Gaža uz gaženje

03.01.2003.

Splitske vatrogasce, kazali su mi jednom prigodom, na telefon 93 u gotovo pravilnim vremenskim intervalima naziva nepoznati Spliæanin, te im uz dahtanje i siktanje psuje "mater èetnièku i jugoslavensku", prijeteæi i da æe "doæi i sve ih zaklati". Nakon što su zabezeknuti gasitelji pri treæem ili èetvrtom pozivu shvatili da imaju posla s najobiènijim redikulom, èak su se poèeli i zabavljati; no, bar ako je vjerovati novinskom izvještaju, pod istom se nebuloznom optužbom ("jugoslavenstvo") novinari dviju hrvatskih novina na samu Staru godinu nimalo nisu zabavljali, veæ su "zatoèeni, zlostavljani i pokradeni" ni manje ni više nego usred Njemaèke, u Stuttgartu.
Èetvero je kolega dobilo po nosu izvještavajuæi s novogodišnjeg koncerta jedinoga hrvatskog èovjekoljuba s certifikatom, dokazanog promicatelja radosti življenja, svetosti života i opæehrvatske sloge — M.P. Thompsona, dakako. Da ne bude zabune, èovjek zvani Puška nije ih osobno ni takao — dapaèe, poslije im se i isprièao zbog pretrpljenog straha i štete — veæ je fizièki dio posla obavio sam organizator koncerta, neki Matko Paviæ, i još nekoliko njegovih prijatelja i redara.
Razbijeni fotoaparat, guranje, unošenje u lice, prijetnje batinama i silovanjem, zaplijenjeni filmovi i diktafon, svlaèenje do gaæa te trosatno prisilno zadržavanje u skladištu iza pozornice, repertoar je koji su novinar Jutarnjeg lista, dvoje iz Arene te još jedna njihova prijateljica iz Zagreba doživjeli svjedoèeæi Thompsonovoj gaži u dijaspori. Nije im bilo dopušteno ni pozvati policiju, a nakon što su u pet sati ujutro otrèali do najbliže stanice, Paviæ je organima reda cijelu prièu mrtav-hladan — zanijekao.
U zemlji u kojoj se hrabrije novinare mlati usred bijela dana ili im se pljuje u lice pred sedam tisuæa svjedoka na kvazidomoljubnom spektaklu, ovakav incident, doista, nije ništa senzacionalno, niti se zbog njega može oèekivati buna strukovne udruge i sindikata te razumnog dijela javnosti. Formalno, èetvero "Jugoslavena" vratilo se u Zagreb živo i zdravo, a pretrpljeni strah, uvrede i pokoja razbijena kamera nešto je što, na žalost, ide u paketu s mitinzima hrvatskih desnièara. No, èisto reda radi, vrijedi zabilježiti da se ovaj put to dogodilo na koncertu èovjeka koji na zidu kuæe u Èavoglavama odnedavno drži Povelju Splitsko-dalmatinske županije za gotovo pa svetaèko djelovanje, a koji je s cijelim incidentom vrlo dobro upoznat.
Jer, po vlastitu priznanju, Thompson je znao da novinari ne smiju u dvoranu — valjda kako ne bi svjedoèili promicanju radosti življenja izvikivavjem ustaških pozdrava — a pred njegovim je oèima i razbijen aparat te napadnut novinar. No tada, na vrhuncu zabave, on više "nije mogao pratiti što se dogaða oko bine" niti se baviti iskazivanjem èovjekoljublja prema novinarima jer — morao je iæi pjevati. A èovjekoljublje, zna se, donosi samo plaketu, dok se pjevanje puno više isplati: u ovom sluèaju, 50 tisuæa eura.

Povratak