Èudim se što nijednom nisam opsovao u eter

24.01.2003.

"Prijatelji me zezaju da sam za staro željezo. Ali ja još ne mislim tako"
"Jednom mi je jedna žena rekla da sam prozor u Dalmaciju, znaèi da sam ostavio nešto prepoznatljivo iza sebe i, ako hoæete, veselim se što nisam bezlièan"
    Dugogodišnji sportski komentator, novinar Hrvatskog radija, Radio Splita, Edo Pezzi dobitnik je nagrade HOO-a "Matija Ljubek" za životno djelo. Iako priznaje da mu je Hajduk najveæa ljubav i da mnogo duguje Hajduku, dodaje i kako obožava košarkaške prijenose. Malo tko zna da je upravo Edo Pezzi s pokojnim Miæom Mazeleom inaugurirao i radijske prijenose košarkaških utakmica jer se prije toga smatralo da košarka nije radiofonièan sport, a jednako tako malo je onih koji znaju da je bio meðu glavnim organizatorima spektakularnog doèeka Gorana Ivaniševiæa u Splitu nakon wimbledonske pobjede.
    Meðu brojnim èestitarima, nemali je broj i onih, priznaje Edo Pezzi, koji ga pitaju nije li nagrada za životno djelo signal za mirovinu.
    - Prijatelji me zezaju da sam za staro željezo. Ali ja još ne mislim tako. Radujem se èinjenici da je žiri u mom sluèaju bio jednoglasan, što znaèi da su prepoznali ono što sam se cijeli život trudio dati i u poslu i u sportu.
Mladim kolegama Pezzi poruèuje da ni ne ulaze u novinarstvo misle li se obogatiti i misle li plandovati. Jer novinarstvo je, kaže, posao bez "svetka i petka", bez blagdana, vikenda i godišnjih odmora. Oni koji žele napraviti karijeru jeftinim senzacionalizmom ili jeftinim dodvoravanjem politici, promašili su profesiju i u njoj ni po èemu neæe ostati zapamæeni.
    Iz Splita ste i sami ste kazali da ste intimno hajdukovac. Znali su vam zamjeriti što vam se katkad tijekom komentara osjetila sklonost Hajduku.
    - Toèno je da sam iz Splita i puno su me puta zvali da doðem u Zagreb, ali previše sam vezan uz okus mora i soli i potpuno sam zadovoljan ovim što sam napravio u Splitu. Jednom mi je jedna žena rekla da sam prozor u Dalmaciju, znaèi da sam ostavio nešto prepoznatljivo iza sebe i, ako hoæete, veselim se što nisam bezlièan. A što se tièe moje (komentatorske) sklonosti, kad gledate utakmicu Kamerun - Angola, nakon nekoliko minuta iz ne znam koje simpatije opredijelit æete se za nekoga. Komentatori su ljudi od krvi i mesa i normalno je da imaju svoje simpatije. Normalno je da se osjeæa emocija iako sam posljednjih godina uspio da se to osjeæa što manje, a to uèim i mlaðe kolege. Ponosim se time što je ostvarena moja inicijativa da se osjetljivi nogometni susreti, poput onih kakvi su, recimo, Dinamo - Hajduk, rade u paru - jedan je komentator iz Splita, drugi iz Zagreba. I mislim da su slušatelji primijetili da su ti prijenosi korektni. Mladim kolegama savjetujem da emocije i simpatije ostave kod kuæe. U 35 godina komentiranja utakmica Dinama ili Cibone nikad nisam dobio pritužbu da sam nekoga grubo oštetio. Osobito sam bio pažljiv jer je nekad bilo kolega iz veæih jugoslavenskih gradova, pa i iz Zagreba, koji su mislili da su privilegirani i da mogu govoriti što žele.
    U žaru prijenosa, osobito radijskog, komentatoru se dogodi lapsus, pa èak i psovka. Imate li takvih iskustava?
    - Zanimljivo je, a iskreno se i sam èudim jer sam brz na jeziku, nikad mi se nije dogodila psovka u eteru. Vjerojatno zato što sam maksimalno usredotoèen. Nastojim izbjeæi i dijalekt i trudim se govoriti èistim hrvatskim jezikom.
    A jeste li privatno torcidaš?
    - Volim te momke jer sam prijatelj s nekima koji su osnovali Torcidu, a koji su danas ugledni lijeènici, odvjetnici... No bez obzira na to, znao sam kritizirati Torcidu zbog nekih njihovih poteza, a oni mi to nisu zamjerali jer su znali da ih ne kritiziram zato da im naudim. Svi nogometni komentatori moraju te mlade momke uvjeriti da stadioni nisu borilišta ili arene na kojima se iskazuju niske strasti. Najnesretniji sam kad se na utakmicama Hajduka i Dinama dogaða ono što se dogaðalo i u Splitu i u Zagrebu.
    Jeste li ikad bili na Hajdukovoj utakmici, recimo na Poljudu, kao obièan navijaè, a ne kao komentator?
    - Iskreno, ne sjeæam se takve situacije. No, bio sam na utakmicama u inozemstvu u publici i neobièno sam se osjeæao jer se nisam morao usredotoèiti na sve dogaðaje na terenu.
Renata Lacko
 
 

Povratak