Prodajom Treæeg programa nestat æe "mali" sportovi

25.10.2002.

 Odlukom Sabora, od ožujka 2003. HTV æe, umjesto na dosadašnja tri, emitirati na dva programa. Prodajom Treæeg programa uvelike æe se smanjiti zastupljenost sportskog programa, a Damir Matkoviæ, urednik Programa zabave i sporta, kaže kako æe najviše patiti "mali" domaæi sportovi.
    - Koliko god to HRT-u bilo bolno, to doživljavam kao infuziju jer samo zdrava konkurencija može potaknuti nadmetanje za atraktivniji program. Još prije Foruma zagovarao sam privatizaciju Treæeg programa. U sadašnjoj je shemi hipertrofiran. U svijetu nijedna javna televizija nema sporta koliko ga je na HTV-u. Bilo je trenutaka kad smo imali više premijernog sporta od Eurosporta. Morat æemo se odluèiti na kvalitetnije, od svjetskog sporta izabrati najatraktivnije prijenose poput utakmica Lige prvaka.
    Kao posljedicu ukidanja Treæeg programa Matkoviæ vidi poboljšanje programa, što znaèi - zadovoljne gledatelje.
    Urednik Sportskog programa Bruno Kovaèeviæ ima drukèiji pristup problematici. Bez Treæeg programa HTV-a prognozira umiranje "malog" sporta u Hrvatskoj.
    - Veslanje, kao jedan od najtrofejnijih hrvatskih sportova, moæi æemo pratiti samo jednom do dva puta godišnje. Slièno æe biti s plivanjem, odbojkom, hokejom, karateom...
    Najveæi je problem što ti sportovi, zbog nesreðene situacije u savezima, odborima, Ministarstvu... u velikoj mjeri ovise o HTV-u. Doznali smo, primjerice, kako se Zlatna pirueta ne bi održala da nema prijenosa na HTV-u. Uz pomoæ sponzora financiraju se odreðeni sportski dogaðaji, a bez televizije sponzori ne ulaze u projekte jer se nigdje ne mogu prepoznati i time gube zanimanje.
    - Bez Treæeg programa može se oèekivati propadanje sporta, ali ne u prvoj godini, veæ dugoroènije gledano. Mladi neæe imati priliku vidjeti sportove, svoje idole i okrenut æe se protiv sporta, okrenut æe se ulici. Tko god postane koncesionar Treæeg programa, sigurno neæe izostaviti sport iz programa jer sport je jedan od pet najveæih biznisa u svijetu, no isto je tako sigurno da nijedna komercijalna televizija neæe raditi na edukaciji mladih, veæ æe težiti iskljuèivo zaradi. Na komercijalnim televizijama domaæa atletika, domaæi boks ili gimnastika sigurno neæe naæi mjesta - tvrdi Kovaèeviæ, a Damir Matkoviæ održavanje sportskih dogaðaja koji ovise o HTV-u komentira rijeèima:
    - HTV ne može biti lijek za sve pogrešne poteze jer on nije doveo sport u poziciju u kojoj je danas, niti može riješiti probleme slanja kamera na dogaðaje lokalne važnosti. Broj domaæih prijenosa drastièno æe se smanjiti, a oni nisu gledani, niti nam donose dobit. Mi ne možemo riješiti problem što je na košarkaškoj utakmici 400 gledatelja umjesto pet tisuæa. Istina je, može nam se prigovoriti da amaterski, omladinski i djeèji sport zapostavljamo i to što radimo zvijezde od "sirotana" koji to ne zaslužuju. Neæu imenovati sport, ali pogledajte gdje su nam nogomet, odbojka, košarka. Kad se vrate na europsku pozornicu, onda æemo im posveæivati pozornost. Mi ne možemo rješavati probleme Ministarstva, Olimpijskog odbora i sliènih.
    Zanimanje za sport javlja se u mladosti, a on se razvija i preko televizije. Bruno Kovaèeviæ duhovito predlaže:
    Sport je pokretaèka snaga društva, a mi ga se odrièemo. Na jednu stranu trebalo bi staviti ljude skinute do gaæa koji glasuju za prodaju Treæeg programa, a na drugu djevojke i momke koji se bave sportom. Bilo bi zanimljivo vidjeti reakcije. Stav prema sportu vidi se i iz odnosa prema šesnaestogodišnjoj plivaèici Mirni Jukiæ kojoj smo zabranili treniranje, pa sad pliva pod zastavom Austrije i sprema se za osvajanje medalja, a nikoga kod nas za to nije briga.
    Kovaèeviæ naglašava kako nije negativno euforièan, veæ mu smeta što se o tom problemu ne želi prièati, što svi okreæu glavu, a zbog toga æe naši sportski uspjesi biti prepolovljeni.
    - Sve æe se svesti na Ivicu i Janicu, Blanku Vlašiæ, nekoliko plivaèa i to je sve. Meni je jasno da ne mogu protiv Sabora, ali netko za razvoj ili propast sporta mora odgovarati. Ako sport propadne za tri ili èetiri godine, trebali bismo razgovarati, trebali bismo to znati veæ danas.
    Kao zrno optimizma djeluje Matkoviæevo upozoravanje na digitalnu tehnologiju koja æe omoguæiti multiplikaciju programa. Tako æe se HTV-u otvoriti nov prostor za nove programe, a u sklopu multiplikacije, kaže, moæi æe se razmišljati o sportskom programu HTV-a, što javne televizije u svijetu imaju, ali iskljuèivo na komercijalnim osnovama.
    Kovaèeviæ u izlaganju najviše pozornosti posveæuje mladim potencijalnim sportašima i izgraðenim sportašima potvrðene kvalitete koji unatoè medaljama, teško žive od sporta.
    - Veslaè Igor Boraska - otkriva Bruno - jedva sastavlja kraj s krajem, a svake godine osvaja medalje.
    - Mislim da ni Boraska nije problem HTV-a - kaže Matkoviæ. - Naravno, mi smo dio, ali nismo maæeha svim problemima. To se može povezati s primjerom jednoga tamburaškog sastava koji nas je, nakon što je dobio poziv za sudjelovanje na televizijskom festivalu, zamolio da im platimo avionske karte iako tamo nije pozvan preko HTV-a. Èinjenica je da je tu rijeè o promociji Hrvatske, ali financiranje se ne može uvijek rješavati preko HTV-a. Mislim da se ni financiranje sporta ne može rješavati tako da se upre prstom i kaže: Televizija nas mora spasiti. Za financiranje sporta nije mjerodavna nijedna javna televizija na svijetu.
    Kovaèeviæ nas je, kao neoboriv argument svojih strahovanja, podsjetio na poèetke obitelji Kosteliæ:
    - Snimio sam film o Kosteliæima kako bih pokazao s èime se mali èovjek može boriti, a to æe ove zime vidjeti cijeli svijet. Da Janica i Ivica nisu bili na HTV-u, nitko ih ne bi vidio - ni Jamnica, ni Hypo, ni ostali sponzori, nitko im ne bi mogao pomoæi, a bez te pomoæi vjerojatno bi nešto kasnije sazreli kao skijaši. Odbacujemo sport i, budimo iskreni, time ne želimo pomoæi svojoj djeci.
Jurica Heidl

Povratak