Uskrsnuo duh Marinka Božiæa

10.09.2002.

Urednici lista »Osjeèki dom« nisu išli tako daleko kao Božiæ. Oni su, kažu, iznoseæi u javnost popis s imenima 3333 invalida Domovinskog rata iz Osjeèko baranjske županije i postotkom njihovog invaliditeta željeli samo dati doprinos raspravi o primanjima invalida, »o èemu se razgovara, na tržnicama, ulicama, u školskim klupama...«. Uslijedila je akcija èlanova lokalne HVIDRA-e koji su blokirajuæi tiskaru nastojali sprijeèiti pojavu »Osjeèkog doma« na kioscima smatrajuæi da objava spomenutog priloga predstavlja kršenje njihovih ljudskih prava.
   

Poruka iznad vrata

Èelnici te organizacije meðu zadnjima su koji bi se mogli pozivati na zaštitu ljudskih prava. Bivši predsjednik HVIDRA-e Marinko Lioviæ najpoznatiji je bio po natpisu »Zabranjeno za Srbe, Židove i pse« što ga je objesio iznad svojeg podruma. I nizom drugih javnih istupa, poput onih na raèun predsjednika Stjepana Mesiæa, Lioviæ je demonstrirao da za ljudska prava haje kao za lanjski snijeg. HVIDRA je, usto, dosad bila upletena u solidan broj afera. Poèevši od krajnje netransparentnog voðenja raèunovodstvenih knjiga zbog èega su im uskraæeni novci iz državnog proraèuna pa do odlaska u Japan na Svjetsko prvenstvo u nogometu samo vodstva premda je Agrokor uplatio putovanje za desetak èlanova po njihovom izboru.
    Od takve se, dakle, družine gotovo i nije mogla oèekivati drugaèija reakcija nego pokušaj zabrane distribucije novina, nešto što nedopustivo u svakoj demokratskoj državi. Sudeæi po nekim zadnjim izjavama osjeèkih šefova HVIDRA-e i oni su svjesni da im vikend stražarenje pred tiskarom nije donijelo nikakve koristi. Uostalom blokada je prekinuta i novine æe zajedno sa spornim popisom ipak ugledati svjetlo dana. HVIDRA je protiv nakladnika najavila tužbi na što su se morali odmah ogranièiti.
   

Blijede sjeæanja

Meðutim, bez obzira na izrazito negativni imidž što ga HVIDRA uživa u javnosti, pa se svako njihovo oglašavanje veæ rutinski tretira kao eksces, iznenaðuje da se HHO, najmoænija organizacija koja promièe zaštitu ljudskih prava, u cijeloj prièi pozabavio iskljuèivo aspektom blokiranja jednih novina. Ni ministru Ivici Panèiæu, kljuènom èovjeku u državi za rješavanje svih problema hrvatskih branitelja, ništa nije sporno u tiskanju popisa koji u kontekstu, »razgovora na tržnicama, ulicama, u školskim klupama...«, može samo izazvati revolt onih koji nisu u situaciju da im država osigurava sredstva za život.
    A živi se teško, sjeæanja na Domovinski rat sve su bljeða i bombardirani (dez)informacijama o lažnim vojnim invalidima, nemalo æe ljudi zakljuèiti da su i meðu objavljenim imenima uglavnom takvi. Koji prijekoran pogled još je najblaže što bi se na tržnici ili ulici moglo dogoditi nekom invalidu s popisa.
    No, i u sluèaju da ratnim invalidima njihovi sugraðani ne prirede nikakve dodatne neugodnosti, èinjenica da su objavljeni podaci koji bi svakako trebali ostati tajna, što jamèi i Ustav i zakoni, dovoljna je da se konstatira kako je »Osjeèki dom« prekršio temeljna ljudska prava. Argumentacija uredništva da postoji javni interes da se prezentiraju imena invalida Domovinskog rata jednostavno ne drži vodu. Jer što ako sutra netko procijeni da je, primjerice, interes da se u novinama objavi, po moguænosti s fotografijom, popis svih HIV pozitivnih osoba u Hrvatskoj.
    Hoæe li se onda borci za ljudska prava usprotiviti tome ili æe i tada zakljuèiti da je, iz sasvim razumljivih razloga, dobro znati tko su ti pojedinci meðu nama koji bi svojom bolešæu mogli zaraziti i druge.

Povratak