo stvorim informativni program koji nikad nije zaživio. Radio sam tamo neke male vijesti i to je to. Èekao sam godinu dana da vidim kako æe se razvijati program, a kad sam vidio da od toga neæe biti ništa, vratio sam se na HTV. Što se usporedbe tièe, nemoguæa je jer na Novoj TV program se - ne proizvodi. Sa svoje pozicije, osobe koja proizvodi program, nemam što usporediti.
    Je li vam "Meridijan" put do stalnog zaposlenja?
    - Ne. Ne gledam to tako. Volio bih, naravno, dobiti stalan posao, ali ne mislim da je samo "Meridijan" put za to.
Renata Lacko

Povratak