"Dobar novinar je mrtav novinar"

19.11.2002.

 ZAGREB - Silenzio stampa, nepopularna metoda bojkota medija, kojom zapravo trpe samo navijaèi, nije rijetka pojava u sportu. Ali je ipak legitiman naèin da sportaši i sportski dužnosnici iskažu svoje nezadovoljstvo zbog naèina na koji ih mediji prate. Jer pravo na šutnju nitko im ne može oduzeti. No, sportaši u Hrvatskoj èesto se nisu zadovoljili time. Èesto su svoje frustracije rješavali verbalnim, pa i fizièkim napadima. I time samo ukazali na svoju slabost! Kad je sila argumenta okopnila, isplivao je argument sile...
    Najteži sluèaj kojega bilježi hrvatsko novinarstvo zbio se u splitskoj košarci. Josip Vrankoviæ udario je nogom u glavu novinara SN-a Juricu Radiæa! Radiæ je pratio zbivanja u Splitu, a Vrankoviæu je propao angažman u Italiji, za što je okrivio Radiæa. To je i jedini sluèaj koji je završio na sudu. Opravdanja poput onoga da mu se noga odbila od stola nisu prošla, te je Joke uvjetno osuðen na èetiri mjeseca zatvora, uz rok kušnje od godinu dana.
    - Kako to da sam išao na sud? Pa, nije se isprièao, a zašto to tajiti? Ali moram naglasiti da od institucija poput Hrvatskog novinarskog društva ili Hrvatskog zbora sportskih novinara nema koristi. Uputit æe protest, istaknuti da im je žao, ali ih zapravo nije briga - prisjetio se svoga sluèaja Radiæ.
    Dodao je kako æe se isto dogoditi i s Mamiæevim sluèajem.
    - Derat æe ga se po novinama dan ili dva i gotovo. Umjesto da se svi mediji dogovore i jednostavno ga ignoriraju! To bi bilo najuèinkovitije - predlaže Radiæ.
    Branko Stipkoviæ, takoðer novinar SN-a, pretuèen je u svojoj veži. Kako pritom nije ostao bez novca ili dokumenata, pretpostavlja se da je razlog njegovo pisanje. Slièno je iskustvo doživio i Miroslav Brnjak, mladi novinar Jutarnjeg lista, koga su u Kini izudarali hrvatski hokejski reprezentativci. A s poèetka devedesetih datira i prièa o fizièkom nastraju trenera vaterpolske reprezentacije Duška Antunoviæa na novinara Slobodne Dalmacije Miroslava Copiæa.
    Nakon poraza u utakmici za treæe mjesto s Rusijom na Europskom vaterpolskom prvenstvu u Sevilli, na izvjestitelja Veèernjeg lista Antona Filiæa nasrnuo je Ognjen Kržiæ. Nakon što je zamolio za izjavu, snažno je odgurnut u žièanu ogradu (od èega je dobio manju posjekotinu po ruci), pri èemu je Kržiæ povikao "Gubi se, èovjeèe, izgubio sam utakmicu!", te krenuo prema novinaru prijeteæi mu: "Hoæeš li i to napisati? Probaj!". Naš izvjestitelj nikad poslije nije doznao objašnjenje Kržiæeve reakcije. No, nije bilo ni isprike.
    Tomislav Židak je tijekom dvadesetogodišnjeg razdoblja praæenja Dinama, HAŠK-a Graðanskog, Croatije, pa ponovo Dinama èesto bio meta klupskih dužnosnika. No, zanimljivo, prvi je incident imao s Atifom Lipovcem, tada igraèem Zagreba.
    - Nisu mu se svidjeli neki glagoli, pa je pokušao obraèunati se sa mnom, no sve je ostalo na verbalnoj prijetnji.
    Ivo Vrhovec, tadašnji Dinamov predsjednik, želio je 1985. godine Židaka poslati u out. Isto su kasnije pokušavali i drugi, a Židaka je nekoliko puta suspendirala i njegova redakcija Sportskih novosti. No, i on æe priznati da je najveæe probleme imao s današnjim izvršnim dopredsjednikom Zdravkom Mamiæem.
    - U svom prvom mandatu poèetkom devedesetih sve je èinio kako ja ne bih pisao istinu o klubu. Tada je klub umjesto mene pratio Stipkoviæ - rekao je Židak.
    U Canjugino vrijeme nije mu bilo lako, tadašnji predsjednik èesto mu je uskraæivao razgovor. A zbog toga što iza njega nije stala redakcija, Židak je 1998 godine napustio Sportske novosti i otišao u Jutarnji list. Prije dva mjeseca Mamiæ mu je ponovo prijetio rekavši: "Poruèi debelom krmku da æu ga ubiti".
    Mark Viduka je u posljednjim mjesecima svoga boravka u Maksimiru potpuno izgubio živce, te je nasrnuo na novinara Jutarnjeg lista Dražena Krušelja, no tjelesnog kontakta nije bilo. Igor Cvitanoviæ unio se u lice našem novinaru Robertu Junaciju 1997. godine, a i mnogi drugi reporteri, do najnovijeg sluèaja Mamiæevih prijetnji novinaru Sportskih novosti Kristijanu Toplaku, imali su velikih problema.
    Verbalne prijetnje èest su repertoar varaždinskog šerifa Veldina Kariæa, kojemu je niska ocjena dovoljan povod. Josip Sesar zaželio je vidjeti mrtvog veèernjakovca Antu Buškuliæa, a Aleksandar Petroviæ Nevena Bertièeviæa iz SN-a. Zapravo, Aco je jednom prilikom rekao: "Dobar novinar je mrtav novinar!", nakon èega je doživio kolektivno medijsko ignoriranje. Da bi se nakon povratka sa trenerske epizode iz Španjolske svim novinarima isprièao.
    NK Hrvatski dragovoljac služio se, pak, metodom zabrane ulaska u novinarsku ložu Darku Draženoviæu (Veèernji list) i cijeloj redakciji Jutarnjeg lista.
    Ni u Hajdukovoj povijesti sve nije bilo tako bajno. Bilo je napada, i to fizièkih, a najèešæa meta bio je Zdravko Reiæ koji je 70-ih i 80-ih pisao za Slobodnu Dalmaciju. Slaviša Žungul gaðao ga je pepeljarom, Dražen Mužiniæ je takoðer želio u obraèun, baš kao i Nikica Cukrov. Svi su bili nezadovoljni njegovim pisanjem, i što je simptomatièno, svi su se kasnije isprièavali.
    - Danas kažu da su to bile njihove mladenaèke gluposti, ali najveæi su krivci, kako tada, tako i danas, èelnici klubova koji malo vode raèuna o odgoju igraèa. Nije mi bilo svjedeno kada mi je prilazio Mužiniæ. Plašeæi se da mi je ne ugura u usta, u džep od odijela stavio sam lulu i progorio novo odijelo - prisjeæa se Reiæ, kojeg je po licu ogrebao, naravno nezadovoljan istinom koju je napisao, Geza Šenauer, tada funkcionar Hajduka.
    Najžešæi sukob bio je potkraj 60-ih izmeðu Zlatomira Obradova i novinara Zlatka Jurièka. U kavani "Dubrovnik" Jurièko se spašavao tako da je uzeo nož u ruke. Na Poljudu je napadnut i novinar HRT-a Drago Æosiæ, a na posljednjem derbiju Hajduka i Dinama u rujnu u hodnicima stadiona ispljuvan je zagrebaèki novinar Tomislav Židak.
    Bilo je i sankcija prema novinarima, u klub nisu smjeli Mario Garber (Slobodna Dalmacija) i Leo Vukoviæ (Sport). A poèetkom 90-ih tadašnji direktor Hajduka Vedran Rožiæ Slavenu Alfireviæu iz Slobodne Dalmacije i Marku Didiæu iz Sportskih novosti zabranio je ulaz u službene prostorije Hajduka i u novinarsku ložu.
    - Utakmice sam pratio s tribina, normalno sam putovao na gostovanja, 15 mjeseci trajala je zabrana - sjeæa se Alfireviæ.
    Danas Alfireviæ i dalje prati zbivanja u Hajduku, a Rožiæ više nije direktor. I Reiæ prati zbivanja u Hajduku, za koji više ne igraju Žungul, Cukrov i Mužiniæ. Ni Šenauer nije više klupski funkcionar. Svi su otišli, novinari su ostali. (ab-af-if-om-tp)

Povratak