Po stoljetnom se kalendaru ravnaju

02.10.2002.

Lošije èak od Aleksandra Stankoviæa, koji je uredio i vodio Krupni plan o Eli i Zubera, svoj je novi ciklus »Latinica« zapoèeo Denis Latin, pokušavši rasvijetliti ubojstvo koje je potreslo èitav sinjski kraj. Iako je naslov »Tko je ubio Anðelu Bešliæ« sugerirao da æe »Latinica« ponuditi neka nova saznanja, govorilo se, uglavnom, o onom što javnost veæ zna.
S malo boljim osjeæajem za tajming, Latin je, ipak, mogao o Anðeli Bešliæ i njezinim ubojicama progovoriti u za to primjerenije, aktualnije vrijeme. Naime, za desetak dana istièe pritvor osumnjièenicima Ivanu i Pavlu Bulju pa æe oni, ne bude li podignuta protiv njih optužnica, na zaprepaštenje javnosti, ponovo slobodni šetati Sinjom. Dogodi li se to - a praksa ukomiranog hrvatskog pravosuða daje naslutiti neželjen epilog - Latin bi imao prilike na sluèaju Anðele Bešliæ progovoriti i o svim ostalim sluèajevima u kojima su zahvaljujuæi nefunkcioniranju pravne države (sudstva i policije) kriminalci i ubojice pušteni na slobodu. Na žalost, Anðela Bešliæ samo je mala kap u policijsko-sudskom dar-maru, koji nas od civiliziranog svijeta dijeli nekoliko svijetlosnih godina.
Od Denisa Latina oèekivao sam promptniju reakciju i aktualniju temu. Ako ne raspravu o tome tko i zašto podvaljuje neistinu da se Domovinski rat i branitelji sustavno, iznutra, sotoniziraju a onda barem o, primjerice, politièkim manipulacijama u estradi. Za to pak je najsvježiji primjer koncert Marka Perkoviæa Thompsona u Splitu, o kojem bi trebali progovoriti sociolozi, fenomenolozi, politolozi, psiholozi a tek na posljetku glazbeni struènjaci. Bilo bi zanimljivo èuti što o fenomenu Thompson i, naravno, njegovoj vojsci sljedbenika, kažu Mirjana Krizmaniæ, Ivan Šiber, Siniša Škarica, Miljenko Jergoviæ, Miroslav Liliæ - kojeg sam zapazio u publici na Poljudu - Severina, Vice Vukov, Bosiljko Mišetiæ...
Naravno, Latinova je emisija organizacijski prekompleksna da bi mogla reagirati na recentne dogaðaje od danas do sutra, ali ako se dogodi Poljud, pa nakon njega dva Thompsonova rasprodana koncerta u zagrebaèkom Domu sportova, tjedan dana je dovoljno za pripremu i organizaciju ozbiljne rasprave u studiju. Po HTV-ovu tempu i osjeæaju za aktualnost, Thompson æe na red doæi za mjesec dana a ono što se danas dogoða - primjerice, svjedoèenje predsjednika Mesiæa u Haagu - tek za dva mjeseca.
Kod Bolkoviæa pak je, uz Gotovinina odvjetnika Vukorepu, gostovao Nenad Ivankoviæ, održavši bez imalo crvenila u licu predavanje o moralu, rodoljublju, slobodama i kojeèemu drugom. Uz moju malenkost, Ivankoviæevo je licemjerje zasmetalo i jednom Istrijanu koji je Bolkoviæevu ideološkom pobratimu (iako su i jedan i drugi mijenjali politièka uvjerenja kao èarape) poruèio nek ide propovijedati u manastir. Ali, vraga, neæe Ivankoviæ u manastir veæ bi on radije u samostan. Kao od èetrdeset i neke godine prakticirajuæi katolik nauèio je èovjek razliku, ali nije shvatio gledateljevu ironiju. Zbog duhovne i duševne higijene, Ivankoviæa nisam - priznajem - mogao progutati u cijelosti.

Povratak