Renato Kušen: »Je li interes društva otkriti krivca ili prodavati novine?«

20.10.2002.

ZAGREB, 19. listopada - »Nisam zlato, ne ponosim se svojom prošlošæu, ali nikad nisam mogao ni pomisliti da bi uz moju sliku u novinama, makar i nekoliko dana, moglo pisati da sam silovatelj, manijak, ili što veæ nisam "bio" u nekim hrvatskim medijima«, isprièao je tijekom višesatnog razgovora s novinarima Vjesnika Renato Kušen svoja razmišljanja o proteklih nekoliko dan. A oni su, praktièki, promijenili život tom dvadeset jednogodišnjem mladiæu iz Zagreba.
Podsjetimo, Kušena je zagrebaèka policija privela poèetkom tjedna kao možebitnog osumnjièenika za silovanje 11-godišnje djevojèice dok se ona vraæala iz škole u zagrebaèkom naselju Savski gaj.
Kad je prepraæen dežurnom istražnom sucu Županijskog suda u Zagrebu, Kušenu je pripisana i sumnja da je 1. lipnja ove godine silovao i 17-godišnju djevojku, i to na mjestu samo oko 400 metara udaljenom od onoga na kojemu se silovanje dogodilo prošloga tjedna. U utorak, u veèernjim satima, održana je i posebna konferencija za novinare na kojoj je Policijska uprava zagrebaèka priopæila pojedinosti o »uspjehu« svojih operativaca.
U srijedu je, pak, u jednom visokonakladnom dnevnom listu, na naslovnoj stranici, objavljena i fotografija Renata Kušena s lisicama na rukama, uz koju se, velikim slovima i nedvosmisleno, na èetiri stupca protegnuo naslov: »Uhiæen silovatelj 11-godišnje djevojèice«. Dan poslije, mediji objavljuju da je sud naredio vaðenje krvi »R.K. (21)« zbog analize DNA, no lice na fotografiji »silovatelja« sad je veæ zamagljeno.
U petak spektakularan obrat: zagrebaèka policija priznaje da je uhitila krivu osobu! I, nakon 48-satnog zadržavanja u pritvoru, Kušen je pušten na slobodu...
Mediji poèinju utrku u potrazi za Renatom Kušenom. On iskljuèuje svoj mobilni aparat što, opet, pojedine medije tjera na zakljuèak da je Kušen možda opet uhiæen ili da je - nestao!
»Kao što vidite, nisam nestao! Jednostavno, ne mogu shvatiti da oni, koji su me žigosali tijekom tjedna, sad žele razgovarati sa mnom, kao da se ništa nije dogodilo«, pojasnio nam je Kušen razloge svoje »izolacije« i izbjegavanja novinara nakon izlaska iz pritvora.
»U pritvoru nisam mogao èitati novine, ali vjerujem svojoj odvjetnici, Ružici Paradiš, da je jedino Vjesnik pisao korektno te sam, u dogovoru s njom, pristao na razgovor s vama«, rekao nam je odmah po upoznavanju u jednom kafiæu u zagrebaèkim Sveticama.
»Na koncu, medijski linè kojemu su me izvrgnuli ti isti što danas traže da im isprièam "svoju prièu", obilježio je moju buduænost. To nisam zaslužio, bez obzira na sve stvari iz moje prošlosti i prošlosti èlanova moje obitelji«, prièa Kušen koji je, po povratku iz pritvora u svoju podstanarsku sobicu, odmah pogoðen i poskupljenjem stanarine sa 500 na 650 kuna.
»Imao sam i neke ponude da radim kao konobar, no one su jednostavno propale kad su se u novinama pojavile moje slike i onakvi tekstovi. Ne znam ni sâm kako preživljavam sa 400 kuna socijalne pomoæi koju primam svaki mjesec! Mogu biti zahvalan nekim ljudima koji vjeruju u mene i povremeno mi posude neki novac«, prièa Kušen.
Bivša i sadašnja djevojka, te odvjetnica, jedine su osobe s kojima je mladiæ stupio u vezu nakon puštanja iz pritvora, i one su mu, tvrdi, iskazale bezrezervnu privrženost i vjeru u njegovu nevinost. Prema ostalim ljudima koje poznaje zasad pokazuje strah, odnosno strepi od njihovih reakcija. Kušenov životopis klasièna je prièa osobe koju je društvo odbacilo. Roditelji služe visoke zatvorske kazne u Požegi i Lepoglavi zbog dvostrukog èedomorstva, a u dosjeu Renata Kušena nalaze se i prièe o kraðama, zatvoru, predoziranju, bludnim radnjama...
»Zanimljiva je ta prièa o mojim "bludnim radnjama" koja me predestinirala za sumnjivca za dvostruko silovanje. Naime, tijekom jedne od kraða, prilikom bijega, prodavaèici sam poderao majicu, time sam je zaustavio pa sam uspio pobjeæi. Zar su me zbog toga sada morali tretirati kao potencijalnog silovatelja? Zar æe me moja prošlost, koje se stidim i zbog koje sam odslužio kaznu, pratiti cijeli život? Naglašavam: smatrao sam se, smatram se i uvijek æu se smatrati nevinim za silovanja koja su mi se pokušala pripisati«, prièa Kušen.
U cijeloj prièi oko Renata Kušena potpuno su se zanemarile i zakonske odrednice koje govore da je protuzakonito pozivati se na neèiju kriminalnu prošlost, osobito ako je osuðeni odslužio kaznu, i vezivati je s buduæim eventualnim kriminalnim sluèajem. Pozivanje na ranije kazneno djelo osumnjièenog zakonski je kažnjivo i moralno neprihvatljivo. Osuðeni je kaznu odslužio pa mu se daje šansa da poène novi život, bez ranijih »repova«. Da nije tako, svi bivši kažnjenici bili bi sumnjivi do smrti, uvijek bi im se spoèitavao raniji grijeh.
Renatu Kušenu dogodilo se upravo to. Osnovni i jedini sumnjivac bio je upravo zbog ranijeg dosjea. To se policiji možda i može uzeti kao grijeh, no i to spada meðu metode u istraživanju zloèina. No novinstvo je ipak trebalo prepoznati razliku. Ovoga puta ta neosjetljivost na osnovnu pravnu pretpostavku o nedužnosti dok se ne dokaže krivnja na sudu, pokazala se u najgorem svjetlu. Renato Kušen je razapet i osuðen i bez suda i bez dokaza.
Kao posljedica svega, Kušen danas ne može funkcionirati bez antipsihotika, i to u pojaèanim dozama. »Recite mi«, pitao nas je, »je li interes društva otkriti stvarnog krivca ili prodavati novine?« Pritom nas je obavijestio da je potpisao punomoæ odvjetnici za pravne radnje koje æe uslijediti. Na naše pitanje - koje su to pravne radnje, njegova odvjetnica Ružica Paradiš odgovorila je da je u svim pravnim državama poznata procedura koja slijedi u ovakvim sluèajevima.
»Nadam se da æe mnogi iz mojeg sluèaja izvuæi pouku i prestati s osuðivanjem nekoga kome se nije dokazala krivica. Naravno, dužan sam pokazati iskreno suosjeæanje s nedužnim žrtvama silovanja i èlanovima njihovih obitelji, ali ne može se i nedopustivo je u potrazi za poèiniteljima tih gnusnih radnji èiniti nepravdu drugima!«, zakljuèio je Renato Kušen.
Željko Garmaz i Petar Pavkoviæ

Povratak