Anti-novinarstvo Glasa Koncila

19.01.2003.

Zagrebaèki je nadbiskup Josip Bozaniæ, nakon puno godina, konaèno poduzeo nešto što ga vraæa meðu »žive«, meðu zanimljive politièke likove. Praktièno se kod predsjednika Europske komisije Romana Prodija, poèetkom tjedna zauzeo za brži prijem Hrvatske u Uniju. Da bi to postalo jasno i da se vidi kako vodstvo Katolièke crkve u Hrvatskoj neæe moæi kaskati za nastojanjima Svete Stolice koja želi pomoæi Hrvatskoj na putu u EU, Bozaniæ je odluèio prekinuti svoju tvrdoglavu i nerazumnu politiku omalovažavanja svjetovnih medija i dao si je malo auto-promocije u ne baš maštovitom i zanimljivom razgovoru koji je s njim juèer objavio Veèernji list.
    Predsjednik HBK se založio za otvaranje medijskog prostora (ne samo prema europskim temama), to jest, za konstruktivno novinarstvo. Ali, osim što tu poruku Bozaniæ najprije treba uputiti samome sebi jer je on jedan od onih koji doprinosi zatvaranju medijskog prostora, posljednji uvodni komentar Glasa Koncila, naslovljen »Neèuveni medijski skandali«, dokazuje (a veæ smo i sami sebi dosadni u tome ponavljanju) da je odavno isteklo vrijeme da zagrebaèki nadbiskup poèisti malo ispred svoga praga. Kada æe, naime, Glas Koncila pretvoriti u moderni, europski i profesionalni list s obzirom na to da je to jedan nacionalistièki loše napravljen propagandni bilten?
   
   

Grubi napad na Mesiæa

    Taj uvodnik nije, kako je to veæ ustaljena praksa u pisanju novinara koji rade za katolièke biskupe, ružno i nekulturno uperen samo protiv predsjednika Republike, Stjepana Mesiæa, nego predstavlja ozbiljno klevetanje našeg lista. U tom se komentaru Mesiæa tretira kao kakva lažova i varalicu jer se tvrdi da je Predsjednik namjerno plasirao neistinu u novogodišnjem intervju koji su objavili naši dnevni listovi. Rijeè je, naime, o djelu razgovora u kojem Mesiæ iznosi uvjerenje da bi za generala Gotovinu bilo najbolje da se odazove Haaškome sudu jer se optužnica, kako je rekao, »može pobijati samo na sudu, iako neki misle da se to može (uèiniti) na koncertima, peticijom i referendumom«.
    HINA je glavne dijelove tog razgovora prenijela 30. prosinca, dan prije nego što je objavljen u hrvatskim listovima, dakle, i kod nas, ali nije željela prenijeti reagiranje koje je isti dan poslao amerièki odvjetnik Luka Mišetiæ, glasnogovornik odvjetnièkog tima generala Gotovine. Umjesto da prozove HINU, Glas Koncila je nasrnuo na dnevne listove, dakle, i na naš list, tvrdeæi da smo »poslušni nevidljivim politièkim autoritetima« zato što nismo dali prostor odvjetniku Mišetiæu.
   
   

Zastavnici slobode informiranja

    Istina, pak, glasi, da naši list nije dobilo reagiranje Gotovininog odvjetnika i da æe ga objaviti èim stigne u redakciju i èim se ukaže prilika, kako i inaèe biva sa svakim iole pismenim i civiliziranim reagiranjem koje primamo. No, što to još tjera u oèaj novinare Glasa Koncila, da im više nije preostalo drugo doli objavljivanje kleveta i uvreda, osim što im je jasno da se nalaze daleko otraga, u pozadini kolone hrvatskog novinarstva koju predvodimo mi, zastavnici slobode informiranja?
    Mogu oni optuživati nas da »prešuæujemo objektivnu istinu« (pretpostavlja se, ne samo u sluèaju generala Gotovine), èak i da smo »rasisti« i to ne bilo kakvi, nego »privilegirani« (iako se radi o još jednoj neargumentiranoj etiketi); mogu do besvijesti ponavljati da nismo novinari nego propagandisti; ali: nismo mi ti koji smo prešuæivali ratne zloèine i progon manjina, ovdje i u BiH; nismo mi ti koji smo šutnjom kumovali opæoj pljaèki zemlje u doba Tuðmanove vladavine; nismo mi ti koji zatvaramo stranice predstavnicima drugih kršæanskih crkava i religija, odnosno svjetonazora; nismo mi ti koji promoviramo klanjanje Hrvata lažnom bogu nacije; i nismo mi ti koji se sustavno, iz broja u broj, bavimo cenzurom. To su novinari i urednici »Glasa Koncila«. Uzmite veæ jednom metlu u ruke, gospodine Bozaniæu.

Povratak