Za Sud èasti HND-a spreman!

11.11.2002.

Piše Damir PILIÆ
U juèerašnjem broju Slobodne Dalmacije, u rubrici "Teme dana" objavljena su èetiri pisma iznimno negativno intonirana prema mom tekstu "Smrt u sudaru svjetova", u kojima sam oslikan kao zadnji ljudski skot, potpuno neosjetljiv na ljudsku bol.
I kao èovjek i kao novinar najdublje suosjeæam u boli s roditeljima i svim njihovim najdražima zbog prevelikoga gubitka koji ih je zadesio više nego preranim odlaskom Ane i Kate. Izražavam posebno suæut i njihovu 3.a razredu, svim uèenicima i nastavnicima škole, kao i cijeloj dragoj mi Makarskoj.
Samo, novinarski zadatak nije da pokazuje emocije (što je ljudski) nego da napiše novinarski tekst (što je profesionalno). I postupio sam — kao što i autori priopæenja u sebi znaju, neovisno o tome što su u svojim optužbama napisali — sukladno etici novinarske profesije i nisam zloupotrijebio slobodu medija.
Makarski gospodin gradonaèelnik A. Novak u svom reagiranju — napisanom ispod svake razine za jednoga gradonaèelnika, pa bilo to i Mrduše Donje, a nekmoli staroga hrvatskoga grada Makarske, koji je nedavno obilježio 500 godina franjevaèkog samostana — piše: "Stvarati grad sluèaj je krajnje nekorektno." Nikakav grad ne stvaram, nego sam samo "reportirao" o trenutaènoj atmosferi u tom gradu i izvijestio o nekim psiho-politièkim i socio-politièkim konotacijama nakon te tragedije. Na podobne i nepodobne ne dijelim ljude, a na Makarane i Hercegovce podijelila ih je geografija.

Podjela ima-nema
Makarski HDZ u svom reagiranju piše da je "neprihvatljivo koristiti tragièan dogaðaj za stvaranje razdora", a upravo ga vi, gospodo, koristite. Novinar ne stvara "razdor i podjele", jer podjele postoje, i evo navodim samo neke od njih: zaposleni i nezaposleni, vlasnici i radnici, bogati i siromašni, pljaèkaši i opljaèkani, desni i lijevi, gornji i donji, pošteni i nepošteni, vanpartijci i partijci, HDZ i ostali, itd. itd.
Makarski HDZ najprije tvrdi da u Makarskoj nema podjela na starosjedioce i pridošlice, da bi u istoj reèenici ustvrdio kako ima onih koji i u svijesti i u rjeèniku koriste takvu terminologiju. Molim gospodu HDZ-ovce u GO-u da se pokušaju bar oko toga dogovoriti. Je li ima ili nema?
Sigurno je da grad Makarska, u tome su gospoda iz HDZ-a u pravu, u doba Andrije Kaèiæa Miošiæa i Mihovila Pavlinoviæa nije bio simbol ni komunistièkog pokreta ni socijalistièkog poretka. A od èetrdesetih do kraja osamdesetih godina 20. stoljeæa?
Poštovani èitatelji, ako vam se reagiranje makarskog HDZ-a — koje je na konferenciji za novinare iznio v.d. predsjednika Gradskog odbora HDZ-a Ivan Ivanda, inaèe profesor u školi koju su pohaðale nesretne djevojke — uèinilo poznatim, to je stoga što ste sadržajno identièno reagiranje identiènog èovjeka èitali tri dana prije u, gle vraga, mom tekstu "Smrt u sudaru svjetova": to je, naime, bila izjava gospodina Ivande koju mi je dao u Makarskoj, i koju sam uredno objavio u okviru teksta.
Znam, gospodine Ivanda, zašto imate potrebu ponavljanja, sve razumjeh nakon razgovora koji smo u njegovu kabinetu imali ravnatelj vaše škole Slavko Gudelj, vi i ja. Iako sam želio s vama dvojicom razgovarati odvojeno (s vama kao prvim èovjekom gradskog HDZ-a, a s ravnateljem škole kao s ravnateljem škole), ravnatelj Gudelj je udesio da razgovaramo zajedno i istodobno. I sjeæate se, na svako pitanje koje bih vam postavio, odgovarao je ravnatelj Gudelj, koji bi na kraju pogledao u vas i rekao: "Je l’ tako, Ivane?", na što biste vi kimnuli glavom ili ponovili ravnateljeve rijeèi. Gospodine Ivanda, recite po duši: je li vam bilo neugodno barem koliko meni zbog vas? Pa tu se nije znalo tko je predsjednik HDZ-a Makarske: vi ili ravnatelj Gudelj!
A što æemo vi i ja, gospodine ravnatelju? Pismo koje ste potpisali sa svojim uèenicima završava porukom da su moja mjerila i sustav vrijednosti lišeni ideala, dobra i ljubavi. A sjeæate se, moj tekst završava citatom upravo vaše reèenice s posljednjeg ispraæaja stradalih uèenica: "Mi, njihovi profesori, nemoæno æemo oèajavati što naše lekcije o idealima, dobru i ljubavi ruše neka druga mjerila i sustavi vrijednosti." Niste li mi ono ne samo dopustili da se tim govorom koristim kako mi treba u tekstu, nego ste me, dapaèe, još i zamolili da to uèinim? Pa koja su to i èija ta fatalna "neka druga mjerila i sustavi vrijednosti", suprotstavljena idealima, dobru i ljubavi, u koje ste uprli prst na groblju? Moja? Ja sam taj?
I moram vam reæi, neobièno mi je što pojedini reèenièni sklopovi u pismu (osobito kad se stvar dotièe politike) prilièno odgovaraju onima koje ste vi koristili u razgovoru sa mnom.
Makarski novinari su posebna prièa, s optužbama da mi je tekst "fašistièki i šovinistièki" i da "pozivam na linè Hercegovaca" (umotano u parabolu o turskom vozaèu u Njemaèkoj)!!!
Kolege novinari, može jedno logièno pitanje: ako ja raspirujem mržnju prema Hercegovcima, zašto onda u svoj tekst uvrštavam izjavu jednog od sugovornika (fetivih Makarana) o mladom Hercegovcu koji je usmrtio djevojke, da "nije loš momak". Zašto time riskiram da povrijedim Anine i Katine obitelji i njihove prijatelje (u susjednom pismu juèer ste vidjeli da je upravo to bila jedna od stvari koje mi je Katin i Anin razred zamjerio), osim upravo zato da sprijeèim generalizacije?

Tko mrzi Hercegovce?
Ako ja mrzim Hercegovce, gospodo novinari, kako mogu imati kuma Hercegovca? Ako bih ja njih linèovao, kako onda veæ nekoliko godina uspijevam dio vremena živjeti u Mostaru, družeæi se s ljudima koji kao da su izmišljeni za mene, a do jednoga su Hercegovci?
Dovoljno ste pismeni da razaberete kako sam se u tekstu najviše bavio ne Hercegovcima kao populacijom, veæ onima u èije je ruke prešao, citiram, "dobar dio predratnog društvenog bogatstva Makarske (hoteli, industrija)", a to su, citiram, "novi kapitalisti, porijeklom pretežno iz Hercegovine, koji su se uglavnom obogatili u ratu". Na dva mjesta u tekstu spominjem da su Makarskom ekonomski ovladali ljudi iz tzv. Prliæeve skupine (pri èemu koristim podatke iz nikad demantiranog teksta "Primorka je godišnje uvozila u BiH bez carine 2500 tona cigareta iz Rovinja i potom ih prodavala i u Hrvatskoj", objavljenom 22. rujna 2001. u Slobodnoj Dalmaciji). Gospodo novinari, koliko ima takvih Hercegovaca u Makarskoj?
Dobro znate da je njihov broj jednoznamenkast, a ukupan broj Hercegovaca u Makarskoj èetveroznamenkast! Tko onda izjednaèava sve Hercegovce?
Makarske Hercegovce kao cjelinu spominjem u pasusu gdje navodim rezultate lokalnih izbora u Makarskoj proteklih godina. Napisao sam golu informaciju, nikakav stav, da je HDZ pobjeðivao samo u izbornoj jedinici Zelenika, gdje žive doseljenici iz Hercegovine (zanimljivo je da se ni u jednom reagiranju to ne demantira).
Ono što sam u tekstu spominjao u kontekstu generalizacije, odnosi se na razlièite "svjetove", tj. razlièite tradicije koje su se susrele i sudarile u Makarskoj (primorsko-mediteranska i, nazovimo je tako, planinsko-dinarska), a koje se razlikuju ne samo na biralištima, o èemu su govorili i moji sugovornici.
Ironija je sudbine što sam dio èetvrtka, nakon što je tekst "Smrt u sudaru svjetova" objavljen, proveo odgovarajuæi na telefonske pozive graðana Makarske i braneæi tamošnje novinare: nakon što bi mi zahvalili za tekst koji su, citiram, "èekali deset godina", pojedini sugovornici poèeli bi se žaliti na svoje lokalne novinare, jer da "od njih takav tekst ne bi doèekali do smrti HDZ-a". Kažem, dio tog èetvrtka proveo sam nastojeæi èitateljima Slobodne iz Makarske ukazati da nije lako pisati o tabu-temama u svojoj sredini, osobito ako ta sredina ima samo 15 tisuæa ljudi: sutradan imena ljudi koje sam veèer prije branio vidim kao prvopotpisane na pismu koje me optužuje da sam fašist!
I u tom pismu, mnogopoštovane kolegice i kolege, pišete da "èinjenice pri tome nisu važne". Jesu. Važne su i pri tome, i pri bilo kojem drugome tekstu. I zato su u mojemu tekstu, koji vi neosnovano i neargumentirano napadate, i navedene èinjenice koje ni vas sedmero zajedno niste uspjeli, i to ama baš nijednu, argumentirano pobiti ili demantirati.
Tvrde mi kolege da sam iskrivio razgovor s piscem Ivicom Mijaèikom, štoviše: da sam "izopaèio njegova ljudska, životna, moralna i umjetnièka naèela navodima iz njegove drame ’Grdelin’" (koja se u stvarnosti zove "Poletija grdelin iz žuja", pa je pomalo neobièno da se autor predstave potpisao na pismo koje navodi pogrešan naziv njegove drame).
Nisam li vam, kolega Mijaèika, kod upoznavanja rekao da sam èuo za vašu predstavu, da je, istina, nisam gledao, ali da me zanima sam motiv predstave, tj. stvarni dogaðaj iz 1993. i tragièna smrt Makaranina Drage, nastala kao posljedica nesporazuma dviju tradicija, tj. nepoznavanja nijansi druge tradicije u zajednièkom gradu (sam dogaðaj opisan je u mom tekstu)?

Svijet elektrona
I sad vas pitam, gospodine Mijaèika, nije li vaša prva reèenica o Draginoj smrti, u našem razgovoru na makarskoj rivi, bila: "Ljudi nisu shvatili da je to bio sudar svjetova!" (time sam i zapoèeo vašu izjavu). Na koje ste suprotstavljene svjetove mislili, gospodine Mijaèika: na svijet biocenoze i svijet zoocenoze? Svijet protona i svijet elektrona? U èemu je razlika izmeðu te Vaše reèenice i èitavog mog teksta? Niste li upravo zbog toga i napravili predstavu, kako ste mi i sami potvrdili? Niste li upravo zbog toga po Makarskoj imali problema nakon te predstave, o èemu ste mi takoðer sami govorili? Kako sam i èime onda uspio izopaèiti vaša brojna naèela?
Svejedno, divim se vašoj graðanskoj hrabrosti koju ste, posvetivši mu predstavu, pokazali nakon Dragine smrti, u atmosferi težoj od današnje. Mogu razumjeti da ne želite još jednom u svojoj sredini prolaziti kroz sliène probleme kao onda.
I da se vratim kolegama novinarima. Pitate se "bi li tragedija bila manja da je za volanom sjedio izvorni Makaranin?". Ne, tragedija ne bi bila manja, ali bi dio prièa u Makarskoj — što vi, potpisana gospodo, znate bolje od mene, ali javno o tome ne želite ili ne smijete govoriti — bio ponešto drukèiji i poprimao bi ponešto drukèije konotacije od onih naznaèenih u mojemu èlanku. A tragedija je tragedija, i svih pogoðenih mi je i te kako žao.
Da zakljuèim, kolege novinari: od fašizma i šovinizma se ograðujem zajedno s vama (iako doduše u proteklom desetljeæu nisam baš primijetio da se veæina od vas pretrgnula pišuæi takve tekstove). Nemam ništa protiv da HND i Sud èasti rasprave o etici, slobodi i degradaciji novinarske profesije, kojoj ste i te kako pridonijeli.

    
PISMO UÈENICIMA 3.a

Život ponekad nepodnošljivo boli
Izražavam uèenicima 3.a duboku suæut.
Žao mi je što je Vaše odrastanje ubrzano ovom tragedijom, a pogotovo žalim ako sam svojim tekstom pridonio Vašoj boli. Nadam se da možemo razgovarati o tome.
Prihvaæam da Vas je mogla povrijediti sama èinjenica što su se Ana i Kate našle u istom tekstu s ružnim i prljavim stvarima koje dolaze iz politike, i koje su se zaèele u vrijeme kad ste Vi išli u vrtiæ. Žao mi je, ali to je prièa o Vašem gradu, a ja je nisam kreirao, nego isprièao.
Pišete kako je naðen razlog "da napokon izrazim svoju stranaèku pripadnost". Krivo vas netko uèi. Nikad nisam bio i ni danas nisam èlan ni jedne stranke. Nemam, dakle, stranaèku pripadnost. Osobno me stranke ne zanimaju. Usput: veæina Hrvata i drugih graðana Hrvatske, ukljuèujuæi i novinare, nisu èlanovi neke stranke.
"Vaši se mladi sugovornici grdno varaju", poruèujete mi. Èak i ako je tako, zašto to prigovarati meni?
Pišete mi još da sam zaboravio "lekcije o idealima, dobru i ljubavi". Nisam to zaboravio, dapaèe; upravo zbog toga razoblièavam ono što uništava te vrijednosti. Upravo zbog toga pišem knjige o temama koje se odnose posebno na Vašu generaciju i o kojima možete razgovarati u razredu, kao npr. o samoubojstvu ("Samoubojstva: oproštajna pisma", Zagreb, 1998.) ili maloljetnièkoj delinkvenciji ("Na mladima svijet zastaje", u koautorstvu s D. Laliæ, Zagreb, 2001.). Ako želite, možete proèitati ponešto od toga, i onda prosuditi jesam li zaboravio ideale, dobro i ljubav.
Netko želi drugome "groznièavu noæ"?! — ja nikome. Dopustite da Vam, kao bivši srednjoškolski profesor i školski psiholog, kažem nešto o životu, što na žalost veæ znate: što god da uèinite, život ponekad nepodnošljivo boli. Razumijem da ste strahovito pogoðeni gubitkom dragih prijateljica, ali nadam se da æete s vremenom moæi ne mrziti vozaèa ubojicu, koji je Vaš vršnjak. Ako ste vjernici, onda znate da je kršæanski opraštati i najgorim neprijateljima; ako niste, onda morate znati da mržnja ubija onoga koji mrzi i oduzima mu ljudskost.
Vi ste, uz njihove obitelji, jedini koji su svakodnevno bili s Katom i Anom, i Vi ste ti koji æete po svijetu nositi sjeæanja i dijelove njihovih duša; siguran sam da ne želite da se Ana i Kate loše osjeæaju u Vama. Taj mladi vozaè, kako sam napisao u prvom pasusu svoga teksta, nosit æe u sebi doživotnu krivnju, bez obzira kako bio sankcioniran: vjerujte da to nije mala kazna i da je ljudsko biæe ne može izbjeæi.
Samo svojom glavom kroz život, OK?
 

Povratak