Maršiæ: Kutlinim ljudima nije pala dlaka s glave

10.02.2003.

SPLIT – Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je presudu prema kojoj u sluèaju pretvorbe »Slobodne Dalmacije« nije bilo nikakve prevare ni pljaèke, suglasivši se sa splitskim istražnim sucem Stankom Grbavcem koji je tvrdio da u tom sluèaju »ni za koga nije nastala šteta« jer, Bože moj, »Slobodna Dalmacija« još je tu, u Splitu i na kioscima diljem države, a i sve dionice još su na okupu, neprodane.
    »Država to sam ja, a ja sam Franjo Tuðman! Država je malo i moj prijatelj Iviæ Pašaliæ.« – jedino ovakvom »argumentacijom« mogao bi se obrazložiti stav Vijeæa Vrhovnog suda RH koje je, prihvativši 28. studenog prošle godine žalbe osumnjièenika Frane Mitroviæa, Miroslava Kutle, Metoda Jurišiæa, Pere Jurkoviæa, Ante Letice, Ivana Kaleba i Iviæa Pašaliæa preinaèilo odluku Vijeæa Županijskog suda u Splitu te odbilo zahtjev za proširenje istrage Opæinskog državnog odvjetništva u sluèaju privatizacije »Slobodne Dalmacije«. Odlukom Vrhovnoga suda amnestiran je ujedno i osumnjièeni Drago Krpina koji mu se, valjda siguran u ishod žalbe suosumnjièenika, nije ni žalio. Time je sud privatizaciju »Slobodne Dalmacije« ocijenilo sukladnom zakonu, a prodaju njezinih dionica Miroslavu Kutli de facto i de iure zaštitom državnih interesa.
    Kako drugaèije protumaèiti odluku Vijeæa Vrhovnog suda zna li se da je Tuðmanova desna ruka Iviæ Pašaliæ, sudjelujuæi prije 10 godina u razgovoru Frane Mitroviæa, tadašnjega direktora »Splitske banke«, koja je dionice »Slobodne Dalmacije« kasnije prodala Kutli izravnom pogodbom, umjesto, sukladno odluci Upravnog odbora banke, prikupljanjem ponuda i izlaskom na burzu, i ondašnjeg guvernera Hrvatske narodne banke Pere Jurkoviæa, kazao kako dionice »Slobodne« treba prodati Kutli jer iza Kapetanoviæa i Vekiæa tada najzainteresiranijih kupaca, »možda stoji iredenta koja je veæ kupila »Novi list«, pa njihova kupnja »Slobodne Dalmacije« ne bi bila u interesu hrvatske države (!?)
   

Otimaèina i štrajk

Podsjetimo, osam godina od otimaèine »Slobodne Dalmacije« i poznatoga štrajka novinara, nakon kojega je veæi dio urednièkog i novinarskog kadra splitskog dnevnika rastjeran, a »Slobodna« postala najrigidniji glasnogovornik vladajuæeg HDZ-a, nakon osam godina tijekom kojih su sindikati i Udruga polagatelja prava na dionice »Slobodne Dalmacije« podnijeli ukupno sedam kaznenih prijava, Opæinsko državno odvjetništvo u Splitu 26. ožujka 2001. godine postavilo je istražni zahtjev protiv Metoda Jurišiæa, sumnjièeæi ga da je 15. sijeènja 1993., kao predsjednik Upravnog odbora Slobodne Dalmacije, potpisao odluku kojom Upravni odbor prihvaæa potraživanja prema Slobodnoj Dalmaciji, »i to Splitske banke u iznosu od 3.718.377 DEM, Privredene banke Zagreb u iznosu od 236.496 DEM i Dubrovaèke banke u iznosu od 155.343 DEM, sve iz osnova eskontiranih obveznica bivše SFRJ«, iako je znao da Splitska banka ima potraživanja u znatno manjem iznosu, i to 756.323 DEM temeljem ugovora o cesiji, a PBZ i Dubrovaèka banka uopæe nemaju potraživanja prema Slobodnoj Dalmaciji. U istom zahtjevu zajednièki se sumnjièi Franu Mitroviæa, Metoda Jurišiæa i Miroslava Kutlu »da su prema prethodno postignutom dogovoru, a na zahtjev Miroslava Kutle« sudjelovali u kažnjivim djelima. Mitroviæ, kao glavni direktor Splitske banke, osumnjièen je da je suprotno odluci Upravnog odbora banke, a bez javnog prikupljanja ponuda i izlaska na Burzu, direktnom je pogodbom 12. svibnja 1993. prodao Globus Holdingu d.o.o. 37.184 dionice Slobodne Dalmacije u vlasništvu banke za nominalni iznos od 100 DEM po dionici. Metoda Jurišiæa, kao predsjednika Upravnog odbora Slobodne Dalmacije, Opæinsko državno odvjetništvo tereti da je, kršeæi pravo prvootkupa ostalih dionièara Slobodne Dalmacije, 12. svibnja 1993. dao suglasnost na takvu prodaju, iako je znao da su na Zagrebaèkoj burzi dionice Slobodne Dalmacije postizale prosjeènu cijenu od 270 DEM.
   

(Ne)podobnost kupaca

Time je Globus Holdingu pribavljen veæinski paket dionica Slobodne Dalmacije, a Splitska banka ošteæena za najmanje 6.321.280 kuna. Državni odvjetnik predložio je, uz ispitivanje osumnjièenika, i saslušavanje u svojstvu svjedoka saborskog zastupnika HDZ-a, Iviæa Pašaliæa, kojemu je kasnije radi toga skinut i zastupnièki imunitet.
    Istražnom centru Županijskog suda u Splitu ODO je 5. listopada 2001. godine podnijelo i Zahtjev za proširenje istrage protiv Pere Jurkoviæa, Ante Letice, Ivana Kaleba i Ante Bušiæa.
    Tužilaštvo je sumnjièilo Peru Jurkoviæa, kao guvernera Narodne banke Hrvatske i Antu Leticu, kao predsjednika Upravnog odbora »Splitske banke«, da su zajedno s Iviæem Pašaliæem, kao tajnikom HDZ-a i Dragom Krpinom, kao povjerenikom Vlade RH za Dalmaciju, »prema unaprijed postignutom dogovoru poèetkom 1993. godine, a u nakani da tvrtki Globus Holding d.o.o. Zagreb, vlasništvo stranaèkog kolege, èlana HDZ-a Miroslava Kutle, suprotno odredbama èl. 5. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeæa, pribave nepripadnu materijalnu dobit u velikom iznosu i veæinski dionièarski udio u tada društvenom poduzeæu, a buduæem trgovaèkom društvu Slobodna Dalmacija – Novine d.d. Split«. Osumnjièeni su tereæeni da su »na sastancima i u neposrednom kontaktu nagovarali Franu Mitroviæa, glavnog direktora Splitske banke, obeæavajuæi mu »tihu sanaciju banke«, ukazujuæi na politièku nepodobnost drugih kupaca i na svoju politièku moæ, da treba direktnom pogodbom, po nominalnoj cijeni, prodati Globus Holdingu d.o.o. dionice Slobodne Dalmacije – Novine d.d. u vlasništvu banke, a ne na burzi, što je Frane Mitroviæ i uèinio«.
   

Hrabrost novinara

Ivan Kaleb, kao opunomoæenik malih dionièara »Slobodne Dalmacije« u to doba, Odvjetništvu je bio sumnjiv jer je u nakani da omoguæi kažnjive radnje prvoosumnjièenih, bez volje malih dionièara »potpisao izjavu kojom navodi da mali dionièari nisu zainteresirani za otkup dionica koje su se trebale prodati Globus Holdingu d.o.o. Zagreb«.
    Ante Bušiæ, v.d. direktora tadašnjeg društvenog poduzeæa »Slobodna Dalmacija« sumnjièen je da je prema prethodnom dogovoru s ranije osumnjièenim Metodom Jurišiæem, predsjednikom Upravnog odbora Slobodne Dalmacije, »u nakani da Splitskoj banci, Privrednoj banci Zagreb i Dubrovaèkoj banci u postupku pretvorbe društvenog vlasništva pribavi nepripadnu dobit u velikom iznosu, znajuæi kako nisu realna potraživanja tih banaka prema Slobodnoj Dalmaciji«, ipak, »nakon izvršenih predradnji, dana 15. sijeènja 1993. godine potpisao neistinite ugovore o postojanju tih potraživanja i njihovom pretvaranju u ulog u poduzeæu, èime je bankama pribavio protupravnu imovinsku korist«.
    Vrhovni sud nije u ovom sluèaju zanimalo ni 130 milijuna maraka štete nanesene »Slobodnoj Dalmaciji« pod Kutlinoj (HDZ-ovoj) vlasti...
    Ilija Maršiæ, jedan od prvoboraca poznatoga petodnevnog štrajka novinara »Slobodne Dalmacije«, provedenog od 7. do 13. ožujka 1993. godine kao odgovor na to pretvorbeno-politièko nasilje, revoltiran je presudom Vrhovnog suda. Situaciju oko »Slobodne Dalmacije« on poistovjeæuje s opæim stanjem u zemlji.
    – Kao što nijednomu od Kutlinih ljudi u »Slobodnoj« nije pala dlaka s glave, pa sada oni daju inspektorima zadrte HDZ-ovke Šime Krasiæ informacije u debelo zakašnjelom postupku revizije pretvorbe »Slobodne« u kojoj su sami sudjelovali, tako i u Vrhovnom sudu odluèuju zadrti HDZ-ovci, a kako su se u »Slobodnoj« neki SDP-ovi kadrovi slizali s HDZ-ovima, tako i Raèanova Vlada tolerira sve krivcima za pljaèku »Slobodne Dalmacije«, kaže Ilija Maršiæ.
    Koliko je situacija u samoj »Slobodnoj Dalmaciji« gnjila, govori èinjenica da o najnovijem razvoju dogaðanja oko pretvorbe vlastite kuæe, tog simbola pljaèke hrvatskih dobara pod okriljem HDZ-a, sama »Slobodna Dalmacija« uglavnom – šuti. Nitko od stalnih kolumnista i komentatora te novine ni rjeèju se nije osvrnuo na amnestiju svojih grobara. Valjda su se preplašili moguæega povratka pomilovanih osumnjièenika od kojih neki najavljuju kontratužbe i odštetne zahtjeve prema »Slobodnoj Dalmaciji«. Ili misle da bi njihov komentar mogao biti protumaèen kao pritisak na sud?
    Na sreæu, nisu svi zaboravili hrabrost novinara koji su se 1993. godine, najdužim štrajkom u povijesti hrvatskoga novinarstva, suprotstavili politièkom nasilju nad slobodom rijeèi, zbog èega su, na žalost, mnogi poslije toga ostali bez posla. Takvi najavljuju nastavak borbe za »Slobodnu«. Pravdu koju nisu mogli naæi u Hrvatskoj, potražit æe pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.

Povratak