SDP priprema preuzimanje HTV-a!

07.11.2002.

Zbog èega Vijeæe HRT-a odbija suradnju s Ministarstvom?
Naprosto nije istina da Vijeæe HRT-a odbija suradnju s Ministarstvom kulture na poboljšavanju postojeæih zakonskih rješenja. Vijeæe je samo odbilo biti predmetom i nijemim sudionikom u politièkoj manipulaciji kojom je aktualna vlast, u sklopu predizborne strategije, naumila staviti pod kontrolu radiotelevizijski program. Operacionalizacija je prepuštena Ministarstvu kulture. Sam ministar Vujiæ, iznerviran èinjenicom da mu je Vijeæe izmigoljilo iz scenarija, a pritom još i odbilo njegov pokušaj arbitriranja nad programom, pohitao je postupke Vijeæa proglasiti "odbijanjem suradnje". A da stvari stoje posve drukèije, naime da je Vijeæe pokazalo izuzetnu kooperativnost, dovoljno je pogledati zakljuèke s dviju posljednjih sjednica. K tome, Vijeæe je — za razliku od nadležnih državnih tijela i dužnosnika — pokazalo istinsku odgovornost za nacionalni interes èuvanja i razvijanja civilizacijskih standarda u podruèju javnih medija, što, meðu ostalim, izravno utjeèe i na meðunarodni položaj zemlje.
Tvrdite da postoji scenarij. Po èemu se on može prepoznati i u èemu se sastoji?
Tvrdnja o scenariju hoæe reæi da je vladajuæa garnitura konaèno osmislila plan o vraæanju radiotelevizijskog programa pod politièku kontrolu. Time je zapravo nastupio radikalni zaokret u odnosu vlasti prema projektu javne televizije, koji bih oznaèio kao prelazak iz pasivne opstrukcije u aktivnu destrukciju. Dotad je vlast svoje nezadovoljstvo izgubljenim utjecajem u Vijeæu HRT-a, te izborom neplaniranih osoba za glavne urednike uglavnom iskazivala saborskim gunðanjima, proceduralnim ometanjima i zakulisnom podrškom upravi HRT-a u internom sukobu s programskim vodstvom. Takvom zbunjenošæu odisala je još i saborska rasprava o izvješæima tijela HRT-a u srpnju ove godine, da bi u istom stilu i završila — traženjem dopunskih izvješæa.

    
Naprosto nije istina da Vijeæe HRT-a odbija suradnju s Ministarstvom kulture. Vijeæe je samo odbilo biti predmetom i nijemim sudionikom u politièkoj manipulaciji kojom je aktualna vlast, u sklopu predizborne strategije, naumila staviti pod kontrolu radiotelevizijski program. Operacionalizacija je prepuštena Ministarstvu kulture. Sam ministar Vujiæ, iznerviran èinjenicom da mu je Vijeæe izmigoljilo iz scenarija, a pritom još i odbilo njegov pokušaj arbitriranja nad programom, pohitao je postupke Vijeæa proglasiti "odbijanjem suradnje"
    

Meðutim, od kraja kolovoza zaredali su jasni znakovi koji su poèeli ocrtavati konture odreðenog plana. Na prvome mjestu izdvojio bih pokretanje ideološko-politièke kampanje koja se zasnivala na tri ideološka konstrukta: da je Vijeæe HRT-a politizirano i da u njemu djeluje "kriptopolitièka struktura", kako nas je ex cathedra izvolio na jednom javnom skupu poduèiti sam ministar Vujiæ, zatim da je to isto Vijeæe nekompetentno i na posljetku da je u programu HRT-a došlo do "pada profesionalnosti". Znakovito je u tom pogledu bilo i zasjedanje nadpolitbiroa vladajuæe petorke 16. rujna, na kojem su istodobno brušeni stavovi o izbornom zakonu i o problemu HRT-a. Time je planirani zakon o HRT-u zapravo ušao u paket izbornog zakonodavstva. Konaèno, scenarij je jasno došao do izražaja i u naèinu pripremanja zakonskog teksta, u izazivanju lažnih rasprava, u traženju oèitovanja "u prazno" bez ikakva tekstualnog predloška, sve kako bi se stvorio dojam "široke rasprave" iz koje su tobože proizišla zakonska rješenja koja su ministar i njegov partijski šef imali u glavi na poèetku balade.
Tko su, po vašemu mišljenju, protagonisti tog scenarija?
Uz ministra Vujiæa, koji je to po službenoj dužnosti, istaknutu ulogu igraju ideološki jurišnici SDP-a, poput Nenada Staziæa. No, bez obzira na izvedbenu eksponiranost ministra Vujiæa i bez obzira na izvjesnost da æe osobno pobrati negativne ishode ove prièe, ne držim ga kljuènim akterom. Takvoga krije polumrak saborskih kuloara koji podzemno vode sve do Prisavlja. Osobno žalim što se ministar Vujiæ tako nadobudno i prpošno prihvatio partijskog zadatka guranja povijesnog kotaèa unatrag, jer æe time upropastiti pozitivni saldo svog ministarskog mandata. Uopæeno govoreæi, operaciju povratka državne televizije nosi partijska struktura SDP-a, upravna struktura HRT-a i urednièka struktura palih anðela s Prisavlja.
Kako se zove lik iz saborskog polumraka?
Dobra literatura mora sadržavati dozu neodreðenosti.
Da se vratimo prigovorima. Zamjera vam se da su se neki èlanovi Vijeæa javno deklarirali za odreðenu politièku opciju, iako je Zakon baš zbog toga izbacio politièare iz Vijeæa.
To je jedna od floskula kojom esdepeovski ideološki stroj nastoji zamagliti vlastite neèasne namjere uništavanja javne radiotelevizije. Pritom nije moguæe zatomiti one neugodne reminiscencije, jer je u ne tako davnim vremenima veæ sama ideološka sumnja da netko ima politièkih ambicija imala snagu uhidbenog naloga. Gospodin Staziæ je èak ustvrdio da su se "unutar Vijeæa poèele osnivati stranke", premda je, kako kaže, "Zakon zabranio strankama da uðu u Vijeæe" (Antena, 11. 10. 2002.). Èinjenièno stanje, meðutim, izgleda drukèije. Istina je da je nekoliko èlanova Vijeæa ukljuèeno u intelektualni i graðanski projekt Alijansa za treæu Hrvatsku, koji ima cilj osmisliti i uspostaviti graðansku alternativu partitokratskom uništavanju razvojnih potencijala hrvatskog društva. Premda su oko ovog projekta veæ okupljene znatne intelektualne i društvene snage, treba naglasiti da on još uvijek nije programski niti institucionalno definiran. Nadalje, nitko od ukljuèenih èlanova Vijeæa nije èlan neke politièke stranke, a vrlo vjerojatno neæe to ni ubuduæe postati.
Pravi apsurd ove ideološke denuncijacije vidi se po tome što postojeæi Zakon o HRT-u èlanovima Vijeæa uopæe ne prijeèi stranaèku pripadnost, pa èak ni obnašanje stranaèkih dužnosti. Èlanstvo u Vijeæu zakonski je zaprijeèeno samo saborskim zastupnicima i državnim dužnosnicima. Pitam se otkud pravo saborskom zastupniku Staziæu i državnom dužnosniku Vujiæu da ideološki sotoniziraju pojedine èlanove Vijeæa samo zato što sumnjaju da bi oni u buduænosti mogli postati nešto što im, sve ako bi se i ostvarilo, Zakon uopæe ne zabranjuje. I to ne samo postojeæi zakon, nego èak niti jedna od tri predložene varijante u Vujiæevu nacrtu novog zakona.
Ideja javne radiotelevizije ne može se zasnovati na Vijeæu politièkih eunuha, nego na Vijeæu jakih i nepotkupljivih individualnosti koje su u stanju zaprijeèiti utjecaj aktualnih obnašatelja vlasti na program. Uostalom, politièki eunusi takvu zadaæu ne bi ni mogli obaviti.
Drugi se prigovor saborskih zastupnika i velikog broja novinara odnosi na nekompetentnost Vijeæa.
Najsažetiji i kristalno jasan odgovor dao je akademik Silobrèiæ, predsjednik Vijeæa HRT-a, kada je u saborskoj raspravi otprilike kazao da je Vijeæe kompetentno za obavljanje poslova koje mu je Zakon o HRT-u dao u zadatak. I toèka. Zahtjevi za širenjem podruèja kompetencije, koje bi nadilazilo zadani zakonski okvir, ukazuju tek na nekompetentnost onih koji takve zahtjeve postavljaju. Ne porièem legitimnost pitanja o kompetenciji Vijeæa, ali smatram da bi i oni koji daju takve prosudbe i sami morali biti spremni na test kompetencije. A on bi pokazao svašta. Pokazao bi, primjerice, da su dva saborska odbora — Odbor za Ustav, Poslovnik i politièki sustav, kojem je na èelu gospodin Mato Arloviæ, i Odbor za zakonodavstvo, kojem je tada na èelu bila gospoða Ingrid Antièeviæ-Marinoviæ — u postupku davanja suglasnosti na Statut HRT-a zajednièkim snagama zatražili da se iz Statuta HRT-a izbrišu formulacije koje su doslovce prepisane iz Zakona o HRT-u. Takav bi test, nadalje, pokazao i krhku kompetenciju onih novinara koji iz teksta u tekst govore o nekompetenciji Vijeæa.

    
Bez ustezanja bih prihvatio prigovor o nedostatku profesionalizma, ali ocjenu o padu profesionalizma, koja podrazumijeva nazadovanje u odnosu na prethodno stanje, smatram neodgovornom insinuacijom. Posebno je skandalozno kada se pad profesionalizma povezuje s informativno-politièkim programom. Upravo je u tom programu zabilježen neosporni napredak, i to u dva aspekta. Tek od nastupa nove urednièke ekipe iz tog je programa išèezla svaka politièka obojenost i stranaèka pristranost, a eliminirani su i anticivilizacijski ispadi koji su dotad bili redovna pojava
    

Što mislite o prigovoru da je u programu HRT-a došlo do pada profesionalizma?
O tome sam dosta govorio u Vijeæu. Bez ustezanja bih prihvatio prigovor o nedostatku profesionalizma, ali ocjenu o padu profesionalizma, koja podrazumijeva nazadovanje u odnosu na prethodno stanje, smatram neodgovornom insinuacijom. Posebno je skandalozno kada se pad profesionalizma povezuje s informativno-politièkim programom, kao što je to uèinio ministar Vujiæ u famoznom pismu Vijeæu. Upravo je u tom programu zabilježen neosporni napredak, i to u dva aspekta. Tek od nastupa nove urednièke ekipe iz tog je programa išèezla svaka politièka obojenost i stranaèka pristranost, a eliminirani su i anticivilizacijski ispadi koji su dotad bili redovna pojava.
U samom pismu ministar Vujiæ nije precizirao u èemu bi se sastojao "pad", niti je objasnio što podrazumijeva pod "profesionalizmom". To je uèinio naknadno, u intervjuima kojima se branio od jeke "neodržane" sjednice Vijeæa, koja se usudila zgranuti nad njegovim pismom. Pad profesionalizma u informativnom programu ministar je ilustrirao sluèajevima u kojima Dnevnik nije ustupio dovoljno prostora Željki Antunoviæ ili pak nije pitao za mišljenje premijera i njegove ministre, nego — zamislite drskosti — graðane i nezavisne struènjake. Time je gospodin ministar pokazao da pod profesionalizmom podrazumijeva upravo ono što sam u nekoliko navrata na Vijeæu definirao kao "resorno novinarstvo", te da javnu televiziju zamišlja kao "ministarsku televiziju" koja vladajuæoj garnituri treba poslužiti da nameæe službenu sliku stvarnosti. Drugim rijeèima, ministar Vujiæ pod profesionalizmom podrazumijeva državnu televiziju. Upravo takvu televiziju vjerno je narisao u svom nacrtu novog zakona.
Zašto se protivite donošenju novog zakona?
Kao prvo, fiktivne pripreme za donošenje zakona, koje je Ministarstvo pokrenulo, odnosile su se na formu izmjena i dopuna zakona, a ne na formu novog zakona. I u tom formalnom detalju Ministarstvo je izmanipuliralo javnost. U ovom sluèaju trebalo se držati upravo forme izmjena i dopuna zakona da bi se jasno vidjelo kakvi se pomaci predlažu. Forma novog zakona pogodnija je za sluèaj kada se faktièni korak natrag želi prikazati kao korak naprijed. Tu se raèuna na stereotip od kojeg pati javna percepcija, da sve novo predstavlja napredak. No, treba kazati da glavni problem ipak nije u formi, nego u sadržaju predloženog nacrta.
Koje su odredbe najspornije?
Po mome mišljenju, najsporniji je èlanak 30, u kojem se ravnatelj HRT-a zakonski ocrtava kao politièki namjesnik preko kojeg državna vlast ostvaruje podjednak utjecaj na poslovanje i na program. Naime, u ingerenciji je ravnatelja predlaganje programskog i upravnog vodstva. Ako me sjeæanje ne vara, upravo tako je HRT funkcionirao prije nego smo poèeli prièati o javnoj televiziji. U tome je razvidna prava intencija ovog zakona, da se shizofrena situacija koju je na HRT-u uspostavio postojeæi zakon razriješi korakom natrag, a ne korakom naprijed. Institucionalna shizofrenija HRT-a proizišla je zapravo iz ustupka koji je meðunarodna zajednica uèinila prema aktualnoj vlasti, kada joj je prepustila utjecaj na upravnu i poslovodnu strukturu HRT-a. Zauzvrat, vlast se odrekla nadzora nad programom i - s figom u džepu — prepustila to Vijeæu HRT-a, oèito nadajuæi se da æe s heterogenom skupinom vijeænika, uz izdašnu pomoæ uprave, lako iziæi na kraj.
Analiza donesenog zakona, koju je u studenom 2001. izradio gospodin Karol Jakubowicz, proroèki je najavila sve teškoæe koje æe iz te nedosljednosti proiziæi u funkcioniranju HRT-a i nedvosmisleno naznaèila da je put izlaska u koraku naprijed, naime u davanju ovlasti Vijeæu HRT-a i u izboru upravne strukture. Vujiæev prijedlog kao da je raðen "za dišpet" svim preporukama meðunarodne zajednice, što bi moglo znaèiti da je mlada hrvatska demokracija upravo ušla u fazu puberteta.
Kako æe Europa gledati na takav razvoj situacije i kakve bismo posljedice mogli imati?
Kao što rekoh na sjednici Vijeæa, ako aktualna vlast ne promijeni svoj naopaki stav u odnosima s meðunarodnom zajednicom, ne bi me nimalo iznenadilo da premijer Raèan, umjesto traženih generala, uhiti i isporuèi u Haag Vijeæe HRT-a na èelu s Jasnom Ulagom-Valiæ.

Razgovarao Predrag PEPIÆ

Povratak