Partijska odluka – bolje štampu strancima nego opoziciji

05.10.2002.

Na medijskom prostoru Maðarske dogodile su se dvije kljuène promjene u zadnjih 12 godina. Silna ekspanzija u produkciji i potpuna dominacija stranog kapitala, kako u pisanim tako i elektronskim medijima. Prije promjene politièkog režima u Maðarskoj je postojalo samo nekoliko novinskih izdavaèkih poduzeæa, danas ih je preko 400. Veæinu dnevnih listova, kako nacionalnih tako i regionalnih, èasopisa i magazina, objavljuju poduzeæa u stranom vlasništvu.
    U razgovoru s ljudima koji prate ili sudjeluju u kreiranju medijske scene kod naših istoènih susjeda, èuli smo razlièite, pa èak i potpuno suprostavljene ocjene uzroka i posljedica takvih turbulencija. Po jednima, upravo se na medijskom prostoru dogodila najgora privatizacijska prièa, po drugima desio se kvalitetan iskorak u položaju i ulozi medija kao i položaju samih novinara. Maðari su danas doslovno zatrpani ponudom štampe i vjerujemo da im se nije lako snaæi u odabiru. Jezièna barijera onemoguæila je da sami stvorimo bar približnu sliku onoga što se nudi na kao sadržaj, ali jedno smo lako uoèili. U svim listovima i èasopisima dominiraju marketinške poruke. Reklame i oglasi raznog sadržaja zauzimaju gotovo treæinu prostora što samo potvrðuje danas veæ poznatu èinjenicu da je Maðarska zemlja koju je strani kapital doslovno posvojio, bilo kao tržište ili kao prostor za instaliranje proizvodnih kapaciteta. 
   

Privatizacijska prièa

Tumaèeæi fenomen privatizacije maðarskih medija, Ildiko Kaposi sa Srednjoeurpskog sveuèilišta u Budimpešti, kaže kako je promjena vlasništva u toj djelatnosti zapoèela još prije devedesetih i trajala je veoma kratko. Premda je bilo praæeno žestokim sporovima i skandalima, veæina izdavaèkih poduzeæa šutke je prešla u strano vlasništvo.
    – Maðarska radnièka partija u predizborno vrijeme, svjesna da gubi vlast, sama je strancima prodala veæinu listova. Tako je Axel Springer u to vrijeme kupio èak šest županijskih dnevnih listova, danas ih veæ ima devet. Westdeutsche Allgemeine Zeitung ima ih pet, Funck Verlag und Druckerei tri, dok je jedan list u vlasništvu Associated Newspapersa. Kako svaka županija ima samo jedno dnevno glasilo novi je vlasnik na tim podruèjima dobio automatski i monopol. Prihod od prodaje nije otišao u državnu veæ u partijsku kasu. Sam direktor financija Socijalistièke radnièke partije objasnio je razlog tako brze vlasnièke transakcije novinsko-izdavaèkih poduzeæa. Trebao im je novac za financiranje predizborne kampanje i nisu htjeli da listovi s lokalnim monopolom preðu u ruke opozicije. To vam je ujedno i sažetak privatizacijske prièe maðarskih medija, kaže Kaposi.
   

Maðarska nema »Vjesnik«

Od èetiri nacionalna politièka dnevnika samo jedan posluje s profitom, ostali su u gubitku, što je posljedica upravo postojanja županijskih listova koji su daleko više èitani. Dva su lista u stranim, a dva u domaæim rukama, ali nakon više vlasnièkih transakcija baš zbog svoje neprofitabilnosti. Niti jedan dnevni list nije pod kontrolom države, a cijenom su široko pristupaèni. Dnevni listovi koji se distribuiraju stoje u prosjeku 70 forinti što je oko 2,5 kuna.
    Za razliku od novinskih kuæa, privatizacija elektronskih medija, dogodila se godinama kasnije. Naime, tek je 1996. godine donijet zakon koji je to omoguæio. Tim se zakonom odredilo da po dvije televizijske i dvije radijske frekvencije idu pod koncesiju. Do devedesetih godina u Maðarskoj su postojale samo dvije tv frekvencije, jedna za prvi i drugi program nacionalne televizije a druga je pripadala sovjetskim vojnicima za njihovu mrežu "58". Danas uz tri nacionalna programa postoje i dva komercijalna. Jedan je u veæinskom vlasništvu švedskog SBS-a, a drugi RTL–a i korporacije Pearson. U obje televizijske mreže manjinske udjele ima i maðarsko društvo za telekomunikaciju MATEV. Èitav medijski prostor ureðuje Zakon o medijima, a kontroliraju ga Agencija za zaštitu tržišta te ORTT-e, organizacija za nadzor i kontrolu tv djelatnosti. Zanimljivo je da nema radijske ni televizijske pretplate, premda to zakon propisuje pa je marketing iskljuèivi izvor prihoda.
   

Primjer HVG-a – izuzetak od (maðarskog) pravila

U toj snažnoj dominaciji stranog kapitala u vlasnièkoj strukturi maðarskih medija, izdvaja se samo jedan primjer gdje su zaposleni ujedno i vlasnici. Rijeè je o novinskoj kuæi »HVG« koja izdaje istoimeni politièko-ekonomski tjednik i dva dnevna lista. Glavni izvor prihoda upravo je tjednik koji se prodaje u èak 130.000 primjeraka. Prije privatizacije bio je to èasopis u vlasništvu Maðarske gospodarske komore, a suvlasnici su još bili jedna izdavaèka kuæa, banka i pošta koja je inaèe i danas glavni distributer štampe u Maðarskoj.
    U razgovoru s jednim od urednika, ujedno i dionièarem tvrtke, Akosom Tomorijem, doznajemo da su zahvaljujuæi spretnosti svog glavnog urednika uspjeli uvjeriti vlasnike da dionice po nominalnoj cijeni prodaju novinarima i ostalim zaposlenicima. Kompletna transakcija obavljena je 1989. i do danas nije promijenjena vlasnièka struktura. Kuæa je u vlasništvu 100 dionièara od kojih nitko pojedinaèno nema više od 6 posto udjela.
    – Uspjeli smo u svom projektu privatizacije iskljuèivo stoga što jer je tvrtka procijenjena samo na 20 milijun forinti pa prethodni vlasnici nisu imali interesa i dalje je zadržati, a ni politièkim krugovima nismo bili zanimljivi, kao niti strancima. Naš list uglavnom se bavio gospodarskim temama, premda smo se veoma brzo koncepcijski opredijelili na ekonomsko-politièko podruèje. Ako se usporeðujemo sa sliènim èasopisima u svijetu mogu reæi da smo svojevrsna kombinacija Economista i Der Spigela. Kao vlasnici ali i kao novinari možemo biti zadovoljni jer ostvarujemo iz godine u godinu sve bolji prihod i imamo potpunu ureðivaèku slobodu. Prošle smo godine ostvarili preko 4 milijardi forinti prihoda i milijardu èiste dobiti. Usprkos visokoj nakladi 70 posto prihoda ostvarujemo iz reklama i oglasa. Postali smo naravno sada zanimljivi i potencijalnim kupcima, bilo je pokušaja preuzimanja vlasništva ali svaki »udar« onemoguæili smo statutom društva koji zabranjuje prodaju dionica bez da se prethodne ne ponude ostalim vlasnicima. Danas nitko niti nema takvih interesa jer imamo iznadprosjeène plaæe, dijelimo dividendu, a višak prihoda investiramo u druge djelatnosti. Tako smo suvlasnici u jednoj drugoj izdavaèkoj kuæi, imao turistièku agenciju, uselili smo u nove atraktivne prostore, kaže Tomori.

Kafkijanska situacija oko novog Doma
   
    Moguænost preseljenja štiæenika Doma Radoèaj na neko adekvatnije mjesto veæ nekoliko godina zapinje u èudnoj, pomalo kafkijanskoj situaciji. Naime, Kanaðanka Janet Majnarich što je kao djevojèica živjela u Delnicama ostavila je upravo za potrebe Doma Radoèaj gotovo 4 milijuna kuna. Novac je namijenjen iskljuèivo pronalaženju adekvatnog novog prostora i njegovom ureðenju. Napušteni vojni objekt V1 u Delnicama èinio se kao idealno rješenje, ni previše izolirano, ni pretjerano izloženo opasnosti ceste i konaèno, dovoljno veliko za sve štiæenike i veliki broj drugih koji èekaju. No u MORH-u nisu skloni ideji da se odreknu reèenog objekta jer je »preblizu skladišta s vojnom opremom«. Navodno je jednako blizu i škola... Slijedeæe poglavlje u ovoj pomalo besmislenoj prièi, gdje novac postoji, ali se ne može naæi prostor, molba je za prijem delnièkog gradonaèelnika novoj resornoj ministrici na kojem bi ponovo raspravili ovo pitanje. Neovisno o tome, Dom na Turniæu za psihièki bolesne starije osobe uskoro bi i sam mogao »tražiti« novu zgradu, jer se na sudu upravo vodi postupak vraæanja zgrade prvotnim vlasnicima – rijeèkoj biskupiji, saznali smo od ravnatelja Doma Željka Nujiæa . U meðuvremenu, umirovljena profesorica Majnarich, kako èujemo, èudom se èudi kakva je to zemlja u kojoj se ne znaju kako potrošiti novci...

 

Povratak