Prisavski cirkus

23.12.2002.

Da je Vlada premijera Ivice Raèana poèetkom mandata predložila ovakav Zakon o HRT-u kakav predlaže sada, bila bi, bez imalo sumnje, u domaæoj politièkoj i novinarskoj javnosti oštro napadnuta, a u meðunarodnoj zajednici prozvana i ukorena. Temeljna razlika izmeðu važeæeg zakona i novoga prijedloga leži u naèinu biranja èlanova Vijeæa HRT-a i unutarnjem ustrojstvu uprave nacionalne medijske kuæe.
Novim se zakonom predlaže djelomièni povratak na stari koncept, jer bi èlanove Vijeæa ponovno, ovoga puta doduše na javni poziv na koji se mogu javiti pojedinci i institucije, osim politièkih stranaka, birao i potvrðivao Sabor, a ne bi ih, kao što je to sluèaj sada, izravno delegirale razne udruge i institucije civilnoga društva.
Iako je to u odnosu na postojeæi zakon djelomice korak natrag, pokazalo se da domaæa javnost i meðunarodna zajednica odobravaju takvu intervenciju zakonodavca. Što se dogodilo? Jesu li hrvatska javnost i meðunarodna zajednica odustale od izrièitog zahtjeva za javnom Televizijom? Naravno da ne, jer je zahtjev javnosti ostao isti u pogledu javne funkcije HRT-a.
Svrha važeæeg zakona bila je omoguæiti da HRT doista postane javnom Televizijom, što se nije postiglo, bez utjecaja parlamentarne veæine, odnosno vladajuæe politike, što se pak dogodilo. Pokazalo se da eksperiment izravnog delegiranja predstavnika institucija u Vijeæe HRT-a, koji nikada i nikome ne odgovaraju za svoj rad u Vijeæu, nije uspio i da su stvari otišle tako daleko da se danas na Televiziji, nacionalnoj TV kuæi koju pretplatom financiraju graðani, dogaða pravi cirkus.
Televizija je danas nacionalna sramota. Aktualna situacija na Prisavlju potvrðuje da se javnu Televiziju ne može osigurati samo zakonskim pretpostavkama, nego i zrelošæu struke i društva, a prije svega profesionalnim radom. Titula javne televizije možda se može steæi zakonom i naèinom biranja programskog vijeæa, ali ne i funkcija javnosti.
Ona se stjeèe samo naèinom rada i funkcioniranja. Struènim, profesionalnim, objektivnim, jasnim i transparentnim radom, bez upliva nevidljivih interesnih sila, nikad u javnosti identificiranih, a još manje verificiranih od graðana koji pretplatom financiraju upravo tu i takvu Televiziju.
Svrha postojeæeg zakona bila je osigurati javnu funkciju nacionalne Televizije, što se nije postiglo, bez upliva parlamentarne veæine, što se pak dogodilo. Zakon se pretvorio u svoju suprotnost i zato se ni domaæa javnost ni meðunarodne institucije ne protive njegovoj promjeni u njegovu važnom segmentu, naèinu izbora Vijeæa HRT-a. Bio je to eksperiment tijekom kojeg se dogodio eksces - Jasna Ulaga-Valiæ.

Povratak