Kakve biraèe želi Doktor

14.10.2002.

Zbog èinjenice da se za njih zna i izvan hrvatskih granica te da na raèunima imaju milijune eura, nogometaši se prestaju zadovoljavati prièama o sportu veæ bi - a u tome su slièni hrvatskim generalima - i u civilnom životu koji se ne tièu natjeravanja lopte po travnjaku željeli biti protagonisti.
Slušam u talk showu Željke Ogreste trenera reprezentacije Ottu Bariæa kako samo dva tjedna nakon oèajnog nastupa protiv Estonije prièa bajke.
Te æemo u susretu s Bugarskom vidjeti drugu reprezentaciju, te æe to biti naša prava igra, te æemo pokazati koliko zapravo vrijedimo... A rezultat? Što uopæe pitate!? Zašto sumnjate!? Pobjeda. Samo zato što je trener nogometne reprezentacije Bariæ sebi dopušta tretirati gledatelje kao lobotomiranu nemisleæu masu. Pokušava, rekao bi ultrapopularni Æiro, osokoliti i navijaèe i igraèe.
Kratko vrijeme nakon Ogrestine emisije trebalo je istrèati na teren i samljeti Bugare. Ali èime? To je pitanje prije izravnoga prijenosa utakmice postavio i Bariæu, i komentatoru, i samome sebi jedan glumac, koji je, pokazalo se, sto puta svjesniji nogometne zbilje od Bariæa.
»Zabit æe nam Bugari dva, tri komada!«, mrmljao je sam sebi u bradu.
I zabili su dva, a mogli su - da je golman Pletikosa bio na razini svojih kolega i svoga trenera - još.
A nakon utakmice - sasvim neki drugi Bariæ od onog kojeg sam gledao u Ogrestinoj emisiji.
»Igrali smo slabije, jer su Bugari bili bolji«, složio je na jedvite jade nelogiènu reèenicu trener koji ne bi uvjerio ni sedmogodišnjeg klinca da je u stanju išta napraviti od te momèadi. A kome je, molim lijepo, potreban takav voða?! Koji æe to general stati uz svoju vojsku i reæi joj: »Mi smo loši ali "ajmo pobijediti?!« Možda i ne postoje bolji igraèi od onih koje je izabrao Bariæ, ali postoje, siguran sam tisuæu posto, bolji treneri.
Ma, koji je Iviæ Pašaliæ svat?! Nakon što je u negdašnjoj stranci izdriblan od drugokategornika i nakon što je u praksi dokazao da je fama o njegovom »politièkom veleumu« èista izmišljotina, opet se vratio, kao na poèetku svoje savjetnièko-tajnièke karijere, pod neèije skute. Ovaj put veleèasnog Zlatka Sudca i pjevaèa Marka Perkoviæa Thompsona.
»Oni nam trebaju biti uzor i želim biraèe koji podržavaju te dvije osobe«, kaže Doktor spustivši se na samo dno. Zašto? Zato što na najvulgarniji naèin dokazuje kako je spreman uèiniti sve da bi još više ispolitizirao estradu i Crkvu. I zato što je laž da Thompson širi ljubav, te da je tom pjevaèu stalo do bližnjega svoga. Psuje neistomišljenike i grozi im se, te umjesto ljubavi širi mržnju. I po tome Thompson i Pašaliæev jesu politièki sudruzi. Još da im je u vlastita kola upregnuti veleèasnog Sudca, kakav bi to bio finale...

Povratak