Gradonaèelnik Ploèa pomilovao "Slobodnu"

24.09.2002.

Da su politika i njezine perjanice oduvijek pribjegavale "zaštiti" èitateljstva (i gledateljstva, naravno) od pune slobode javne rijeèi, kako ih ona ne bi iskvarila i odvela na krivi put, opæe je mjesto. Obièno se takve rabote obavljaju u rukavicama, ispod žita, pa su teško dokazive. No, javni poziv vlasti svojim podanicima na bojkot dnevnih novina vijest je bez presedana. Baš zato zaslužuje barem kratak osvrt.
Zbog istine treba reæi da je odluci Ante Karamatiæa i njegovih kumpanjona prethodilo nezadovoljstvo ploèanske uprave kolièinom vijesti iz njihova grada objavljivanih u dalmatinskom dnevniku. Da se osjeæaju zapostavljenima žalili su se redakciji. Ploèe su dobile zatim pojaèanje u tamošnjem dopisništvu, ali stvari, prema tvrdnji ploèanskog Poglavarstva, i dalje nisu štimale. Da bi kaznili Slobodnu Dalmaciju, odluèuju se za bojkot suradnje i preporuku graðanstvu da je ne kupuje, pa prema tome i ne èita. No, može li nezadovoljstvo "pokrivenošæu" informacija iz ploèanskog podruèja u dnevnoj tiskovini zaista dati pravo lokalnim moænicima da pozovu narod na bojkot novina? Oèito može u onim sluèajevima kada prvi meðu jednakima sebi umisle faraonske položaje i ovlasti. U mladoj demokraciji politièari vuku dominantne poteze samouvjereno, bez posljedica. U vladavini "iskrivljene optike", kada se principijelna i temeljna društvena pitanja postavljaju naglavce, ovisno o trenutaènim potrebama i raspoloženjima pojedinaca, politika se uvijek nameæe kao da o njezinu "rastrižu" (šlicu) cijeli svijet ovisi.
Svježe je još sjeæanje na komitetska odluèivanja o svim bitnim i nebitnim stvarima vezanim uz društvo i pojedinca. U neretvanskom kraju do 1990. g. je u tom pogledu kao bog i batina slovio Krešo Sršen. Zatim je HDZ na državnoj i lokalnoj vlasti metlom meo sve nepoæudne novinare, èistio i nametao dopisnike. Da se od totalitarnog mentaliteta i staljinistièkih metoda nije puno odmaknulo oèit je primjer odluka Ante Karamatiæa, inaèe SDP-ovca pod zakletvom za "slobodu i demokraciju". Takav ne može prihvatiti da je stvar redakcije i urednièke politike što æe i koliko objavljivati, pa komu pravo ili krivo!
— Oèito je namjera vlasti u Ploèama da primijeni komesarsku metodu odluèivanja o tome tko je pravovjeran, a tko ne. Ako Vijeæe, Poglavarstvo i gradonaèelnik misle da su povrijeðeni u bilo kojem pogledu, stoji im na raspolaganju sud ili Vijeæe èasti novinarskog društva, kao jedini civilizacijski i demokratski naèin rješavanja spora. Metoda politièkog pritiska i prekinuta suradnja sa Slobodnom Dalmacijom apsolutno je neprihvatljiva — komentirao je Dragutin Luèiæ Luce, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva.
— Više puta sam se žalio Iliji Maršiæu, èovjeku zaduženom za dopisništva u Slobodnoj Dalmaciji, i tužio mu se na mali broj tekstova iz Ploèa, èak i onda kada su se u našem gradu zbivali dogaðaji od državnog znaèenja — kaže ploèanski gradonaèelnik Ante Karamatiæ i nastavlja:
— Onda je postavljen novi dopisnik, ali poboljšanja nije bilo. Imali smo maraton neretvanskih laða, ni jedna reportaža i izvještaj iz Ploèa nije objavljen, premda je prethodno obeæano. Nisam mogao vjerovati da su u SD tako alergièni na Ploèe. Sam dopisnik Šunjiæ poslao je 9 tekstova, što mi je dokazao. Nastavio sam zvati uredništvo Slobodne Dalmacije, ali nisam mogao dobiti glavnog urednika. Nismo imali drugog naèina nego donijeti oduku o prekidu poslovne suradnje i preporuèiti graðanstvu da dalmatinski dnevnik ne èita. Meðutim, èim su se prvi tekstovi pojavili, povukli smo zakljuèke te u Slobodnu Dalmaciju poslali oglase. Naravno da tu dnevnu tiskovinu smatramo svojim listom i da su namjere Poglavarstva bile skrenuti pozornost na Ploèe i dobiti više prostora na stranicama lista — nalazi opravdanje Karamatiæ.

Piše Ana DRAGIÈEVIÆ

Povratak