Nagrade i rezultati nisu na HTV-u najvažnije preporuke

25.10.2002.

Vrijednost nagradi podiže oštra konkurencija, u igri za dobitnika bilo je 400 novinara, unutar koje su uz novinare jugoistoène Europe bili i novinari zapadnih država - Austrije, Njemaèke, Velike Britanije i SAD.
    Ako u svijetu i jest, u svom selu nitko nije prorok pa ni Denis Latin. Kod kuæe, bilo je i onih koji su postavili pitanje je li za medijsku toleranciju i demokratizaciju idealan èovjek koji imena osumnjièenika objavljuje javno, koji se odijeva u odijela s potpisom te novinar kojem je u njegovoj "Latinici" ipak - show prije svega.
    - Bilo bi glupo raditi emisiju s temom koja nikog ne zanima. Show prije svega? Pa naravno da radim emisiju da bude gledana. A žiriji su procijenili da radim dobro, odnosno da su bitne teme koje sam radio. A obraðivao sam krucijalne teme, samo u posljednjih pet godina - od Ankice Lepej do zloèina. Što se tièe imena osumnjièenika, navest æu vam samo jedan svjetski primjer: dan nakon prošlogodišnjeg rujanskog napada na New York, na njihovim tv postajama objavljena su imena osumnjièenika za taj napad. Zašto bi to u Americi danas bilo normalno, a u vrijeme rata kod nas imena osumnjièenika su sporna?
    Imenom i prezimenom prozvali ste Vlatku Pokos iznoseæi njezinu intimu javno, na špici ste imali potpisanu marku odijela...
    - Veæ odavno na špici nema marki odijela koja nosim, a oni koji spominju neke marke zapravo i nesvjesno rade reklamu. Uostalom, posljednjih pet-šest godina na HTV-u se drže odreðeni standardi, a meðu njih se ubraja i odjeæa. Ne vidim u èemu je problem s mojom odjeæom. Ako govorimo o javnim osobama koje spominjem - pa to je cijena njihova sudjelovanja u javnosti. Smatram da najzaštiæeniji moraju biti obièni ljudi, a ne javne osobe.
    Hoæe li vas ova nagrada vinuti meðu èelnike HTV-a?
    - Neki rezultati nisu preporuka za vodeæe funkcije.
     Koliko vas uopæe zanimaju pozicije u vrhu, odnosno šefovska pozicija?
    - Još uvijek mi je kreativnost na prvom mjestu. Zanima me "šefovanje" u "Latinici", postavio sam ustroj koji daje dobre rezultate. Inaèe, šefovanjem nisam optereæen. U poslovnom smislu realiziran se osjeæam veæ sada. Kad sam poèinjao raditi "Latinicu" nisam mislio da æe me taj rad dovesti do neke nagrade. Tako i ne razmišljam da æe me rad odvesti do neke šefovske pozicije.
     Kad razmišljate o svojoj buduænosti na Hrvatskoj televiziji - gdje se vidite?
    - U sljedeæoj "Latinici". Govoreæi o svojoj buduænosti mislim na sljedeæu emisiju, ne mislim dalje od toga.
    Na domjenku što ga je vrh HTV-a uprilièilo u povodu vaše nagrade, osim poslovodnih i programskih èelnika te ekipe "Latinice", nije bilo nikoga od vaših kolega novinara. Izuzetak je bio Siniša Svilan. Kako to komentirate?
    - Ne mogu to komentirati. Sinišu sam pozvao osobno i - došao je. Je li netko pozvao druge kolege - ne znam.
    U prigodnom govoru spomenuli ste svoje uzore s nekadašnje TV Zagreb. Na koga ste konkretno mislili?
    - Ne na direktore. Nije mi u glavi bila politika nego stvarni rad. Mislio sam na ljude koji su stvarali televiziju kod nas, primjerice, na Antona Martija, Olivera Mlakara, Helgu Vlahoviæ-Brnobiæ... ne mogu ih sve pobrojiti. Mislio sam na one ljude koji su mi po televizijskom izrazu i kulturi uzori. Talk-show je relativno nova televizijska forma i ti moji uzori nisu radili talk-showove, ali ja sam u svoj rad pokušavao ugraditi profesionalne standarde koje su oni postavljali.
     U posljednje vrijeme imali ste sukobe s upravom kuæe i ravnateljem Galiæem. Je li stisak ruku u povodu vaše nagrade bio znak pomirenja ili èista kurtoazija?
    - Za mene je stisak ruke, prije svega, bio izraz mog poštovanja prema kuæi u kojoj radim. Uostalom, neslaganja izmeðu ravnatelja Galiæa i mene nisu osobna nego su konceptualne naravi. Èini mi se da naši sukobi ne štete kuæi nego joj pomažu da se razvija i ide naprijed.
     Hoæe li laptop što ste ga dobili na dar zbilja koristiti redakciji "Latinice"?
    - Hoæe, baš nam treba. Još da nam je koji kompjutor...
Renata Lacko

Povratak