Žig moj – moje i novine?!

10.09.2002.

Tko prvi djevojci - njegova je! Vodeæi se ovim ne baš uvjerljivim motivom, direktor zagrebaèke tvrtke Selecta International d.o.o. Mladen Mitak podnio je prije gotovo tri godine Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo zahtjeve za priznanje nekoliko žigova, nekoliko mjeseci prije 1. sijeènja 2000. i stupanja na snagu tada novog Zakona o žigu. Zavod je zahtjevima spomenutog gospodina udovoljio i registrirao žigove, èime su mu prijavljeni znakovi zakonom zaštiæeni.
    I nièeg posebno spornog u ovom postupku Mladena Mitaka ne bi bilo, da meðu zaštiæenim žigovima njegove tvrtke Selecta International nema i naziva dnevnih novina Glas Istre, Novi list i Slobodna Dalmacija, a krajnje intrigantnu dimenziju ovaj sluèaj dobiva kada se uoèi da su prijavljeni žigovi vrlo slièni, a u sluèaju Slobodne Dalmacije i doslovno identièni s logotipom, dizajnom odnosno fontom i bojom slova sadržanih u nazivima spomenuta tri tiskana medija! Premda je u javnosti dosad poprilièno marginalizirano podruèje zaštite intelektualnog vlasništva i razlikovanja proizvoda i usluga u gospodarskom prometu (zakoni o zaštiti intelektualnog vlasništvo bili su uvjet za prijem Hrvatske u Svjetsku trgovaèku organizaciju), ova prièa prije svega otvara prostora sumnjama u zloporabu i spletkarenje izvjesnih pojedinaca s institutom zaštiæenog žiga.
   

Tužba i »dogovor mirnim putem«

Naime, poslovodstva ovih dnevnih novina (od kojih je Novi list nadmašio stotinu, a Glas Istre i Slobodna Dalmacija gotovo 60 godina medijskog postojanja) dobila su svojedobno od Mladena Mitaka upozorenje da je njegova tvrtka Selecta International nositelj svih prava vezanih uz korištenje žiga u komercijalne svrhe i da izdaju novine s takvim nazivom, i da na osnovi takvog rada ostvaruju zaradu. U sluèaju Novog lista i Slobodne Dalmacije zasad se to svelo na obavijesti, dok je jedino protiv Glasa Istre, bez prethodne obavijesti, podignuta sudska tužba.
    U Mitakovom dopisu »Slobodnoj« kaže se da »u smislu dobrih poslovnih obièaja, ne želeæi odmah pokretati sudski postupak zaštite našeg vlasništva, predlažemo dogovor o ekonomskim uvjetima korištenja našeg žiga mirnim putem«.
    No, protiv Glasa Istre pokrenuta je sudska tužbu u kojoj se Trgovaèkom sudu u Zagrebu èak predlaže donošenje presude kojom æe zabraniti proizvodnju i stavljanje u promet tiskovine Glas Istre »èiji su naziv i logotip identièni zaštiæenom industrijskom vlasništvu, robnom žigu tužitelja«. Sudu se predlaže i privremeno oduzimanje i iskljuèivanje novina, a tužitelj zasad potražuje i deset tisuæa kuna od Glasa Istre, dok æe konaèni zahtjev, vele, specificirati tijekom sudskog postupka.
   

Spletkarenje sa žigom?

Dakle, Mitak i njegovi poslovni suradnici oèito su putem izdanog žiga prisvojili nazive Glasa Istre, Novog lista i Slobodne Dalmacije, obrnuvši hladnokrvno tezu o šteti. Naime, ukoliko se u obzir uzme èinjenica da od trenutka Mitakove prijave žigova na medijskom prostoru i kioscima do danas nisu uoèeni bilo kakvi primjerci novina s takvim njegovim žigovima, sumnje u Mitakove dobre namjere posebno bujaju kad se išèita ovaj dio tužbe protiv Glasa Istre: »Proizvod Glasa Istre kod prosjeènog potrošaèa izaziva zabunu te moguænost zamjene tog proizvoda sa zaštiæenim intelektualnim vlasništvom tužitelja, robnim žigom, pri èemu za tužitelja nastaje ogromna šteta i to u najmanjem iznosu od 4 kune (tadašnja cijena novina op. a.) po publiciranom, odštampanom i u promet stavljenom primjerku tiskovine Glas Istre«.
    Kada se, dakle, sve grubo pojednostavi u ovoj apsurdnoj prièi, po svemu sudeæi ispada da Mladen Mitak i suradnici uopæe ne publiciraju ikakve novine, veæ mu se jedina aktivnost u vezi s izdavaèkom djelatnošæu ogleda u tome što je zaštitio žig. Na toj »djelatnosti« tuži jedne novine i traži naknadu štete, a s drugim novinama pokušava ušiæariti »ekonomske uvjete korištenja žiga«.
   

Zavodu najbitnija prijava žiga

Meðutim, suprotno željama, Mitak i suradnici izgubili su prvu pravosudnu bitku. Naime, Trgovaèki sud u Zagrebu upravo je prošlog èetvrtka u cijelosti odbio prijedlog privremene mjere o zabrani proizvodnje i distribucije Glasa Istre. Sud je rješenje obrazložio dugogodišnjom ustaljenom praksom izlaženja Glasa Istre, kao i time da se iz utvrðenih èinjenica nije ni u najmanjem stupnju moglo utvrditi da su novine Glas Istre i sad kao i tijekom pola stoljeæa izlaženja, na bilo koji naèin kršile dobre poslovne obièaje.
    Oèito je da se pri izdavanju žiga Državni zavod za zaštitu intelektualnog vlasništva nije poput suda vodio razlozima ustaljene prakse izlaženja ovih novina, a to mu, kako veli naèelnica Odjela za žigove u tom zavodu Slavica Matešiæ, nije ni obveza.
    – Najbitniji je trenutak stjecanja prava žiga, a to je podnošenje prijave žiga. Ovaj Zavod ne mora znati situaciju na tržištu. Nama je jedini temelj prijava žiga. Iznimno je bitno prioritetno pravo žiga, pa onaj koji je prvi podnio, stekao je pravo prvenstva po osnovi podnošenja prijave. Tu poèinje prièa. Jer, rijeè je o pravu iz Pariške konvencije iz 19. stoljeæa, koja je obvezujuæa, a njena je èlanica i Hrvatska, a bila je i bivša Jugoslavija, to je najstariji princip i pravo. Prije novog Zakona o žigu koji je stupio na snagu 1. sijeènja 2000., postojao je Zakon o industrijskom vlasništvu koji je imao istu odredbu o pravu podnošenju prve prijave žiga. Mi smo ovdje u Zavodu državni službenici koji postupaju prema pozitivnim propisima, bitno je da pri zaprimanju zahtjeva (a to može podnijeti i osoba iz npr. Novog lista, i mi to ne znamo) postupati po zakonu a onda i po meðunarodnim konvencijama. Uporaba znaka je privatno pravo, a ako želite biti zaštiæeni na tržištu, morate zaštititi žig. Sve ostalo, kao, primjerice nelojalna konkurencija, nije u nadležnosti Zavoda, veæ sudova, zakljuèila je naèelnica Odjela za žigove.
   

Žmak: Beskrupulozni nasrtaj

No, stavovi direktora Glasa Istre, Novog lista i Slobodne Dalmacije o aktivnostima Mladena Mitaka daleko su konkretniji, a prije svega u isticanju zaštite nacionalne baštine, u što nesumnjivo spadaju ove tri novine.
    Direktor Glasa Istre Željko Žmak veli da èovjek pred takvim èinom ostaje doslovno osupnut.
    – Mene, meðutim, to uopæe nije iznenadilo, jer je rijeè samo o još jednoj u nizu umotvorina ovog tandema s kojim se veæ više godina u jednom sporu suoèavam. O tom sporu je Glas Istre veæ vrlo opširno pisao, a vjerujem da æemo se na njega ponovo vratiti nekom drugom prilikom. Ono pred èime ostajem bez rijeèi jest èinjenica da je netko takvo što dozvolio. Pa rijeè je o tri naša najstarija dnevnika od kojih je jedan stogodišnjak, a dva su na pragu 60. roðendana. Sve su te tri novine velika hrvatska vrijednost, nisu anonimne i nitko se ne može »vaditi« da nije znao o èemu je rijeè kada je stavljao potpis na rješenje o žigu. Naravno, uèinit æemo sve što nam pravne regule omoguæavaju da se zaštitimo od ovog beskrupuloznog nasrtaja, istaknuo je Žmak.
    Direktor Glasa Istre u odgovoru na tužbu naglasio je da »dodijeljenim žigom tužitelju ne samo da je nekažnjeno (za sada) priznat poèinjeni èin besramnog oponašanja naziva i grafièkog prikaza naziva proizvoda... i ne samo da mu je dan poticaj za ismijavanje instituta sudske zaštite žiga, nego mu je istovremeno pružena moguænost da, igrajuæi na kartu dvojbene razlikovnosti u podruèju sliènih proizvoda, izravno konkurira u podruèju izdavaštva mimo pravila poštene tržišne utakmice, a pod izlikom zaštiæenosti žigom«.
   

Mance: Novi list pripada nacionalnom blagu

Zdenko Mance, direktor Novog lista kaže da je ostao u prvom èasu zateèen uopæe neèijom idejom da na takav naèin zloupotrijebi ime i logotip Novog lista koji su stari sada veæ više od sto godina.
    – Iznenadilo nas je da je bilo tko priznao korištenje imena i logotipa Novog lista iz jednostavnog razloga što smo živjeli u uvjerenju da Novi list pripada nacionalnom blagu ove zajednice. Zbog toga što su to novine koje se više od 100 godina pojavljuju na hrvatskom medijskom prostoru, držali smo da je stvar opæe kulture da tu èinjenicu zna i onaj tko se bavi zaštitom intelektualnog vlasništva. Naravno, pokrenuli smo èitav postupak da zaštitimo naše interese i vjerujem da æemo u tome apsolutno uspjeti. Za mene osobno pitanje je kakvi su to ljudi, osobito kad sam shvatio da nije u pitanju samo Novi list veæ i kolege u Puli i Splitu i da se na isti naèin pokušalo odnositi i prema Glasu Istre i prema Slobodnoj Dalmaciji.
   

Kovaèiæ: Fotokopiran logotip

Predsjednik Uprave Slobodne Dalmacije Srðan Kovaèiæ takoðer je zateèen da je nekome u Zavodu za intelektualno vlasništvo palo na pamet da se netko koristi nazivima njihovih novina.
    – Pa sami nazivi tih novina pokazuju kako su se i kada stvarale, te što znaèe za našu povijest i kulturu. To je naš identitet i preko tih naziva mi se prepoznajemo. To spada u naše nacionalno blago. Mi smo tom Zavodu uputili prigovor. Ja jednostavno nemam pravi izraz za ljude koji se time bave, za te novokomponirane biznismene u Hrvatskoj koji su se pojavili u zadnjih deset godina. Jednostavno nemam mentalni sklop da shvatim taj naèin biznisa. Mitak je doslovnu fotokopirao logotip Slobodne Dalmacije. To nam potvrðuje i Boris Kamber, pravnik Slobodne Dalmacije, rekavši da je Mitakov žig identièan nazivu »Slobodne«, slova logotipa su ista, font slova isti, ista boja, sve isto, tek uz dodatak rebrastog slova »S« koji se nalazi iznad naziva Slobodna Dalmacija, a slièan je stiliziranom slovu »Z« koji oznaèava marku Zepter.
   

Vrlo tanak led

Pokušali smo saznati i razmišljanja Mladena Mitaka, no na njegovom su mobitelu »dolazni pozivi trenutno zabranjeni«. Dobili smo njegovu odvjetnicu Ljerku Šmit-Primorac koja, kako je rekla još u petak, kao punomoænik ne može i ne želi davati ikakve izjave. Njen pokušaj da nas spoji s Mitakom nije uspio. Juèer je izjavila da je »spor u tijeku i da ne treba davati nikakve izjave«. Tako su ostala otvorena pitanja za koja nam se èini da zadiru u suštinu problema. Zanimalo nas je èime se konkretno bavi tvrtka Glas Istre d.o.o., s adresom Ksaverska cesta 16 u Zagrebu, èiji je vlasnik Mladen Mitak (vlasnik i Selecte International), a kojoj je 2. lipnja 2000. preneseno pravo na žig koji sadržava rijeèi Glasa Istre? Je li Mitak znao da postoji Glas Istre d.o.o. za izdavaèku djelatnost, trgovinu i usluge registriran na Trgovaèkom sudu u Rijeci?
    No, kljuènim se nameæe pitanje je li Mitak u trenutku prijave žiga Glasa Istre, Novog lista i Slobodne Dalmacije znao da se na tržištu pod tim nazivima izdaju dnevne novine? Jer, ukoliko je znao, gube se iluzije o njegovom dobronamjernom potezu usklaðenim s ustaljenom trgovaèkom praksom i poštenom tržišnom utakmicom. Ukoliko, pak, pri zaštiæivanju žigova nije znao za postojanje triju novina (što je, dakako, utopija), slièni logotipi, gotovo identièni font, dizajn i boja slova u tim žigovima iznova guraju »kreativne« autore na vrlo tanak led.

Davno udane gospoðe
  
   Na internet stranici Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo kaže se da su žigom oznaèeni proizvodi znaèajno sredstvo tržišne utakmice, te da imatelj prava stjeèe monopol nad uporabom žiga, odnosno stjeèe pravo sprjeèavanja svakog drugog sudionika u gospodarskom i pravnom prometu da se služi istim ili sliènim žigom za obilježavanje istih ili sliènih proizvoda. No, u èlanku 5. Zakona o žigu (koji podrazumijeva apsolutne razloge za iskljuèenje), jasno stoji i odredba da se »žigom neæe zaštititi znak koji se sastoji iskljuèivo od oznaka ili podataka koji su uobièajeni u svakodnevnom ili struènom govoru ili ustaljenoj trgovaèkoj praksi«. I upravo ova odredba osvjetljava ogranièenu nadležnost Državnog zavoda za zaštitu intelektualnog vlasništva, jer èini se da je ovaj Zavod, strogo se ravnajuæi po naèelu »tko prvi djevojci - njegova je!«, previdio da je u sluèaju Glasa Istre, Novog lista i Slobodne Dalmacije rijeè o »davno udanim gospoðama«.

Povratak