Na HTV-u se najpametnije profilirati kao Karmela Vukov-Coliæ

13.09.2002.

Kako smo Gorana Miliæa, novoimenovanog urednika kontakt-politièkih emisija, uoèi ovog razgovora zatekli u razradi i smišljanju tema prve jesenske emisije "Brisanog prostora", odmah smo ga upitali je li mu ikada itko otvoreno rekao zašto je ta njegova emisija uopæe bila dovedena u pitanje.
    - Ideja glavne urednice bila je da "Meridijan 16" bude dnevni politièki magazin koji æe pokriti sve pa se u tom sluèaju isti jedan takav magazin, ali tjedni, možda ne uklapa u shemu jer bi moglo biti nepotrebna ponavljanja. Meðutim, kako "Brisani prostor" ipak zahtijeva reportaže i teme koje se pripremaju nekoliko dana, a po aktualnosti mogu trajati i dulje, s tim da u svakoj emisiji imamo jednu ili dvije stvari koje nismo èitali u novinama, došli smo do zakljuèka da ona treba ostati na programu.
    Kako ste sada, i to na prijedlog same glavne urednice napredovali, najave da vas se namjerava poslati u Bruxelles više neæemo ni spominjati. No, kakvim vam je rijeèima ona argumentirala prijedlog da vas promakne?
    - Šarmantnim, duhovitim...
    I vi ste "pali" na to?!
    - Tako je. Apsolutno! Ja sam taj njezin osmijeh osjetio preko telefona. Zapravo, takva ideja postojala je i prije. Glavna urednica, naime, isto mjesto nudila mi je i na samom poèetku svog urednikovanja.
    Zašto to tada niste prihvatili?
    - Zato što nisam vidio što bih u tim kontakt-emisijama, koje su veæ utemeljene i èiji su autori veæ afirmirani, mogao bitno pridonijeti osim voditi statistiku i raèunovodstvo. No, sad je tom programu prikljuèeno još nekoliko emisija. Jedna od njih trebala bi biti nova emisija Darije Marjanoviæ, kojom bismo naš program nastojali plasirati vani. Znam što inozemstvo želi uzeti. Oni vrlo teško kupuju gotove proizvode koje smo mi osmislili, ali zato pristaju kao koproducenti biti ukljuèeni u neki projekt od poèetka. Upravo iz takva naèina rada može se razviti produkcija nesluæenih razmjera.
    Pitala sam vas to zato što sam iz prijašnjih naših razgovora stekla dojam da baš nešto ne vjerujete u novo urednièko vodstvo HTV-a, no pristankom da budete dio njegova tima oèito je kako je bilo promjena.
    - Znate što, ako Bokšiæ igra u reprezentaciji Hrvatske, to uistinu ne znaèi da dijeli život sa Šimiæem ili Bariæem. Svi smo mi individualci. Ekipa koja me izabrala smatra da tu mogu pomoæi. Stoga neæu paradirati, veæ æu svoju plaæu pošteno zaraðivati. Ureðivat æu i voditi jednu emisiju, brinut æu se o još možda desetak drugih, sjedit æu na kolegijima, davat æu sugestije, ali æu ih sam i prihvaæati. No, što se tièe mlade ekipe, one ureðivaèke i one na ekranu, uvijek æu se zauzimati za postupno i temeljito svladavanje televizijskog zanata te pravedno vrednovanje reporterskog posla. Mora se znati kako je od voðenja emisija, dobra izgleda, toga da se ne zamuckuje..., odnosno spikeraja, puno važnije tri, pet ili deset minuta suvisle reportaže ili priloga. Na žalost, taj puno lakši posao kod nas se više vrednuje nego ovaj rudarski reporterski. Znaèi, na HTV-u je pametnije profilirati se kao Karmela Vukov-Coliæ nego kao Zoran Šprajc - zaraðujete puno više, veæa ste zvijezda, a ne odgovarate ni za što. To nije normalno! I to je ono što svakako želim promijeniti! Usput, mi u 20 TV centara imamo više od 100 novinara koji mjeseèno izbace jedva jednu do dvije vijesti koje novine veæ nisu objavile, a i te su dvije neka druženja po šumama i gorama, neka pjevanja s tamburicama. Ne mogu zamisliti da èovjek može biti novinar u Osijeku, Splitu ili Varaždinu i da bar jedanput mjeseèno nema vijest koja se natjeèe za Dnevnik, a koju nema dopisnik Veèernjaka.
    Za koje ste emisije sad mjerodavni?
    - Konaèan dogovor o tome još nije postignut, no zasad su to sigurno "Latinica", "Nedjeljom u dva", "Forum", "Krupni plan", emisija Branimira Biliæa i "Brisani prostor".
    Imate li veæ sad neki prijedlog za autore tih emisija kako bi se neke od njih doradile, osvježile, poboljšale...?
    - Mnoge od njih traju nekoliko godina. Takoðer, svi ti autori na ekranu su dulje od desetljeæa i za svoj su rad dobivali novinarske nagrade, bili novinari godine, imaju visoku gledanost... Ne vidim neku izrazitu potrebu da im sugeriram nešto u emisiji koju vole, s kojom žive i za koju najbolje znaju zašto je i kako rade. Naravno, žele li iskoristiti nešto od mog iskustva u obliku sugestija, mogu to slobodno uèiniti. Ali, sigurno je da u sugeriranju tema mogu biti dragocjen, posebno onda kad je rijeè o usporedbi nekih situacija kod nas s onima u svijetu.
    Kako æete sada kao nadreðeni mu suraðivati s Denisom Latinom jer ste na njega i njegov status prije ljeta bili prilièno kivni?
    - Lako æemo Denis i ja. Mi smo malo krupnije zvjerke pa se njušimo i ne ulazimo si na teritorij.
    Prije dva mjeseca rekli ste: "Neka Bog pomogne Dražiæu, Matkoviæu i Katji Kušec." Priželjkujete li istu pomoæ sad i za sebe?
    - Naravno! Neka mi Bog pomogne! Iako, kako od svih njih ipak imam najviše televizijskog iskustva, moram reæi da je najveæi promašaj ako televiziju shvatite kao rat, kao sudbonosnu stvar, a vlastiti mandat kao pitanje života i smrti te televizijski program kao conditio sine qua non za buduænost jedne nacije. Too much! To nije tako!
    Na dan vašeg imenovanja na novu dužnost zbog marketinških elemenata u dvama dokumentarcima smijenjen je Miroslav Mikuljan. No, i u vašim je dvjema emisijama otkriven marketing.
    - Što se tièe sluèaja u kojem je Šafer desetak sekundi šetao ispred panoa tvrtke svoje supruge, odmah sam pismeno izjavio da to prije emitiranja uistinu nisam vidio svojim oèima. Meðutim, kako sam normalan èovjek, priznao sam da je moja greška što kao urednik emisije nisam pregledao svaki kadar i da sam spreman za to snositi odgovornost. Posljedica je bila - smanjena plaæa. Drugo, postojala je prièa o povjerenstvu zbog posljednjega "Brisanog prostora", onog iz kluba Maksimir. Mi smo za tu emisiju uredno skupili po 100 kuna i u Getrou kupili piæe, a vlasnik restauracije, kojeg osobno i nisam poznavao, samo nam je dao prostor. Kako smo u jednoj temi obraðivali moguæe iskljuèenje Pašaliæa iz stranke, a snimali smo u srijedu, na špici smo napisali "Klub Maksimir, srijeda, 21.30" kako bi se znalo da to nije raðeno u èetvrtak, kad je Pašaliæ veæ mogao biti izbaèen iz stranke. To su nam, navodno, neki zamjerili pa sad tu prièu guraju kroz javnost, a moram reæi da je istog dana proslavu imala i "Nogometna televizija" koja nije skupila po 100 kuna za svoju feštu, a potpisana je restauracija u kojoj su slavili.
    Iako ste izjavljivali kako je funkcija glavnog urednika televizije jednaka samoubojstvu te da je to ukleto mjesto, samo šest mjeseci poslije za to ste se mjesto i sami kandidirali.
    - Reæu æu vam nešto: nisam odbijao stvari koje su samoubojstvo! Mene nitko nije tjerao na utrku Pariz - Dakar pa sam je u 44. godini kao lud išao pratiti. Nitko me nije tjerao u rat na Cipru, pa sam to tražio. Tko me tjerao na Yutel?! Jednostavno, ima nekih stvari koje uzmete iako sumnjate da æete loše završiti.
    Ipak, jednu ste posve svježu sretno priveli kraju. Jednotjedni avanturistièko-samaèki odmor. Otkrijte nam bar jednu zgodu s tog putovanja koju æete zauvijek pamtiti.
    - Èekajte dok razmislim... Bilo ih je dosta! Evo, dogodilo mi se da sam kreæuæi iz Pazina prema Rijeci, naišao na dvije prekrasne autostoperice. Kako u mladosti èovjek vozi i samo mašta kad æe mu stopirati dvije prelijepe djevojke, ne želeæi uz njih opaziti još i dvojicu ljudeskara, tako sam i ja, zateèen situacijom, gledao ima li uz njih još tko i - prošao ih. Odmah sam pomislio: vratiti se ili ne? Zakljuèio sam kako nema smisla - izgledat æu kao manijak. Polako sam išao dalje te tek poslije pet-šest kilometara skužio da sam, umjesto u Rijeku, skreno prema Puli. A dobio sam i èetiri pogotka na lotu. Što reæi - bilo je ludo!
    Na kraju, ostajete li i dalje pri odluci da uskoro postanete predavaè na uèilištu Phoenix, èijeg se utemeljitelja sumnjièi za ubojstvo, zbog èega su isti angažman zbog moralnih razloga odbili Zlatko Tomac i Tomislav Ladan?
    - Morat æu o tome razgovarati s profesorom Ladanom èiju mudrost vrlo cijenim i koji o toj stvari vjerojatno zna više od mene pa æu onda donijeti konaènu odluku.
Božena Matijeviæ

Povratak