Ulaga je pretplaæena na fotelju?

23.09.2002.

Zašto? Jer joj je više stalo do moæi nego do poslovne etike i mišljenja javnosti kojoj bi i ona i televizija kojoj je na èelu, trebala služiti. Ako se HTV i HR uspiju raziæi do kraja 2002. godine, dakle, za tri mjeseca, prva æe »pasti« - ne po jasnim odredbama lošega Zakona o HRT-u veæ praksi i logici - oba vijeæa. I upravno i programsko. Jer, i jedno i drugo izabrano je kako bi upravljalo, odnosno (toènije), utjecalo na poslovanje i program udruženog prisavskog mastodonta. Nestankom HRT-a, nestaju, prirodno, i vijeæa, koja su izabrala na èelne funkcije Mirka Galiæa, Duška Radiæa i Jasnu Ulagu Valiæ. I, dok je Mirku Galiæu jasno da gubi funkciju te da se, želi li ostati na Prisavlju, mora ponovo natjecati za jednu od izvršnih ili - ako se želi vratiti novinarstvu - urednièkih funkcija, pretpostavljam, na mnogo atraktivnijoj televiziji, Ulaga misli da je pretplaæena na fotelju.
Nakon rastave HTV-a i HR-a, na snagu trebaju stupiti dva nova zakona. Jedan o HR-u a drugi o HTV-u. I jedan i drugi æe predvidjeti novo vijeæe. I to, nadam se, samo programsko. Vijeæe HTV-a, odnosno, HR-a - sastavljeno ne po delegatskom veæ principu profesionalne kompetentnosti - birat æe na temelju natjeèaja direktora radija, odnosno, televizije a potom, na prijedlog ili suglasnost direktora, glavnog urednika. No, uprkos tomu, Jasna Ulaga Valiæ može i dalje ostati glavna urednica državne televizije. Ako se ponovo prijavi na natjeèaj i ako je, naravno, novoformirano Vijeæe HTV-a, kao jednog od kandidata novoga direktora, izabere na tu funkciju. Uostalom, ako zakonom koji æe Vlada uskoro poslati u saborsku proceduru i ne bude predviðena obvezatna smjena glavnih urednika Radija, odnosno, Televizije, bilo bi fair, poslovno i pošteno da Duško Radiæ, odnosno, Jasna Ulaga Valiæ daju svoje mandate na, kako se to moderno kaže, raspolaganje. Vrijeme predviðeno za razdvajanje HR-a i HTV-a i Ulagi i nekompetentnom Vijeæu koje ju drži na vlasti, èisti je, nezasluženi dar.
Sve su vijesti prikazane u posljednjih 48 sati na uglavnom hrvatskim televizijama dokazale da se haaški sud prema Hrvatskoj odnosi kao prema svojoj koloniji u kojoj su zakoni mrtva slova na papiru a nacionalni ponos luksuz na koji sirotinja poput nas nema nikakvo pravo. Florence Hartmann u Dnevniku poruèuje:
»Hrvatska nema izbora!«
Zašto? Zato jer se, kaže, optužnica ne može preispitivati u Hrvatskoj. Pa ni ako je neustavna. Jer, haaškom se tribunalu fuæka za naš Ustav, zakone, legitimno i demokratski izabran Sabor koji, konaèno, može - osluškujuæi graðane koji su ih u parlament i izabrali - donijeti neku drugu, Haagu nemilu odluku. Po onom što gospoða Hartmann poruèuje, dijaloga, dogovora ni bilo kakvih promjena nema. Ta je bjelosvjetska prepotencija nagnala èak i jednog Gorana Graniæa na duhovitost. Kada su mu novinari prenijeli poruku F. Hartmann da Hrvatska ne može ulaziti u pravni spor s haaškim tužiteljstvom te da Vlada mora Bobetka uhititi odmah, Graniæ je odgovorio:
»Neka se obrati odvjetniku Radovana Karadžiæa.«
S njim se, naime, Haag nateže veæ godinama.

Povratak