Zar su novinari doista najveæi neprijatelji domaæega turizma?

20.10.2002.

Tko, zapravo, više šteti našemu turizmu, posebno u vrijeme trajanja sezone: hrvatski mediji ili, na primjer, investitori i graðevinari, neodgovorni komunalci, još neodgovornije lokalne tzv. samouprave, (ne)odgovorni za antituristièko radno vrijeme servisa, brojni lovci u mutnom, u odnosu na brojne prekršitelje slaba preventiva i još slabija represiva, te niz drugih propusta?
Na plenarnom sastanku hrvatskih turistièkih djelatnika prošloga tjedna u Opatiji ministrica turizma jasno i glasno prozvala je naše novinare i, uz ostalo, naglasila kako naša konkurencija koristi takve napise za svoje ciljeve, itd. Toèno je, nažalost, da je bilo nekoliko zloèestih napisa, te odreðeni puno manje zloèestih ali nepotrebno »žutih«, ali i jednih i drugih bilo je znatno ili gotovo neusporedivo manje od onih koji su bili »potkovani« argumentima, izmeðu ostalih i onima navedenima u uvodu ovoga komentara!
Nije naša ministrica turizma jedina u branši, naprotiv, koja se, recimo, ljuti na novinare, ali èini mi se da svi zajedno zaboravljaju na nešto vrlo bitno - na usmenu predaju! Sve one navedene i druge propuste (koji su, uostalom, i u Opatiji prikazani na videoekranu) naši gosti izravno doživljavaju i osjeæaju njihove posljedice i, naravno, kad se vrate kuæama o tome prièaju. Takoðer ne treba zaboraviti da je usmena predaja i dalje jedan od najjaèih oblika propagande! Što æe, primjerice, prièati o nama strani turisti koje su ujutro umjesto cvrkuta ptica budili bageri i bušilice, koji su nailazili na zatvorene šaltere pošta, banaka, mjenjaènica ili autoservisa, na koje su ugostitelji krivo gledali (blago reèeno) ako nisu dublje posezali u džepove...? Jasno, sve te dojmove oni prenose i svojim turoperatorima. I tako dalje...
Sve ovo nije od juèer, navedeni i drugi propusti su, nažalost, veæinom prièe u nastavcima iz sezone u sezonu, pa prozivanja novinara neæe pomoæi otklanjanju tih nevolja - neka ih saniraju oni koji su za to plaæeni i koji se toliko ne umaraju jer su nam sezone još uvijek znatno kraæe nego bi mogle i trebale biti!
Dakle, tako je uglavnom danas, u takvu otprilike tonu prošla je i ova sezone (inaèe po fizièkom prometu bolja od dobre lanjske!), a s obzirom na vrlo odreðena dogaðanja na rivijeri sve je aktualnije pitanje - što i kako sutra? O njima i novinari (ne samo turistièki!) èesto govore i pišu. Zašto? Jednostavno zato što duž obale i na otocima doslovno cvijeta divlja gradnja, pravi teror nad okolinom i ambijentom, što hvalisanja naših turistièkih i inih dužnosnika o tzv. »netaknutoj obali« koju oplakuje »najlipše more na svitu« imaju sve slabije uporište, što beton ruši sve pred sobom, preventiva je i u ovome sektoru jalova, a o represivi je bolje i ne govoriti jer je uglavnom i nema ili je simbolièna...
Jadranski gradovi i, posebno, mala mista više ne nalikuju na sebe, kad se danas na rivijeri naðe nešto oèuvano, nešto starinsko, autohtono... to pripada gotovo u fantastiku i, uz ostalo, potvrðuje žalosnu istinu o nemoæi ili nesposobnosti i neodgovornosti županijskih i lokalnih samouprava i institucija. Kako to da se mirno gradi bez dozvola i na zabranjenim lokacijama? Zašto se takva gradilišta ne likvidiraju èim se primijeti da je poèelo mjerenje terena i zabijanje kolèiæa? Što je posrijedi: bahatost poduzetnika, njihov društveni položaj, korupcija, mito, ulagivanja »lokalaca« moænijima od sebe, tajkunizam bez granica...?
Što god bilo sve se, èini se, svodi na stare tvrdnje da turistièka Hrvatska nema turistièku politiku, da su njezini turistièki forumi uglavnom nemoæni, te da hrvatski turizam u cjelini nema podršku èak ni na »licu mjesta« - od regionalnih i lokalnih samouprava! Kako drukèije protumaèiti doslovno divljanje po turistièkom terenu od Umaga do Cavtata?! Ali, glavno je da je i dalje u opticaju krilatica kako se tamo »živi od turizma i za turizam!«. Jesu li i za to krivi - novinari?

Povratak