Pomiješale im se ladice

26.09.2002.

Zašto se sve to nije dogaðalo za vrijeme Blaškiæeva sluèaja dok je HDZ bio na vlasti?«, pita Ðapiæ one koji se predstavljaju zaštitnicima generala i Domovinskog rata. Dakle, i Sanadera, i Hebranga, i Pašaliæa, koji, ruku na srce, ovaj put politikantstvu pretpostavlja ratio. Shvatio je Doktor ono što nisu, recimo, Sanader i Hebrang.
Kako ljudi koji su poslali najviše Hrvata u Haag mogu dolijevati ulje na haašku vatru?! Kako oni koji su gurnuli Blaškiæa Tribunalu u zagrljaj mogu optuživati Raèana i Mesiæa za izdaju?! Kako oni koji su prije šest godina uvjeravali javnost da je suradnja s Haagom hrvatsko biti ili ne biti, danas mogu predbacivati vlasti da je neumorna u izruèivanju hrvatskih generala Haagu? Mogu, jer su licemjeri, ljudi bez obraza.
Tad su SAD i Europa prijetili Tuðmanu sankcijama - pokušavaju politikanti iskamèiti vlastiti alibi. Toèno, Blaškiæ je izruèen jer se prijetilo izolacijom. No, tada stožeri i stožernici nisu Tuðmana smatrali izdajnikom, jer su bili s iste strane barikade. Rijeè je, dakle, o èistom stranèarenju i scenariju kako se dokopati ili, na kraju krajeva, ostati na vlasti. Iako su jedino Ðapiæevi pravaši bili protiv Ustavnog zakona o suradnji s Haagom, Hebrang stavom i tonom pravednika predbacuje Raèanu da nije ništa uèinio za Bobetka.
A što su to uèinili Hebrang i Sanader? Pripremali su "96. teren za odlazak generala u Haag. Umjesto da progutaju knedlu i podrže Vladu, i jedan i drugi pokušavaju ušiæariti kakav politièki poenèiæ. Uh, što ih je teško proèitati.
Opet æe se gospoða Jasna Ulaga Valiæ, s novim podmetaèinama upuæenim mojoj malenkosti te koèopernim kiæenjem titulama koje joj ne mogu nadoknaditi oèit nedostatak novinarskog i urednièkog talenta, strašno naljutiti zato što sam se usudio primijetiti njezin promašaj velik kao katedrala. U utorak naveèer, ili otprilike tri tjedna nakon što je izbila afera s HIV-pozitivnom prvašicom Elom, HTV se udostojio o tome organizirati raspravu. A to znaèi da æe takav tretman general Janko Bobetko dobiti tek sredinom listopada. Sporo. I strašno. Za profesiju, ma što god o tome mislila glavna urednica, koja, u pismu Vjesniku objavljenom u srijedu, pokušava iskrivljenim èinjenicama osporiti moju kompetentnost i moralnost. Jer, tvrdi Ulaga, propali student i suvlasnik propale marketinške tvrtke ne može donositi sudove o magistrici. Neèeg što s novinarstvom ima veze koliko i moja uloga u tvrtki Dual MV. A da i ima, to silno formalno obrazovanje ne daje nikakve rezultate u novinarskoj praksi kojom se mogu uspješno baviti oni koji znaju, smiju i umiju. To posljednje pretpostavlja talent koji dijeli dobre od prosjeènih ili loših... novinara, glumaca, pjevaèa, sviraèa, slikara. Mogao bih gospoði Ulagi napisati cijeli traktat o razlici izmeðu formalnog obrazovanja i znanja, o razlici izmeðu bavljenja marketingom i (formalnog) suvlasništva te kako napraviti najgledaniju emisiju u povijesti HTV-a što je meni - kao koautoru - uspjelo, a njoj nikad neæe. Ali, koje koristi od toga? Na kraju, papire koji bi mene kompromitirali, gðo Ulaga, ne možete imati jer ne postoje. I nisam na Vas ljut, veæ sam zbog Vas - žalostan.

Povratak