Politika se na velika vrata vraæa na HTV

06.02.2003.

Profesor povijesti i arheologije, Božidar Domagoj Buriæ gledateljima je najpoznatiji kao autor odliènog dokumentarnog serijala Tajnoviti srednji vijek. Od 1995. godine radi u Dokumentarnom programu HTV-a, a dolaskom Jasne Ulage Valiæ imenovan je urednikom Znanstveno-obrazovnog programa. Nekoliko mjeseci kasnije promaknut je na mjesto urednika Programa za kulturu, znanost i obrazovanje. Nakon što je prije dva mjeseca osam urednika odluèilo okrenuti leða glavnoj urednici, ovaj 30-godišnji Dubrovèanin hercegovaèkog podrijetla odluèio je ostati s njom do kraja. A kraj je èini se izvjestan jer se bliži donošenje novog Zakona o HRT-u.
Koliko saznanje da æe uskoro biti donesen novi Zakon utjeèe na rad ljudi iz programskog uredništva?
Otpoèetka našeg mandata, a vjerujem da je tako bilo i prije nas, jedno je sveprisutno i nepromjenjivo - nepodnošljivo ozraèje privremenosti. Kada mi je, prije gotovo godinu dana, glavna urednica ponudila mjesto urednika Znanstveno-obrazovnog programa, sjeæam se kako su mi kolege na hodniku savjetovali da ne prihvatim ponudu “jer æe ona trajati do ljeta”. Uvjeravali su me da je Jasna Ulaga Valiæ samo privremeno rješenje. Ta stigma privremenosti u svakom sluèaju utjeèe na rad jer urednik ne može ništa planirati unaprijed, dok svaka zrela televizija programski planira barem dvije do tri godine unaprijed. I u našoj konkretnoj situaciji, nije važno o kojim je urednicima rijeè. Naši mandati su nebitni. Važno je istaknuti kako televizija trpi zbog atmosfere privremenosti. Primjerice, u Znanstveno-obrazovnom programu danas je u nastanku nekoliko serijala za koje nisam siguran hoæe li se završiti nakon moga mandata.
O privremenosti se govorilo jer se, prema postojeæem Zakonu o HRT-u, mogla na dva naèina išèitati sudbina aktualne glavne urednice. Jasna Ulaga Valiæ u to je vrijeme tvrdila kako njezin mandat traje èetiri godine, te da se to može promijeniti jedino ako politika umiješa svoje prste. Je li glavna urednica bila u pravu kada je tvrdila da je može jedino politika smijeniti?
Dogaðaji vezani uz novi Zakon o HRT-u pokazuju kako je glavna urednica tada bila potpuno u pravu. Ona od poèetka – a s njom i njeni najbliži suradnici - osjeæa strahoviti pritisak javnosti, a posredno i politike. Kažem posredno, jer nitko iz stranaèkih politièkih struktura, osim ministra kulture Antuna Vujiæa koji je napisao ono sramotno pismo Vijeæu HRT-a, nije bio toliko nevješt da pokuša izravno vršiti pritisak na uredništvo HTV-a. Meðutim, upravo taj posredni pritisak je najtegobniji, jer ga osjeæamo, a ne možemo odrediti središte disperzije.
Kako je politika vršila taj posredni pritisak na uredništvo?
Malo preko tiskanih medija, a najviše preko Uprave HRT-a. Zapravo, problem HRT-a jest u tome što su dugogodišnje upravne strukture, godinama i desetljeæima u osnovi nepromijenjene, zapravo edipovske. One se nikako ne uspijevaju otrgnuti od èeliènoga zagrljaja majke politike koja ih je stvorila. Dolaskom Jasne Ulage Valiæ, program HTV-a se pokušao, a najveæim dijelom i uspio, istrgnuti iz ralja politike. Meðutim, umjesto da javnost, kod nas uvijek spremna na ulogu psihijatra, Upravi dijagnosticira evidentan Edipov kompleks, dijagnozu je zaradio program HTV-a i tako su roðene floskule o lošem programu i nekompetenciji novog, pomlaðenog uredništva. A zapravo sve ide svojim tijekom – uz odreðene poteškoæe - jedino što politièari više ne mogu upražnjavati moæ na ekranu. Profesor Èoviæ lijepo je rekao: “Svaka vlast dala bi sve makar i za èetvrtinu ekrana.” Velika i zabrinjavajuæa istina.
Što vi mislite o tekstu novog Zakona o HRT-u kojeg bi Sabor trebao usvojiti ovih dana?
U tom Zakonu najznakovitija je èinjenica da su prijelazne i završne odredbe, zapravo, bit i uzrok cijelom Zakonu. U tim su odredbama sažeta cjelokupna jednogodišnja nastojanja da se makne postojeæe programsko vodstvo HTV-a koje ne odgovara vladajuæoj politici. Ravnatelj Galiæ dobit æe, na osnovu tih odredbi, nevjerojatnu moæ. On æe sam smjenjivati i postavljati urednike, ukinut je javni natjeèaj za glavne urednike te, naposlijetku, i sama institucija glavnog urednika.
Je li, po vašem mišljenju, HRT-u trebao novi Zakon?
Mislim da uopæe nije trebalo donositi novi Zakon. To su preporuke i Vijeæa Europe i OESS-a. Trebalo je samo donijeti nekoliko amndmana na postojeæi Zakon. Osnovni problem koji se ispostavio u posljednjih godinu dana jest dualizam odgovornosti. Vijeæe Europe i OESS su savjetovali da Vijeæe HRT-a bira i ravnatelja i glavnog urednika.
To æe se ovim Zakonom i ostvariti.
Da, ali izvorište moæi Vijeæa HRT-a više neæe biti civilne udruge i institucije, nego Sabor. Dakle, vraæamo se na isto. Politika je uèinila prividni ustupak u ovlastima Vijeæa, ali s time da njegove èlanove bira Sabor. Osobno ne vidim kakav je to korak naprijed uèinjen novim Zakonom, kako aktualni vlastodršci vole samohvaliti. Dapaèe, uèinit æe se teško popravljiv korak unatrag jer se politika na velika vrata vraæa na HTV. A stranaèka politika kao nalogodavac javnom mediju vodi u propast, prije svega duhovnu.
Što æe se, prema vašim predviðanjima, dogaðati na HTV-u u iduæih petnaestak dana kada æe ravnatelj slagati novu kadrovsku križaljku?
Prvo, ne mislim da je Mirko Galiæ zlonamjeran èovjek i vjerujem da mu je stalo do HRT-a. No, èinjenica je da je odgovoran politici. Politika ga je izabrala i od njega se oèekuje da izvrši ono što mu se kaže. U tome, u osnovi, nema ništa loše, jer ravnatelj poštuje vertikalu odgovornosti. Ali, svi skupa u konaènici odgovorni smo ni politici ni Vijeæu HRT-a, veæ gledateljima, odnosno društvu u cjelini. I u Upravi postoje ljudi koji shvaæaju bit problema – primjerice, Galiæev pomoænik Vanja Sutliæ osoba je s kojom smo gotovo uvijek dobro suraðivali. Vjerujem u njegovu dobru namjeru te se nadam da æe svojim angažmanom doprinijeti prevladavanju razuma, kako se ne bi povlaèili radikalni potezi koji bi mogli naštetiti HRT-u.
Biste li vi pristali biti èlanom ekipe novog glavnog urednika koji bi zamijenio Jasnu Ulagu Valiæ?
Moja je moralna obveza da, u trenutku kada Jasna Ulaga Valiæ više ne bude glavna urednica, odem s njom. Njoj i Vijeæu HRT-a dugujem svoj mandat.
Je li, po vašem mišljenju, predlagatelj Zakona imao poštene namjere kada je ravnatelju Galiæu prepustio tolike ovlasti?
Ne, u tom potezu ja ne vidim nikakve poštene namjere. Za mene je to krunski dokaz o najužoj povezanosti Uprave HRT-a i politike. To treba reæi jasno i glasno, bez emocija, kao golu èinjenicu. Stupanjem na snagu novog Zakona o HRT-u, glavni urednici HTV-a i HR-a podliježu reizboru. Zato ne vidim razloga zbog èega bi se u tom meðurazdoblju, do izbora novih urednika, trebale primjenjivati prijelazne i završne odredbe zakona. Zašto je sada potrebno mijenjati kompletan programski ustroj, kada æe se po sili Zakona to svakako uèiniti za nekoliko mjeseci? Naravno, ukoliko Zakon uopæe bude donesen.
Bojite li se za svoju buduænost na HTV-u nakon što ste izrekli tako oštru kritiku na raèun Uprave kuæe?
Ne. Ne bojim se nièega. Otpoèetka sam bio izravan prema svima. Nikome nisam ništa loše uèinio i ne vidim razloga zbog èega bi mi se netko osveæivao. Uostalom, meni se malo toga može uèiniti nažao. Autor sam i kada prestanem biti urednik, i dalje æu raditi povijesne dokumentarce. Talente mi nitko ne može oduzeti. Više se bojim za ovu kuæu nego za sebe.
Treba li glavna urednica èekati da ravnatelj imenuje njezinog nasljednika ili bi joj bilo bolje da ga preduhitri i da sama podnese ostavku?
Ona je moralna i èasna osoba i siguran sam da æe uèiniti ono što je najbolje za HRT. Mi ostali, koji smo joj ostali vjerni, uèinit æemo isto što i ona.
Malo je urednika iz prve postave ostalo vjerno glavnoj urednici. Veæina je zbog nezadovoljstva podnijelo zahtjev za razrješenjem. Zašto ste vi zadovoljni, a oni kažu da su nezadovoljni?
Ako je netko nezadovoljan onda se, valjda, podrazumijeva da æe taj podnijeti ostavku i svoju odluku obrazložiti nadreðenom. Meðutim, Nikola Kristiæ i ostali urednici podnijeli su zahtjev za razješenjem, a ne ostavku i o tome uopæe nisu izvijestili glavnu urednicu koja je o njihovom potezu saznala s radija. Njihovi zahtjevi za razrješenjem su besmisleni. Oni su mogli jedino ponuditi ostavku, i to samo i iskljuèivo Jasni Ulagi Valiæ.
Što vi mislite o tome odnosu urednika prema glavnoj urednici?
Ne znam zašto mediji to još nisu nazvali pravim imenom: izdajom! Odnos pobunjenih urednika, èak, nije ni pitanje neke odanosti veæ civiliziranog i kulturnog ponašanja. Meni je normalno da svoj mandat ponudiš onome tko te je imenovao. Oni to nisu uèinili. I upravo naèin na koji su se ponijeli, u potpunosti ih razoblièuje – htjeli su srušiti Ulagu i, svjesno ili nesvjesno, obaviti prljavi posao u interesu politike. Osim toga, na to glasovito potpisivanje zahtjeva za razrješenjem ja nisam bio pozvan, jer su znali da ga neæu potpisati. Toliko o spontanosti njihova èina, koju su stalno naglašavali.
Zašto su se tako ponijeli?
Ne mogu sa sigurnošæu tvrditi, ali mislim kako su, uplašeni neminovnošæu novog zakona, htjeli poveæati svoju cijenu u oèima onoga koji po tom zakonu dobiva moæ. Ovo je možda prejednostavno obrazloženje, ali istina je uglavnom idiotski jednostavna.
Jesu li pred vama spomenuti urednici iskazivali nezadovoljstvo s glavnom urednicom?
Nikad u nekoj znaèajnijoj mjeri i nikad s ozbiljnošæu. Puno sam razgovarao s Nikolom Kristiæem i Oliverom Dražiæem, ali od tih neshvaæenih novinarskih velièina èuo sam samo morbidne teorije o mraènom planu Gorana Miliæa da preuzme HTV. Mislim da nije potrebno dalje objašnjavati. To je neozbiljno i besmisleno.
Kap koja je, navodno, prelila èašu njihova nezadovoljstva bilo je naprasno imenovanje Zorana Šprajca urednikom središnjeg “Dnevnika”.
To jednostavno nije istina. Glavna je urednica još od svibnja govorila kako bi htjela da Šprajc i Latin poènu ureðivati Dnevnik. Dakle, nije istina da je Šprajc naprasno imenovan urednikom Dnevnika. Osim toga, Zoran Šprajc je vrhunski novinar, a osobe koje spreèavaju napredovanje osvjedoèeno talentiranog i marljivog pojedinca, u najmanju su ruku sumnjivih urednièkih sposobnosti. Ili sumnjivih motiva.
Je li vam danas, jedanaest mjeseci nakon što ste imenovani urednikom, žao što ste prihvatili ponudu glavne urednice?
Ne, nije mi žao. Uvijek sam šefove zamišljao kao moralne nakaze koje tlaèe dobre i poštene podreðene. Na primjeru glavne urednice uvjerio sam se da je moguæe i obrnuto: postoje moralni nadreðeni i nemoralni potèinjeni. To je korisno životno iskustvo, s ambivalentnim uèinkom istodobnog gubljenja i stjecanja povjerenja u ljude.
Iz vaših rijeèi može se zakljuèiti kako je Jasna Ulaga Valiæ idealna osoba. Ima li ona i nekakvu manu? Je li ona uèinila neke greške ili je samo Uprava kuæe kriva za sadašnje stanje na HTV-u?
Rijetko se dogaða da je za sukob kriva samo jedna strana. No, èinjenica je da je netrpeljivost inicirana od strane Uprave, odnosno politike. Bilo bi besmisleno tvrditi da je Jasna Ulaga idealna osoba, ali ne vidim niti jednu njezinu grešku koju bi vrijedilo ovdje istaknuti. Osim, možda, njezine naivnosti.
A je li pogriješila prilikom odabira urednièke garniture?
U neku ruku, kadrovska politika je njezin najveæi promašaj. Pogriješila je što je ljudima poput Olivera Dražiæa omoguæila da postanu urednici. Meðutim, treba reæi kako je ekipiranje Informativnog programa u potpunosti prepustila Nikoli Kristiæu.
Savjetuje te li vi glavnu urednicu prije nego što odluèi donijeti neku važnu odluku?
Ovisi kakve odluke donosi. Kada glavna urednica donosi neke važne odluke za program, konzultira se, izmeðu ostalih, i sa mnom. Daleko od toga da sam pritom jedini jer ona iznimno cijeni mišljenja Gorana Miliæa, Mira Brankoviæa i Bruna Kovaèeviæa.
Donošenje novog Zakona je sasvim izvjesno, a prilièno je realno oèekivati da æe uskoro biti promijenjena urednièka ekipa na HTV-u. Hoæete li u tom sluèaju i vi postati jedan od onih koji se nakon urednièkog iskustva više ne žele baviti autorskim radom?
Ne, ni sluèajno. Meni je veæ za ovu godinu odobren serijal Ludi rimski carevi. Buduæi se radi o vrlo zahtjevnom projektu, nadam se da æe biti završen do proljeæa 2004. godine. U buduænosti namjeravam raditi još više nego dosad.
Za otkup vašeg serijala “Tajnoviti srednji vijek” interes su pokazale brojne svjetske televizije. Gdje je sve prodan taj serijal?
Iskreno, ne znam. Veæ se mjesecima nisam interesirao za to. Znam da je na Festivalu u Cannesu preko 30 televizija zatražilo materijal tog serijala. Znam da su Tajnoviti srednji vijek kupili Slovenci, a jedna njemaèka televizija, navodno, želi ga distribuirati na Dalekom istoku.
Slažete li se s onima koji tvrde kako program HTV-a nikad nije bio lošiji?
Ne sjeæam se da je javnost ikada hvalila program HTV-a. Osim kada se govori o programu nekog bivšeg glavnog urednika. Sjetite se Obrada Kosovca. Dok je bio glavni urednik svi su se kamenjem nabacivali po programu, a tek kad su ga smijenili poèeli su govoriti kako program tada i nije bio loš. Isto se govorilo i o Mariji Nemèiæ, a siguran sam da æe tako biti i s Jasnom Ulagom Valiæ. To je sindrom “ubi sunt?” (“gdje su?”), balkaniziran do slobodnog prijevoda: “Gdje li su ona vremena...?” Program danas nije puno bolji, ali ni lošiji od onog programa koji se emitirao prije dolaska ove urednièke ekipe. Što se tièe moga podruèja, mislim da smo znanstveni, kulturni i program za djecu i mlade uspjeli osvježiti i uèiniti ih zanimljivijim gledateljima. Za istinsko poboljšanje programa potrebne su godine. I tako se vraæamo na ono s poèetka – na privremenost...

Razgovarao Predrag PEPIÆ
Snimio Bruno KONJEVIÆ

Povratak