Jasna je dokazani antitalent

14.11.2002.

Javnost je umorna od prisavskih gluposti, lošeg programa i kvazidemokratskih eksperimenata - Nacrt zakona koji je izradilo Ministarstvo kulture smatram najboljim od svih prijedloga, iako i u njemu ima nekih bedastoæa - Dokazani netalent i mizerno profesionalno znanje Jasne Ulage-Valiæ, nametnuto kao domet svekolike novinarske pameti u Hrvata, brzo je postao lak plijen raznih politika, od Thompsona do Èehoka, a njen strah od letenja u politici demokratski nezrele zemlje, pretvorio ju je u kviska parapolitike
Otkad je ministar kulture Antun Vujiæ predstavio radnu verziju prijedloga novog zakona o HRT-u, u javnosti je zapoèela polemika o opravdanosti i svrhovitosti donošenja novog zakona. Oni koji se protive donošenju novog zakona, ministru meðu ostalim, zamjeraju i da je previše uvažavao prijedloge pojedinaca koji su deklarirani protivnici aktualnog HTV-ova uredništva. Jedan od tih nezadovoljnika koji je, navodno, uvelike utjecao na izgled predloženog nacrta zakona jest i Silvija Luks, dugogodišnja televizijska novinarka koju se zbog iskustva i znanja ne smije ostaviti izvan konteksta aktualnih javnih polemika.
U posljednje vrijeme, u javnim nastupima ljudi poput Èièka, Dražiæa, Buriæa, Goldsteina i drugih, govoreæi o stanju na televiziji, ne ustruèavaju se komentirati ili barem aludirati na vaše javne istupe. Zbog èega im Vi smetate?
Ne smetam im ja, smetaju im stavovi koji su razlièiti od njihovih i èinjenica da se sve na HRT-u, na što sam upozoravala, pa i u vašem listu, još prije pola godine, pokazalo i dokazalo zabrinjavajuæe toènim.
Pred nama je donošenje novog zakona o HRT-u koje je podijelilo javnost. Jedni tvrde da je zakon nepotreban i da nas vraæa u prošlost, dok drugi tvrde kako predstavlja korak naprijed u procesu stvaranja javnog radija i televizije? Što vi mislite?
Ne bih rekla da je donošenje novog zakona podijelilo javnost. Ona je veæ umorna od prisavskih gluposti, lošeg programa i kvazidemokratskih eksperimenata koje plaæa, dok se politièki i društveno ambiciozni aktivisti opæe prakse igraju lopova i žandara, nepotrebno politizirajuæi vlastite frustracije i neznanje. Podijeljeni su zainteresirani, meðu koje i ja spadam jer je televizija i moja, ne samo struka, nego i sudbina. Mislim da, kad veæ nisu doneseni nužni krovni zakoni o medijima, medijskom tržištu, elektronskim medijima itd., za što se bezuspješno zalažem veæ tri godine, onda je ne samo dobra, nego vrlo potrebna odluka aktualne vlasti da ponudi Saboru ili novi zakon o HRT-u ili radikalnu izmjenu postojeæeg. To je svakako korak naprijed u procesu stvaranja javnog radija i javne televizije u Hrvatskoj jer donosi nesporni boljitak u odnosu na postojeæi Zakon koji je jedan, iako ne i jedini uzrok trenutaènog kaosa na HRT-u koji je dosegnuo razinu lakrdije.
Je li istina da ste i Vi jedan od èlanova ekspertnog tima koji je pomogao ministru Vujiæu u izradi novog zakona?
Nije istina. To je obièna podvala i laž, kao i ona nedavno plasirana da sam sudjelovala u donošenju postojeæeg Zakona. Istina je da sam sudjelovala u nekoliko javnih rasprava o slobodi medija i zakonodavnoj praksi u nas i u svijetu, jer dokazivo jesam ekspert za radio i televiziju obrazovanjem, meðunarodnim radnim iskustvom i znanjem. Toèno je takoðer da sam èlan radne grupe televizijskog ogranka HND-a koja je izradila prijedloge koje bi valjalo ugraditi u tekst novog zakona ili promjene i dopune postojeæeg. Sve ostalo su zlonamjerne izmišljotine onih kojima odgovara status quo, neznanje i fulirancije kao sjajno ozraèje u kojem zakasnjeli pubertetlije mogu svoje osobne frustracije i neuspjehe javno tesati, a datume svojih roðenja proglašavati poèetkom povijesti. Sve je to kaj god, a neukusna politizacija i lažna dilema treba li nam ili ne novi zakon o HRT-u samo dokazuje nedostatak politièke kulture i zrelosti u društvu u kojem živimo, a kojeg su radio i televizija najvidljiviji i najglasniji dio.
Što mislite o tekstu nacrta zakona, koji je izradilo Ministarstvo kulture?
Smatram ga najboljim od svih prijedloga i nacrta koji se ovih dana vrte po javnim tribinama, okruglim stolovima, saborskim klupama, a predmet su raznih tajnih i javnih lobiranja. Treba istaknuti da je to sirovina, obièan nacrt prijedloga zakona koji podrazumijeva doradu i zato mi je sumnjiva politikantska halabuka koja je oko njega stvorena. No, veæ u ovom sirovom tekstu, unatoè nekim neozbiljnim improvizacijama, te dobrim idejama sroèenim nejasnim pravnim jezikom, može se uoèiti nekoliko važnih boljitaka.
Na što konkretno mislite?
Na primjer, dokidanje dualizma upravne i programske funkcije koja je generator aktualnih prisavskih konfuzija. Zatim svoðenje funkcije ravnatelja na ono što on treba biti, to jest, predstavnik vlasnika odgovoran za unaprjeðenje imovine. Potom, odreðivanje slobode programskog direktora i glavnog urednika Informativnog programa profesionalnim standardima. Sjajna je, iako u smislu postotaka i obaveznosti nedovoljno jasno formulirana i odredba da oni mogu biti imenovani tek uz prethodno pribavljeno mišljenje zaposlenih novinara. Znate, biti slobodan i znati služiti se svojom slobodom, dvije su razlièite stvari. Novi nacrt prijedloga zakona koji sam išèitala o tome vodi raèuna, za razliku od postojeæeg Zakona koji je nespretnim i nesretnim rješenjima omoguæio programskom vodstvu i Programskom vijeæu HRT-a da povjeruju kako su postali privatni vlasnici javne televizije. Predloženo kompromisno rješenje o udruživanju javnih ustanova radija, televizije i glazbene proizvodnje nije najidelanije, ali je u ovom trenutku oèito najracionalnije i jedino moguæe, itd. Ima i nekih bedastoæa u nacrtu prijedloga zakona, kao primjerice da Vlada nadzire i kontrolira rad Vijeæa, ali vjerujem da æe u konaènom nacrtu zakona koji stigne u Sabor to biti ispravljeno.
Tko, po Vašem mišljenju, treba imenovati ravnatelja HRT-a? Sabor ili Vijeæe HRT-a?
I to je u politikantske svrhe umjetno stvorena dvojba. Uostalom, nacrt prijedloga zakona nudi tri varijante. Recite mi, molim vas, po èemu bi èesto samozvani predstavnici raznoraznih udruga od umirovljenika do potrošaèa bili kvalitetniji, od na opæim izborima izabranih parlamentaraca, bili oni lijevi ili desni. Parlamentarizam je temelj demokracije, a bez nje nema ni civilnog društva, ni prava javnosti. Inaèe, mislim da se u nas s idejom javnosti previše manipulira, a pritom pod javnošæu svatko vidi nešto drugo pa je ta sintagma postala poligon parapolitike koju je nemoguæe obuzdati legitimnim demokratskim aparatom. Osobno mi je svejedno tko æe birati buduæeg ravnatelja HRT-a, Vijeæe ili Sabor. Važno je da to bude najmanje troèetvrtinskom veæinom jer æe jedino tako biti zastupljena najšira javnost i onemoguæena negativna i interesna selekcija koja je u sferi parapolitike daleko opasnija od legitimne i na izborima promjenjive politike.
Zašto smatrate da je, primjerice, zastupnik Ljubo Æesiæ Rojs kompetentiji za izbor ravnatelja HRT-a od èlana Vijeæa Ante Èoviæa?
Ne mislim da je general Rojs bolji od profesora Èoviæa, niti obratno, jer im je razina tolerancije prema tuðem mišljenju i znanju gotovo identièna, bez obzira na razlièitost njihova diskursa i politièkih opcija. Ako ih spominjete kao paradigmu dileme, je li bolja politika ili parapolitika, ja je nemam. Na putu do javnog radija i televizije, ni politika, ni parapolitika, ni profesija ne bi smjele biti nametnute kao sile iznad društva i ukupne javnosti. Na primjer, dokazani netalent i mizerno profesionalno znanje aktualne Jasne Ulage-Valiæ nametnuto kao domet svekolike novinarske pameti u Hrvata brzo je postao lak plijen raznih politika, od Thompsona do Èehoka, a njen strah od letenja u politici demokratski nezrele zemlje, pretvorio ju je u kviska parapolitike, te sve nas koji smo sudbinu vezali za televiziju, u taoce gluposti. Vrijednost nacrta prijedloga zakona o kojem razgovaramo je meðu ostalim i u tome što predlaže, ili barem naznaèuje mehanizme koji bi ubuduæe onemoguæili sliène šokove i podvale koji i bez toga siromašnu hrvatsku javnost previše koštaju, a nacionalni radio i televiziju dugoroèno obogaljuju i diskvalificiraju u susretu s privatnim i komercijalnim radijskim i televizijskim postajama.

Razgovarao Predrag PEPIÆ

Povratak