Sabor zakonom zaštitio sumnjive za kriminal

29.08.2002.

 Nakon katastrofalnog požara u PUTO-u, u kojem je osim nemjerljive ekološke poèinjena i šteta od 2,25 milijuna kuna, te jedne od najvažnijih kriminalistièkih obrada MUP-a, javnost još ne zna imena pet odgovornih osoba protiv kojih su podnesene kaznene prijave i kojima Kazneni zakon prijeti èak do 10 godina zatvora. Iako je sluèaj PUTO nedvojbeno jedan od eklatantnih primjera u kojima bi do maksimuma trebao biti doveden jedan od stupova demokracije: "pravo javnosti da zna"!? Što se javnosti tièe, slièan je i sluèaj policijske obavijesti o gospodarskom kriminalu "teškom" 3,5 milijuna kuna, u bivšoj Hrvatskoj upravi za ceste (HUC). Meðutim, sve što je policija prekjuèer priopæila jest da je rijeè o 53-godišnjem djelatniku HUC-a i 44-godišnjem djelatniku "Zelene magistrale".
Zašto policija ne otkriva identitet sumnjivaca? Odgovor je pravnièki vrlo jednostavan: boje se zatvora!
    Naime, zbog èlanka 171, stavka 3 Zakona o kaznenom postupku, koji je stupio na snagu 21. svibnja ove godine: "Podaci o istovjetnosti osobe protiv koje je podnesena kaznena prijava i podaci na temelju kojih se može zakljuèiti o istovjetnosti te osobe, službena su tajna". A "tko neovlašteno drugome priopæi, preda ili na drugi naèin uèini pristupaènim podatke koji su službena tajna", kaznit æe se zatvorom od tri mjeseca do tri godine zatvora.
    Ipak, iza te pravnièke jasnoæe, postavlja se pitanje èemu ili kome služi ta odredba. Nedvojbeno, tako se od javnosti htjelo zaštititi osobe koje policija sumnjièi da su poèinile neko kazneno djelo.
    Meðutim, to u praksi èesto izgleda ovako: Policija mjesecima provodi opsežnu kriminalistièku obradu i podnese kaznenu prijavu. Ažurno državno odvjetništvo veæ za nekoliko dana može ustvrditi da je kaznena prijava utemeljena, pa zahtijeva pokretanje istrage protiv osumnjièenika. Tada, dakle veæ nakon nekoliko dana, identitet osumnjièene osobe više ne predstavlja službenu tajnu, jer se zakon ogranièio samo na sadržaj kaznene prijave.
Dakle, problema ne bi bilo kad bi po principu odnosa prema javnosti u MUP-u, funkcioniralo i izvještavanje po državnim odvjetništvima i istražnim odjelima sudova. Ali, u tom pogledu novinari kao predstavnici javnosti podvrgnuti su bezakonju, odnosno samovolji nerijetko bahatih pojedinaca iz pravosuða, posebice u manjim sredinama.
    Drugim rijeèima, ispada da zakonodavac nema povjerenja u rad policije, odnosno, utemeljenost njihovih kaznenih prijava. Iako, kad smo svojedobno na jednom seminaru o odnosu policije i javnosti o tome pitali ravnatelja policije Ranka Ostojiæa, on nam je kazao kako državno odvjetništvo odbacuje otprilike pet posto policijskih kaznenih prijava. Ako taj postotak prenesemo na sluèajeve o kojima policija izvještava javnost, onda to znaèi da se spornom kaznenom odredbom zapravo štiti svega tih pet posto osoba protiv kojih je podnesena pa odbaèena kaznena prijava. A zbog tih pet posto osoba uskraæuje se informacija u preostalih 95 posto sluèajeva, u kojima zapravo nema èak ni te prepreke da javnost dozna identitet sumnjive osobe. K tome, sve još pod uvjetom da je rijeè o sluèaju koji zanima javnost. A i tada, kazneno prijavljena osoba ipak je zaštiæena u javnosti ako joj mediji omoguæe da iznese svoje viðenje, odnosno naknadno objave da je protiv njih odbaèena kaznena prijava.
    Nadalje, predlagatelj sporne zakonske odredbe i zakonodavac, osim policije omalovažava i javnost. Naime, zaštita kazneno prijavljene osobe polazi vjerojatno i od toga da javnost ne zna prosuditi "težinu" kaznene prijave policije. Kao da veæ i mala djeca ne znaju da se tek nakon istrage i sudske rasprave pravomoæno osuðena osoba može nazvati poèiniteljem kaznenog djela. Stoga je zakonodavac uskoèio i rekao: "Sumnjive za kriminal moramo zaštititi od glupe javnosti!".
    I posljednje, ali ne manje važno, zanimljivo je to što zakonodavac ima vrlo istanèan osjeæaj za zaštitu sumnjivaca na koje se "okomi" naša "zloèesta i nestruèna" policija, a baš ništa nije uèinjeno za zaštitu žrtve. Naime, dok policija primjerice ne smije objaviti da je podnijela kaznenu prijavu protiv nekog ministra koji je primio mito ili na drugi naèin zloupotrijebio položaj, za objavu identiteta žrtve zakon nikoga ne spreèava. A žrtva je u kaznenom zakonodavstvu bila zaštiæena èak i u vrijeme komunizma, pa se nije smio objavljivati identitet silovane osobe ili žrtve bilo kojega drugoga seksualnoga kaznenog djela, odnosno kakvoga drugoga sramnog èina.
Marinko Jurasiæ

U strahu policija izvještava "jedan hrvatski državljanin"
    Primjerice, juèer je u izvješæu rijeèke policije bila navedena i adresa žrtve razbojstva s inicijalima imena i prezimena, te godinama starosti, a za osumnjièenika je policija navela samo koliko mu je godina i da je Rijeèanin. Neke policijske uprave u strahu ne navode èak ni to, veæ samo da je rijeè o hrvatskom državljaninu. Naime, ne smiju se objaviti ni podaci iz kojih se može zakljuèiti o identitetu žrtve. Dakle, nakon misterioznog ubojstva u nekom selu, zbog kojeg su mještani bili u strahu, policija smije izvijestiti da je ubijena Kleopatra Kleopatriæ, ali ne i da ju je ubio njezin sin, veæ samo "jedan hrvatski državljanin", jer bi èak i godine mogle otkriti da bi to mogao biti njezin sin. (maj)

ODVJETNIK mr. RAJKO MLINARIÆ
Novinare æe rjeðe tužiti
    Kao odvjetnik, mr. Rajko Mlinariæ pozdravlja uskraæivanje identiteta, jer drži da je javnost objavu o prijavi i sumnji sklona shvatiti kao gotovu krivnju. Mlinariæ veli da je još nekako išlo s inicijalima, ali poznate osobe novinari bi "provalili" i tada prijavljenima ne bi bilo lako.
    - Praksa æe pokazati je li veæa korist od zaštite identiteta, ili ako javnost zna za dogaðaj ali i osumnjièenike. No, mislim da æe i novinari i nakladnici sada biti mirniji, jer æe biti manje tužbi protiv njih, a i sudstvo æe imati manje takvih predmeta, pa æe korist biti veæa i za društvo - drži Mlinariæ. (hd)

Mr. MARIN MRÈELA, SUDAC ŽUPANIJSKOG SUDA U ZAGREBU
I novinari bi mogli odgovarati za odavanje tajne
    Sudac Županijskog suda u Zagrebu mr. Marin Mrèela, koji je i autor nedavno objavljenog priruènika o kaznenom postupku namijenjenom izmeðu ostalima i novinarima, drži da je odredba o zaštiti identiteta uvedena radi naglašavanja presumpcije nevinosti, dakle naèela da nitko nije kriv dok mu se to pravomoæno ne dokaže.
    - Željelo se vjerojatno izbjeæi stvaranje dojma da je netko kriv prije nego mu je to dokazano. Usuðujem se reæi da takozvani obièni ljudi ne razlikuju dobro pojmove "kazneno je prijavljen", "optužen je" i "pravomoæno je osuðen". Osim toga, samo podnošenje kaznene prijave ne mora još znaèiti ništa, jer je stupanj vjerojatnosti da je djelo poèinjeno još nizak. Ponekad je kaznena prijava i oblik nekakvog razraèunavanja. No, vijest o takvoj prijavi može stvoriti pogrešan dojam u javnosti - veli Mrèela.
    Sudac dalje istièe da i podnošenje optužnog akta mora proæi verifikaciju suda, a 10 - 12 posto optužnica ne proðe kontrolu suda.
    - Ukratko, mislim da je namjera s ovom odredbom bila zaštititi privatnost osumnjièenika od neosnovanog zadiranja u nju dok još nije dovoljna osnovanost sumnje da je djelo i poèinjeno - smatra Mrèela.
    On je svjestan da novinarima, pa i javnosti, ne odgovara takva praksa, pogotovo kad su u pitanju veliki i znaèajni dogaðaji i poznate ili visokorangirane osobe.
    Glede kršenja spomenute odredbe, Mrèela veli da za odavanje službene tajne može biti odgovoran svatko tko ju neovlašteno oda, a ne samo službena osoba.
    - Znaèi, odgovarati bi mogao i novinar - precizira sudac.
    - Meðutim, tumaèenje zakonske odredbe o službenoj tajni je dvojako. Tako prema jednima poèinitelj toga kaznenog djela može biti samo službena osoba ili osoba kojoj je prestao takav status, a prema drugima, bilo koja osoba koja neovlašteno oda službenu tajnu. Treba vidjeti kakvo æe stajalište zauzeti sudska praksa - kazao je Mrèela.
    Sudac je inaèe mišljenja da odredbu o tajnosti identiteta kazneno prijavljenih osoba treba shvatiti da je identitet tajan u predistražnom postupku, odnosno do rješenja o pokretanju istrage.
    - Dilemu zatajiti li i podatke o žrtvi, kako ona ne bi ostala jedina koju se u opisu nekog dogaðaja spominje, ostavio bih slobodnoj procjeni novinara - zakljuèio je sudac Mrèela. (hd)

ZINKA BARDIÆ, GLASNOGOVORNICA MUP-a
Zakonodavac potcjenjuje i javnost i policiju
    Glasnogovornica MUP-a i bivša novinarka Radija 101 Zinka Bardiæ ne krije nezadovoljstvo novom zakonskom odredbom.
    Što mislite da je bio razlog i cilj takve odredbe?
    - Zakljuèujem da se željelo zaštititi male tvrtke u manjim mjestima, koje policija tereti, od tobožnjega "javnog linèa" koji bi tvrtku odveo u propast iako bi prijavu državno odvjetništvo možda na kraju odbacilo. No, to mi se èini potpuno apsurdnim, buduæi da se isto tumaèenje može primijeniti i na oslobaðajuæu sudsku presudu, a znamo da su glavne rasprave na sudu javne!
    Što nova odredba u praksi znaèi za policiju?
    - S jedne strane imamo obvezu, prema našem Zakonu o policiji, ali i prema Zakonu o javnom priopæavanju, dati informacije a s druge strane to nam je pravo uskraæeno. U policiji to doživljavamo kao da zakonodavac potcjenjuje javnost, za koju sam sigurna da razumije razliku izmeðu osnovane sumnje i optužnice ili presude i pravomoæne presude.
    Takoðer je apsurdno, èini mi se, da bilo koji drugi podnositelj kaznene prijave, a to može biti bilo tko, ima pravo reæi protiv koga ju podnosi, a policija, koja je za to struèna i to joj je temeljni zadatak te, napose, stoji iza rezultata svoga rada (a to je kaznena prijava) to nema pravo reæi?!
    Novinarima je upalo u oèi da se sada dogodila nepravda - osumnjièenik se štiti, a identitet žrtve policija smije objaviti?
    - Slažem se s vama! Osim zaštite malodobnika kroz Zakon o sudovima za mladež, zakonodavac se nije potrudio zaštititi žrtvu, nego štiti osumnjièenika. I to onoga kojega sumnjièi policija, pa èak i višekratno pravomoæno osuðivane osobe!
     Postavlja se i dvojba mogu li za kršenje nove odredbe, dakle odavanje službene tajne, odgovarati svi ili samo službene osobe?
    - Upravo tu dvojbu riješilo nam je Državno odvjetništvo na nekoliko sastanaka koje smo na tu temu imali s njima. Kazali su da se odredba odnosi samo na službene osobe, jer samo službena osoba i može odati službenu tajnu. Takoðer, odredba se odnosi samo na predistražni postupak.
    Kako tumaèite da je nova odredba odobrena u Saboru?
    - Obrazloženje koje se našlo pred parlamentom èini mi se pomalo smiješnim. Kaže se da bi iznošenje podataka moglo utjecati na odluku Državnog odvjetništva o sudbini kaznene prijave. To mi se èini jednako smiješno kao i èlanak Kaznenog zakona koji govori o prisili nad pravosudnim dužnosnikom, odnosno komentiranjem sudskih postupaka koji su u tijeku, pogotovo ako gledamo primjere razvijenih demokracija, gdje je stvaranje javnog mnijenja u nekom konkretnom suðenju ili kaznenom postupku èak i dio tog postupka (pr. u SAD-u), pri èemu nitko ne dovodi u pitanje hoæe li sudac ili porota pokleknuti neèijoj dobroj medijskoj kampanji stranke u sporu.
    - Èini mi se da æe upravo takva gruba i kruta zakonska odredba otvoriti lov u mutnome, jer æe novinar naæi put kako doæi do informacije koju od njega traži urednik i moæi æe do nje doæi trgovinom. Tada æe se moæi dogaðati apsurdne situacije, da æe se policija morati više baviti "izdajicom" ili "dubokim grlom" u vlastitim redovima, nego progonom kriminalaca.

Povratak