Nenormalno javno mnijenje stvara »velièine«

30.11.2002.

    Jesu li novinari u Hrvatskoj cijenjeni i da li im ljudi vjeruju?
    – Neki novinari su podcijenjeni, neki precijenjeni upravo stoga što nemamo normalno javno mnijenje koje æe svakoga smjestiti na njegovo mjesto. Iz te potpuno deformirane slike javnog mnijenja proizlazi i deformacija onoga što se smatra dobrim i lošim novinarom. Mi imamo fenomenalne novinare, bolje nego drugdje u svijetu, koji de facto spavaju na margini. Oni su margina, sitnica javnog mnijenja. S druge strane imate idiote koji su u vrhu javne pozornosti i njih svi doživljavaju kao velike »èarobnjake« i znaèajne liènosti a zapravo nisu ništa posebno i samo kod nas mogu biti velièine. A ima novinara koji kao vodonoše stoje sa strane, a znaju jezike, obrazovani su, imaju znanja i pišu neke kolumnice koje nitko ne èita. I rade za vrlo skromnu plaæu.
    Što se tièe vjerovanja: niti novinari vjeruju javnosti, niti javnost vjeruje novinarima, ali naše novinare i novinarstvo treba »doživljavati« kao naše, kao produkt društva i odnosa u njemu. Niti se je naše novinarstvo konstituiralo kako treba, a nije ni naša javnost jer i ona snosi odgovornost za informiranje. Mi nemamo konstituirano javno mnijenje u nekom demokratskom zapadnoevropskom smislu, koje može biti kritièno prema medijima, ali i prema samima sebi i to je možda najveæa slabost ne samo hrvatskog novinarstva, veæ i cjelokupne demokracije u našem društvu. To pokazuje da mi na temelju krivih ili prividnih odluka donosimo prividne politièke odnose a da imamo pravu informaciju, možda bismo uspjeli donijeti pravu odluku, barem na izborima ako ne i izmeðu izbora.
   
    Zakazali na planu etike
   
    Na 42. Skupštini Hrvatskog novinarskog društva Dragutin Luèiæ iznio je i svoje viðenje »paketa« zadataka kojima se društvo treba i mora baviti.
    Zadaæa nam je stvoriti ekonomski sigurnije, socijalno osjetljivije, profesionalno obrazovanije, etièki odgovornije, bogatije, demokratiènije i efikasnije, te na meðunarodnom planu utjecajnije strukovno društvo. Neskromno kažem da smo na socijalnom, meðunarodnom i zakonodavnom podruèju uèinili mnogo. Zakazali smo, uza sve napore, najviše na planu profesionalne etike. Bez promjena na tom podruèju teško da æemo stvoriti nešto što bi se u pravom modernom europskom smislu moglo nazvati hrvatskim javnim mnijenjem, rekao je Luèiæ.
   

Povratak