Moramo smanjiti broj dokumentaraca!

02.01.2003.

Urednik Dokumentarno-povijesnog programa HTV-a Miro Brankoviæ televizijskim je gledateljima poznatiji kao autor dokumentarnih filmova. Njegovi filmovi Josip radnik i Nije tovar beštija nagraðivani su na meðunarodnim festivalima, a prije dva mjeseca Brankoviæ je dobio posebnu èast da bude predsjednik žirija na Berlinskom festivalu dokumentarnog filma, jednom od najprestižnijih svjetskih festivala. Kao urednik Dokumentarnog programa, Brankoviæ najavljuje kako æe inzistirati na smanjenju broja dokumentaraca, ali istodobno i na njihovu poboljšanju. Uz to, najavljuje i kako æe HTV s nekim europskim televizijama poèeti proizvoditi koprodukcijske dokumentarne filmove.
Koliko na proizvodnju u Vašoj redakciji utjeèe èinjenica da nije napravljen financijski plan za ovu godinu?
Uprava HRT-a veæ je odredila proraèun od 260 milijuna kuna namijenjenih televiziji za ovu godinu, a programsko vodstvo mora ta sredstva raspodijeliti unutar programa. Dokumentarni program je jedan od rijetkih programa koji æe imati ista financijska sredstva kao i u 2002. godini, s time da smo èak dobili i bolje termine emitiranja. To nas veseli jer neæemo morati skidati emisije koje su predviðene za ovu godinu, te æe se krenuti u realizaciju svih emisija i serijala koji su planirani.

    
Godinama se dogaðalo da ljudi sa završenom akademijom nisu htjeli raditi na televiziji, jer im televizija nije omoguæavala produkcijske uvjete potrebne za kvalitetan rad. Zato je Dokumentarni program popunjavan ljudima iz Informativnog programa koji su bili pred mirovinom, pa smo stekli reputaciju programa iz kojeg se ide u mirovinu. Ja sada to želim promijeniti. Po mojem mišljenju, kljuèna je stvar da smanjimo broj dokumentaraca. Dakle, ako se nekada snimalo 25 filmova, od sada æe ih se snimati samo 12 ili 13
 

Je li do ove godine bio trend rezanja proraèuna predviðenog za Dokumentarni program?
Da. Dokumentarni program je uvijek bio "po strani". Godinama se dogaðalo da ljudi sa završenom akademijom nisu htjeli raditi na televiziji jer im televizija nije omoguæavala produkcijske uvjete potrebne za kvalitetan rad. Zato je Dokumentarni program popunjavan ljudima iz Informativnog programa koji su bili pred mirovinom, pa smo stekli reputaciju programa iz kojeg se ide u mirovinu. Ja sada to želim promijeniti. U tome sam smislu veæ i obavio puno razgovora s mladim ljudima koji su relevantni autori dokumentaraca. Po mojem mišljenju, kljuèna je stvar da smanjimo broj dokumentaraca. Dakle, ako se nekada snimalo 25 filmova, od sada æe ih se snimati samo 12 ili 13. No, nauštrb toga, svaki æe autor dobiti veæi broj dana za snimanje svog filma.
Kako æe se na vaš program reflektirati rezultati posljednje sjednice Vijeæa HRT-a na kojoj nije odobrena programska shema?
Program HTV ne može stati. Zato æe od prvog dana ove godine poèeti emitiranje nove programske sheme. Jer, ne možemo mi èekati da se na sjednicama Vijeæa HRT-a skupi dovoljan broj èlanova. Mi moramo proizvoditi program, bez obzira na to što neki ljudi nisu zadovoljni odreðenim stvarima u našoj kuæi.
Koliko HTV pokazuje interesa za Dokumentarni program, koji je po mnogo èemu specifièan u odnosu na ostale programe?
Dokumentarni program je jedan od rijetkih programa koji se može prodati i u inozemstvu. Naši su autori dobitnici brojnih nagrada na meðunarodnim festivalima. No, i u našim medijima Dokumentarni je program zapostavljen jer je novinarima važnije tko od vijeænika HRT-a jede grah.
Za razliku od veæine ostalih programa, dokumentaristima izravno konkuriraju inozemni autori èije filmove možemo gledati na HTV-u. Frustrira li Vas èinjenica da Vaši kolege iz nekih drugih zemalja rade u puno boljim produkcijskim uvjetima?
Kada èujem da je, recimo, moj kolega iz Finske dobio 500 tisuæa eura za film èije je snimanje trajalo godinu i pol dana, onda to pomalo frustrira. Ali, nije sve baš tragièno. Konkretno, moj dokumentarni film je prošle godine na festivalu u Berlinu bio šesti u konkurenciji 650 filmova. Na sedmom je mjestu bio BBC-jev dokumentarac èiji je budžet bio 900 tisuæa eura, dok je moj budžet bio 10 tisuæa eura. Dakle, u odnosu na novac koji imamo, naši filmovi nisu loši. Naravno, nisu to genijalni filmovi, ali mislim da sve nas mora zadovoljiti ako HTV godišnje napravi desetak filmova koji mogu konkurirati ostaloj svjetskoj produkciji.
Kakvi dokumentarci najbolje prolaze na takvim festivalima?
Najbolju proðu imaju prièe iz života. Primjerice, vani je dobro prošao moj film Josip radnik, u kojemu se govori o jednom slijepom èovjeku iz sela pokraj Omiša koji je sam izgradio cestu do seoske crkve. To vani nigdje ne postoji jer tamo slijepi ljudi rade u društvenim institucijama.
Jeste li na festivalima uspostavili i neke poslovne kontakte s kolegama iz drugih europskih televizija?
Upravo sada se nalazimo u fazi potpisivanja ugovora s francuskom televizijom, s kojom namjeravamo raditi dokumentarni film u koprodukciji, a u tijeku su i pregovori s èeškom televizijom.
Kakav dokumentarac namjeravate raditi s Francuzima?
Radit æemo komparaciju Korzike i Paga. Ta dva otoka su vrlo slièna po obièajima, mentalitetu, klapskoj pjesmi, pa èak i neki jezièni sklopovi su vrlo slièni. Cijeli projekt æe stajati više od 100 tisuæa eura, pa æe i Europska unija dijelom financirati taj projekt. Mislim da æe taj film biti dobar proizvod, ali i dobra reklama za Hrvatsku.
Postoji li moguænost i drukèije suradnje s drugim televizijama?
Po svemu sudeæi, uskoro bismo mogli na HTV-u gledati ciklus bosanskog dokumentarnog filma. Rijeè je zapravo o razmjeni, jer bismo mi njima ustupili deset naših filmova, a oni nama deset njihovih. Na taj bismo naèin serijal faktièki dobili besplatno. Mislim da bi takav oblik suradnje trebalo razviti i s ostalim zemljama iz našeg okružja.
Koje su temeljne razlike izmeðu snimanja dokumentarnih filmova u produkciji HTV-a i nekih drugih europskih TV kuæa?
Primjerice, na britanskom BBC-u ne postoji redakcija u kojoj je zaposleno nekoliko desetaka ljudi. Autori njihovih dokumentaraca su veæinom vanjski suradnici èiji su scenariji pobijedili na natjeèaju. Teme njihovih dokumentaraca moraju biti internacionalne. Razlika je i u tome što neki od naših autora snimaju i po desetak filmova godišnje, dok na BBC-u rade po jedan film godišnje. A osim toga, vani se od autora oèekuju rezultati. Kod nas se autori ne sankcioniraju zbog lošeg filma, niti se nagraðuju ako naprave dobar film.
Kakvi dokumentarci nedostaju HTV-u?
Mi nemamo dokumentarce o životinjama jer su to vrlo skupi projekti. No, i tu se stvari mijenjaju. Upravo ovih dana trebamo potpisati ugovor s Hrvatskim Telekomom, koji æe s 300 tisuæa kuna financirati snimanje serijala o ugroženim životinjskim vrstama u Hrvatskoj. Osim toga, nemamo niti politièke dokumentarce.
Koliko bi HTV trebao snimati dokumentaraca godišnje?
Bio bih najsretniji kada bi se na HTV-u snimilo 60-ak dokumentaraca godišnje. Možda se nekome i to èini previše, ali morate znati da je HTV javna televizija te da imamo obvezu snimati filmove koje ne bi snimala neka komercijalna televizija. Meni bi najlakše bilo da snimamo deset filmova godišnje èiji æe budžet biti 500 tisuæa kuna.
S kojim se problemima najèešæe susreæu HTV-ovi dokumentaristi?
Konkretno, otok Cres ima više biljnih vrsta nego što ih ima cijela Velika Britanija. Problem je, meðutim, što se taj film treba snimati tijekom sva èetiri godišnja doba, a mi dobijemo pet dana za snimanje tog filma. I èak ni tih pet dana ne možemo podijeliti tako da tri dana snimamo u proljeæe, a dva dana u jesen. S takvim se problemima najèešæe susreæemo.

    
Kada èujem da je, recimo, moj kolega iz Finske dobio 500 tisuæa eura za film èije je snimanje trajalo godinu i pol dana, onda to pomalo frustrira. Ali, nije sve baš tragièno. Konkretno, moj dokumentarni film je prošle godine na festivalu u Berlinu bio šesti u konkurenciji 650 filmova. Na sedmome je mjestu bio BBC-jev dokumentarac èiji je budžet bio 900 tisuæa eura, dok je moj budžet bio 10 tisuæa eura
 

Postoje li naznake da æe se i to uskoro promijeniti?
Uskoro æemo imati prvi dokumentrani film koji æe biti sniman tijekom sva èetiri godišnja doba. To je prièa o medvjedima koje se poèelo pratiti dok su još bili mladunèad, a sada su to golemi medvjedi. Autor tog filma je fanatik kamere, on živi po velebitskim špiljama i planinskim domovima. Vjerujem kako æe taj film biti dobar i vrlo gledan.
Kako komentirate uspjeh koji je postigao Bruno Kovaèeviæ svojim filmom o Janici Kosteliæ?
To je dobar primjer koji pokazuje kako je za uspjeh potrebno puno volje i rada. Bruno je prepoznao Janièin potencijal i odluèio je godinama pratiti njezin razvoj. Mi sada radimo film o Marku Filipiju koji je pokušao preplivati La Manche. On u tome nije uspio iz prvog pokušaja, ali æe ga naše kamere pratiti sve dok ne uspije u svome naumu. Tako se stvara dokumentarac.
Koliko Vi, kao urednik programa, posveæujete pozornosti pokušajima da se u dokumentarne filmove "prošvercaju" marketinški elementi?
Osnovno je da urednik izabere najbolje od pristiglih scenarija. Ako u predloženim temama uoèim marketinške elemente, onda odmah odbacujem takav scenarij. Toga u našem programu nema, niti æe ga biti dok sam ja urednik.
Ponekad je teško odrediti jasnu granicu izmeðu dokumentarizma i marketinga.
Zato je najvažnije odabrati dobru temu. Mi imamo pogrešan sustav vrijednosti, jer za uspješnog èovjeka smatramo onoga koji na raèunu ima dva milijuna eura. No, osobno smatram kako to nisu nužno uspješni ljudi. Meni je puno primamljivije raditi dokumentarac o Peri Kvrgiæu nego o nekom novopeèenom bogatašu. U tom kontekstu, uskoro æemo otkupiti dokumentarni film Krijesnica. Rijeè je o našem èovjeku koji je izumio ureðaj koji štedi 80 posto struje. On je izraèunao kako bi, u sluèaju da se ureðaj ugradi u sve uliène rasvjete po cijeloj Hrvatskoj, godišnje uštedjelo jedna i pol NE Krško. Taj sustav veæ funkcionira u Pitomaèi i danas taj grad izdvaja 40 tisuæa kuna mjeseèno za struju, umjesto 200 tisuæa koliko su izdvajali prije ugradnje ureðaja. Izumitelj ureðaja dobio je osam zlatnih medalja na meðunarodnim izložbama, a u Bruxellesu je proglašen genijem. Treba li HTV prikazati taj dokumentarac ili je i to marketing? Osobno mislim da bi uz film trebalo napraviti i razgovor u studiju s izumiteljem tog ureðaja. Siguran sam da bi Hrvatska od Krijesnice mogla napraviti ono što je Finska napravila od Nokije.
Kakve serijale priprema Dokumentarni program za ovu godinu?
Poèet æemo emitirati serijal Glas naroda, koji æe se emitirati jednom ili dvaput mjeseèno. U toj æe seriji graðani imati priliku iznositi svoje mišljenje o politici, svojim susjedima, gradskim ocima i svemu ostalom. Kamera æe svaki put biti postavljena u nekom drugom gradu. U pregovorima smo i da od jeseni krenemo sa serijalom Halo, inspektore. Nekada je to bilo emitirano na OTV-u, a rijeè je o tome da æe naše dvije kamere iæi na teren zajedno s državnim inspektorom Brankom Jordaniæem. Uz to, namjeravamo i krenuti sa serijalom autora Mira Andriæa, koji veæ tri godine snima podmorje hrvatskog Jadrana. Taj je serijal na razini BBC-jeve produkcije. Osim toga, uskoro æemo prikazati i dokumentarac o trgovanju minskim mapama u Podunavlju.
Sputava li Vas u radu èinjenica da æe tijekom ove godine biti promijenjeno programsko vodstvo HTV-a?
Novim zakonom æe vodstvo biti promijenjeno, ali mi radimo kao da se to neæe dogoditi. Mi ne možemo stati s proizvodnjom, a osim toga, i nakon što više ne budem urednik ostat æu raditi u ovoj redakciji. Zato želim postaviti što zdravije temelje na kojima æe se graditi Dokumentarni program, a to je prije svega koprodukcija sa stranim televizijama.
Koliko je izvjesno održavanje filmskog festivala koji bi trebao prvi puta organizirati HTV?
Taj bi festival trebao biti održan u svibnju u Dubrovniku, i to je vrlo uobièajena praksa u inozemstvu. Na tim festivalima predstavnici televizija kupuju i prodaju filmove. Najpoznatiji takav festival održava se u Cannesu.
Proteklih se dana u medijima pisalo o emitiranju putopisnog serijala "Mariova putovanja", èiji je autor osumnjièen za ubojstvo. Jeste li razmišljali o tome da prestanete s njegovim prikazivanjem kada ste èuli za tu vijest?
Razmišljao sam o tome, ali sam ipak odluèio da se serijal prikaže do kraja. Mislim da su novine malo napuhale taj sluèaj. Vrlo je bitno da je taj serijal krenuo tri dana prije nego što je autor uhiæen. S kojim bih obrazloženjem trebao skinuti seriju iz programa? Pa, ne mogu prejudicirati odluku suda. Osim toga, rijeè je o potpuno benignom serijalu koji nema nikakve veze s tim dogaðajem.

Razgovarao Predrag PEPIÆ
Snimio Ado BULJUBAŠIÆ

Povratak