Kod nas je sve nenormalno vrlo normalno

28.10.2002.

Kod nas državno brodogradilište 3. maj traži dotacije od države, dakle radi sa gubitkom. Privatno Viktor Lenac takoðer, inaèe propada. Zar da nabrajam: Hartera, Rikard Benèiæ, Torpedo, Luka... Ma recite mi koja firma u nas može opstati ako je država ne dotira? Èak turistièke firme traže državnu pomoæ za »pripremu turistièke sezone«. Ni oni, dakle, u travnju/svibnju nemaju novaca. Nema turizma ako država ne pomogne. Èak ni poljoprivrednici nemaju novaca za gnojivo i slièno, traže da im država pomogne.
    Privrednici kažu da propadaju jer nema naplate. Prièice za malu djeèicu: nikada nisam uzeo novinu a da nekoliko sekundi prije toga nisam prodavaèici dao novac; nikada nisam uzeo kruh, a da ga prije izlaska iz duæana nisam platio. A ipak je Tisak trebalo dotirati a Brodokomerc je propao. Ako jednom ne platim struju, HEP me iskljuèuje; a koje komedije je u neposrednoj prošlosti izazvao sa cijenama.
    Ne možete, šjor Paiæ, reæi isto tako da, ako državne institucije ne rade, dolazi do gubitaka. Isto tako školske, zdravstvene i redom dalje. Kad sam ja na poslu, u prosvjeti, trošim jer: otvaram/zatvaram bravu i vrata, troše se. Palim svjetlo, troši se struja. Nazivam mamu ( pokušavam i koju prijateljicu), troši se telefon. Palim kompjutor; trošim papir, toner, struju i tastaturu. Trošim kemijsku olovku, papiriæe za notiranje. Derem stolicu i stol. Cipelama derem pod. A zar oni u Županiji i Gradu te ostalim prateæim institucijama troše manje od mene? Ta oni imaju i reprezentaciju i aute itd, itd. A koliko tek troši zdravstvo? Svaka njihova operacija, pregled, previjanje košta daleko više – èitaj: troše daleko više. Idealno, dakle, je stanje konstantnih crkvenih i državnih praznika; 365 na godinu. Pa neka onaj prestupni dan svake èetvrte godine i radimo, neæemo mnogo nauditi.
    Naravno, postavlja se pitanje: odakle nam/državi novac? Pa od privatizacije, kako se to lijepo kaže. Privatizirat æemo 3. maj, pa Torpedo, INU...i tako redom s jedne i druge strane grada prema centru. Nakon toga može se privatizirati plaža i kamp na Preluci, pa stijene duž Costabelle, pa Žurkovo, Kostrensku obalu, Sabliæevo....A zar ne bi bilo beriæetno privatizirati Guvernerovu palaèu, pa zgradu Grada? Možda za Kapucinsku crkvu neæemo mnogo dobiti, ali Sv. Vid je vrlo vrijedan. A tek Trsat, lijevo povijesni dio, desno crkveni sa svim onim vrijednim zavjetnim darovima. I neka nitko ne kaže da smo do sada sve rasprodali, imamo mi još puno toga. Moramo jedino moliti Boga neka nas kupuju oni sa Zapada. Ta i prirodno je da sve ide prema zapadu, pogledajmo sjajno sunce! Možemo još puno, puno živjeti od rasprodaja.
    A što nakon toga? Revolucija, stvaranje neke velike,uvijek »napredne«, socijalne države. Nacionalizacija svega i svaèega. I opet je sve naše. Postajemo kolektivno bogati. Pitate tko æe to provesti? Naši, uvijek isti politièari. Ovi, kad su bili mali ministrirali su na misama, pa napredni omladinci, pa kumunisti »per la pelle«, pa SDPovci, HNSovci, HDZovci, liberali svih boja... Treba se samo jedan nametnuti kao Tito 1, što im neæe biti mrsko. Nakon toga napravit æemo novu revoluciju, demokratsku. Nametnut æe se jedan kao akademik Tuðman 1. Ponovno æemo poèeti s privatizacijom (èitaj rasprodajom budzašto). Nakon toga opet revolucija, nacionalizacija, Tito 2, pa demokracija privatizacija, akademik Tuðman 2 i tako naizmjence. U tim revolucijama stalno æe pogibati mladi muškarci, upravo oni koji pune redove u zavodima za zapošljavanje. Neæe biti u nas nezaposlenih.
 

Povratak